dvi ribe, dva kumpira

Zec sa ruzmarinom i maslinama

2012-01-29T18:41:00.000+01:00

Dobila sam zeca !!!!!!!!
U stvari, nije ni zec, onaj divlji, vec kunic,
al svejedno,
ja to sve zovem zecom !!!!!

Dok se neki mozda zgrazaju, neki drugi kao ja, se istinski obraduju finom zalogajcicu ;)
Ja sam veliki gurman, ja to sve gledam kroz "lonac" !
Netko ga voli, a netko ne,
nekome je to meso "stupavo" jer nema masnoce u sebi, a meni to odgovara.
Ne treba ga pretjerano dugo kuhati, on ce uvijek imati onaj svoj "griz",
nece se raspasti kao teletina ili piletina.

Za moj pojam je i kunic "divlje meso", a divljac volim zaciniti sa zacinskim biljem,
Volim mirisne sosove koje jos zacinim i ljutom paprikom da ih malo dodatno zagrije.
Radila sam zeca ranije po Monsoonkinom receptu i bio je savrsen za mene, al ovaj put sam htjela nesto drugo.

Ponovno, par obicnih sastojaka fino i sa mjerom sastavljenih mogu vam dat savrsen okus !!!
Pa da krenemo,

Potrebno je :

1 kunic
malo brasna
2 vece kapule
2-3 mrkve
par stapica celera
list lovora
2 cesnja cesnjaka
ljuta paprike ( po izboru)
1 zlica koncentrata od rajcice
2 dcl crnog vina
ruzmarin
par zlica brasna
sol i frisko mljeveni papar
1 l pileceg temeljca
masline

Zeca narezati na komade, posoliti ih i popapriti, lagano zabrasniti i isprziti na malo vruceg ulja.
Ako nemate dovoljno siroku posudu, ovo napravite u dva puta.
Prziti zeca dok dobije zlatkastu boju.
Zeca izvaditi u drugu zdjelu, a na ulje u kojem se przilo meso dodati narezanu kapulu, mrkvu i celer, te lagano proprziti dok kapula ne postane staklasta.
Dodamo ljutu papriku, lovorov list i narezan cesnjak pa kada on pusti svoj miris dodamo proprzeno meso nazad u zdjelu, dodamo koncentrat od rajcice, dobro promijesamo, dodamo grancicu - dvije ruzmarina, zalijemo crnim vinom te pustimo kuhati dok vino ne ishlapi.
Podlijevamo temeljcem i kuhamo poklopljeno nekih 40- 50 minuta na laganoj vatri uz povremeno mijesanje.
Pred kraj kuhanja dodamo i masline te i njih lagano ukuhamo par minuta,
provjerimo okus i posluzimo.
Moze se sluziti samostalno uz kruh ili kao prelijev pastama, rizi ili krumpiru.
Zaliti sa crnim vinom i uzivati.

Dobar tek !!!!

Rizot od piletine

2012-01-24T21:15:00.000+01:00

Rizote obozavam !!!
Nevazno od cega je radjen, rizot mi je jedno od najdrazih jela .
Riza se, kada je skuhana kako treba, pretvori u savrsenu ljepoticu, koja bude prekrasno kremasta a u isto vrijeme joj se svako zrno odvaja zasebno....e to volim i to mi je pravi rizot.
Pridavno sam pisala recept za rizot, ovdje na blogu, i rekla kako se riza prije kuhanja u rizotu ni slucajno ne pere i iskreno, zacudila sam se koliko je ljudi u stvari pere te je na potpuno kriv nacin kuhaju,
bar kada je rizot u pitanju.
Znaci, nikako prati rizu,
Za kuhanje, kao i za svaki drugi posao, mogu reci, nevazno da li nam je to svakidasni posao, obaveza ili ne, bi trebalo imati strast, ljubav....voliti ono sto se radi, ono sto se kuha,
tada to jelo dobiva neku drugu dimenziju.

Sto se rizota tice, kada dodate rizu, zaboravite sve drugo sto radite i posvetite joj svu svoju paznju sljedecih 15 - 20 minuta.
Ona ne smije mirovati na jednom mijestu, mora se neprestalno mrdati, micati, mijesati, naravno uz povremeno lagano dolijevanje temeljca.
Za neka jela temeljac koristim ili mu nadjem "trkacu" zamjenu, ali u rizotu ne....temeljac ovdje bude bas ono sto mu i ime kaze "temelj" jela,
zato....potrudite se malo i nagradite sebe i svoje najblize prekrasnim rizotom.
Inace, kada radim jela sa piletinom, skoro pa uvijek u toceve ili soseve dodajem kopar, koji se za moj pojam savrseno ljubi sa piletinom.
Dodavala ga je i moja mama, ali taj okus kao dijete nisam volila nikako....sve do nekih godina, kada su me poceli vuci mirisi djetinjstva,
a kopar je bio jedan od tih mirisa.

Ovaj recept, kao i vecina mojih recepata koje postavljam je jako jednostavan, sa svega nekoliko namirnica, nicega egzoticnog, svega par svakidasnjih namirnica koje savrseno ide jedna uz drugu.
Postavljajuci slike ovog rizota na Coolinariku uvijek dobijem pitanje: "A di je recept ? ",
Mislila sam se, da li da ga postavim ili ne, jer zaista nije nista posebno mudro.....al mozda je to meni samo tako jer sam sa ovim jelom i ovim zacinima odrasla, a nekome drugom je nesto novo.
Pa evo i recepta da nekome posluzi,sto vjerujem da ce mladim kuharicama stvarno dobro doci.
Ponekad se cudim sto sve ljudi nazivaju rizotom,
ta jela cesto budu stosta drugo samo ne rizot.
Pridrzavajuci se samo par ovih pravila koja sam skoro svaki put naglasila u svakom svom receptu rizota, ne mozete promasiti nikako.

Potrebno je:

1 veca kapula
par zlica ulja
600-700 g piletine
lovorov list
malo kopra, suhog ili svjezeg
ljuta paprika ( ako koristite )
1 zlica mljevene paprike ( slatke ili ljute po izboru)
sol i papar
pileceg temeljca po potrebi
300- 350 g rize okruglog zrna
kockica maslaca
parmezan sir

Na zagrijano ulje dodati sitno narezanu kapulu i povremeno mijesati dok postane staklasta,
dodati lovorov list, kopar i ljutu papriku ako je koristimo.
Kapuli dodamo narezanu piletinu i lagano je zazutimo sa svih strana pa onda sve prespemo za zlicom mljevene paprike.
Dobro mijesamo oko jedne minute pa pocmemo zalijevati sa temeljcem.

Kuhamo nekih 20 -tak minuta ili dok je piletina taman skuhana, provjerimo okus pa dodamo rizu. Mijesamo u sosu od piletine dok dodje skoro u suho, pa dodajemo temeljac u malim kolicinama.
Temeljac svaki put nakon dodavanja rizi ukuhamo uz neprestalno mijesanje.
Kada je riza skuhana, maknemo sa vatre, dodamo kockicu maslaca i uz energicno mijesanje ga umijesamo u smjesu da se sasvim otopi i spoji.

Posluzimo odmah uz salatu po izboru i svjeze mljeveni parmezan sir.
Dobar tek !!!!!!!

Juha od poriluka i krumpira

2012-01-18T19:53:00.000+01:00

Napokon je zahladilo.
Volim zimu, volim kad mi hladnoca i bura preberu kosti ....volim se najeziti pa onda uci u toplu kucu i sjesti gledajuci vatru kako pucketa u kaminu.
Svako godisnje doba ima svoju car, pa tako i zima.
Hrana je drugacija i toplija, vise se jede "kasikom" za razliku od ljeta.
A sto vas bolje moze zagrijati u hladne zimske dane od vrele guste juhe.
Ovaj put je to bila juhica od poriluka i krumpira, klasika Australske kuhinje.
Za poriluk mogu reci da se kod nas ( u Neretvi ) dosta puno uzgaja a jako slabo jede. Ljudima on kao da je neka egzoticna i nepoznata namirnica s kojom ne znaju sto ce.
A ono sto ovdje ne znaju.....ne daj Boze da nekog upitaju ili da slucajno oprobaju !
Da pojednostavnim, rijetki su oni koji ga koriste.
Ja volim poriluk, i okus mu i miris !
Ubacivam ga gdje god stignem, kombiniram sa svim mogucim namirnicama, a posebno mi je lijep u ovoj juhi gdje mu pun okus dodje do izrazaja.

Potrebno je:

3 komada poriluka
1 srednja kapula
50 g maslaca
2 -3 krumpira
povrtni temeljac ( oko 1 l )
sol i svjeze mljeveni papar
100 - 150 ml vrhnja

Poriluk ocistiti i narezati bijeli dio na klutice pa ga dobro oprati.
Kapulu isto ocistiti i sitno je narezati, a krumpir oguliti i izrezati na kockice.
U prikladan lonac dodati maslac i sve sastojke koje smo pripremili te uz stalno mijesanje nekih par minuta pustiti da povrce omeksa. Nije potrebno da dobije boju.
Zaliti sa povrtnim temeljcom, da sve bude pokriveno, te kuhati na srednjoj vatri poklopljeno oko 15 minuta ili dok povrce sasvim ne omeksa.
Skinuti sa vatre pa uz pomoc stapnog miksera ili elektricnom mjesalicom sve izmjesati da dobijemo glatku tekucu smjesu,
Vratiti u lonac na laganu vatru i doraditi okus sa soli i paprom.
Posluziti uz dodatak vrhnja.

Dobar tek !!!!!

Oslic "na bakalar"

2012-01-13T19:50:00.000+01:00

Sve sto pliva u moru je i vise nego dobro doslo na mom tanjuru.
Obozavam ribu, njen miris koji mi ispuni kucu dok je spremam kao i okus dok je jedemo !
Ma svi u kuci volimo ribu....jako !!!
Maslinovo ulje, cesnjak, persin i limunov sok su mi je rajski spoj okus koji se jednako lijepo ljubi i sa mesom kao i sa ribom.

Ovaj recept sam isprobala od Agathe, sinjorine iz Splita koja jako fino "papa".
Volim njezinu kuhinju, obilata je jednostavnim, finim i u svakom slucaju ukusnim receptima koji se meni jako svidjaju i savrseno uklapaju u moju kuhinju.
Iskreno....na Coolinarici rijetko potrazim recepte, nije mi to ono sto je bilo prije par godina kada sam tek otkrila tu stranicu, al kada trazim, tada ih trazim od mojih provjereno dobrih "kona" .
Oslic, ili kako ga ja volim zvati, mol, inace spremam leso na juhu i obozavam ga na taj nacin, naravno, u tom slucaju kupujem friskog mola.
Ponekad ga isfiletiram i lagano poprzim, al to bi uglavnom bilo to.

U svakom slucaju....kupila sam ja smrznutog oslica i krenula u potragu za receptom. Nisam ni sama znala sto trazim, al kada sam ugledala ovaj recept, promislila sam da je to to.

Davno, kada sam bila dijete, probala sam mola sa krumpirima kao salatu kod jednih kucnih prijatelja i jako, jako mi se svidio.
Godinama na to nisam ni promisljala.....sve do nedavno.
Valjda to dodje godinama, da nam se vracaju neki okusi djetinjstva....ne znam,nemam pojma.
Isprobala sam i odusevila se.

Okus je odlican, svi se sastojci savrseno spajaju jedni s drugima.
Ovo sam spremala dva puta u tjedan dana....toliko mi se svidilo ;)

Evo i recepta :

500 g oslica

4 velika krumpira

4 reznja usitnjenog cesnjaka

sitno narezan persin

1 dcl malinovog ulja

1 suha sljiva

1 lovorov list

extra sol i biber

Krumpire ocistiti i izrezati na kockice te staviti u zasoljenu vodu da se kuha.

Vodi dodati i lovorov list i suhu sljivu (ja nisam )

Oslica narezati na komadice i dodati ga skoro kuhanom krumpiru i kuhati jos nekig 5- 10 minuta.

Vodu ocijediti ( ja ostavim jednu solju vode od kuhanja) te krumpir zaciniti sa maslinovim uljem, nasjeckanim persinom i cesnjakom, provjeriti okus i dosoliti i popapriti po ukusu,

malo nadoliti sa vodom od kuhanja da se smjesa malo opusti.

Krumpir lagano i znjeciti ako volite.

Posluziti uz zelenu salatu i crno vino.

Uzivati !!!!!

Ja sam dodala malo soka od limuna !!!!!

Dobar tek !!!!!

Fondant i igrarije

2011-11-26T23:33:00.000+01:00

Od kada znam za sebe oduvijek se divim prekrasno ukrasenim tortama i kolacima i od kada znam za sebe uvijek pricam kako ja to nikada ne bih mogla napraviti i kako imam ne samo dvije lijeve ruke, vec lijeve i ruke i noge !!!
A mogu i ja pricat gluposti !!!!!
Hahahahha :)
Salu na stranu, al skuhati sto god hocete slano ili slatko znam i nije mi problem, ali ukrasavanje mi ranije nije bas bila neka vrlina.
Obicne izradjene torte ispisane sa slagom su za moj pojam kicaste i nema mi nista pozeljno ni primamljivo u njima, sto ne mogu reci za fondant.
Te torte oblozene sa fondant smjesom sam uvijek gledala nekako iz prikrajka i divila se tim zenama koje su to radile,
to su za mene kolaci elegantnog izgleda.....naravno, sve zavisi kako ih tko ukrasi, ali lijepo ukrasene torte sa fondant smjesom su mi posebne.

Od nedavno sam u promisljanju kako bih ja to pocela radit iz raznoraznih razloga, i iz zadovoljstva koje mi pricinja a i zbog dobiti .
Mislila, mislila i domislila se,
zasto ne probati.....
Nabavila sam najosnovniji alat i krenula...........izgledalo je kao igra,
danima sam se igrala sa jednim kalupicem kojeg sam kupila ( to je bio jedini kojeg sam mogla nabavit) ,
Najprije isprobala i ukrasila cupcakes, bilo mi ih je zao pojest, iskreno.....samo sam ih gledala ;)

malo isprobala ruzice koje sam radila bez kalupa i.....

stigla mi je i prva narudzba,

Osmjeh na licu kojeg sam dobila kada se torta preuzela je vrijedio vise od icega.........
A ja sretna......
pa nisam bas tako ni smotana koliko sam mislila !

Namaz od jabuka i cimeta ili apple and cinnamon butter

2011-09-22T22:15:00.001+02:00

Odakle da krenem ????
Dal'da najprije recem kako me evo opet sa staklenkama ili kako nam je ljeto vec gotovo ili kako me krpi nesto skroz stoto.
Ma nevazno skroz, sve ce svakako doci na red !
Da, ljeto je izgleda gotovo, bar one velike vrucine koje su mi pocele smetati,
ne znam da li bi se zbog toga veselila ili da za njim zalim.
Nema veze, stici ce opet i prije nego sto mislimo.
Ali nam zato stize jesen,
jos jedno prekrasno godisnje doba, puno svega i svacega.
Cini mi se da je jesen cak najraskosnije godisnje doba....
u stvari....za mene svako doba ima svoju car.
sada kada su nestale vrucine a jos je uvijek dovoljno toplo, kao da je izmijesano ljeto sa jeseni,
kao da se ljeto upotpunilo sa jesenskim plodovima zemlje kojih stvarno ima u izobilju.
Ovo mi je i vrijeme kada hvatamo sve ono cega je bilo tokom cijelog ljeta, ono ljetno zadnje, po mom ukusu sada i najukusnije jer je sazorilo bas onako kako i treba.

Od moje drage prijateljice sam dobila izobilje domacih jabuka.
Moram ih iskoristiti, a ima ih toliko da biram nacin na koji cu !!!
Od mali milion kolaca sa jabukama, ja se nisam mogla odlucit koji cu najprije radit pa sam otisla u sasvim drugom pravcu....ja sam njih fino stavila u staklenke, tako da sto duze traju.
Ovdje dolazi ono sa pocetka posta, opet ja sa staklenkama ;)
Sada je vrijeme toga, a steta bi bila da se zazelimo necega zimi kada toga sada imamo u izobilju.
Jabuke i cimet su mi savrsen par,
uvijek povezivam jedno uz drugo,
a volim oboje.
Cimet mi je tako topal zacin, opojan i mirisan, malo je reci da ga volim koristiti,
trpam ga gdje god stignem i obozavam mu okus.
Ne znam jeste li znali da cimet pozitivno djeluje na razinu secera i kolesterola u krvi !
Ne znam da bih ovo nazvala djemom, a mogla bi....ali
namaz je sasvim OK.

Potrebno je:

2 salice apple cider
1 kg jabuka, ociscene i narezane na komadice
sok i korica jednog limuna
1 zlicica mljevenog cimeta
280 g secera
Staviti apple cider u lonac dovesti do vrenja.
Ostavimo da se ukuha do pola pa dodamo jabuke, limunov sok i naribanu limunovu koricu.Poklopimo i kuhamo na srednjoj vatri oko 10 minuta, zatim lonac otklopimo i kuhamo 20-30 minuta, tj. dok jabuke sasvim omeksaju.

Lagano prohladimo pa kuhane jabuke stavimo u blender i dobro izmjesamo dok smjesa ne postane glatka.
Smjesu tada propasiramo kroz cijedaljku i izmjerimo kolicinu propasiranih jabuka.
U cist lonac stavimo izmjerenu smjesu i dodamo mu secer.
Na svakih 600 ml pirea dodamo 275 g secera.
Dodamo i cimet te pire mijesamo neprestalno na laganoj vatri dok se secer otopi, a zatim lagano pojacamo temperaturu i kuhamo jos 20-tak minuta, odnosno dok se namaz ne zgusne.
Najbolje cemo provjetit gustocu ako na hladan tanjur stavimo zlicicu namaza i ako zadrzava oblik ili ako se kada je djem u pitanju lagano mezura.
Vruc namaz prebacimo u sterilizirane i zagrijane staklenke i ostavimo par dana na hladnom i tamnom mjestu da se okusi prozmu.
Meni je od ove smjese izislo malo preko 600 ml namaza.
Ovo je jako ukusno, jako fino i mirisno.
Nije pretjerano slatko....taman onako kako volim ;)

Dobar tek !!!!

Snecin pekmez od sljiva i cokolade

2011-09-04T22:36:00.000+02:00

Evo mene opet sa staklenkama !!!
Kasno ljeto i pocetak jeseni i jesu vrijeme staklenki.
Mada svako godisnje doba za mene ima posebnu draz, bas ovo vrijeme mi je na neki nacin posebno.
Ja to cak ni ne zovem spremanjem zimnice, vec pakiranjem ljeta u staklenke.
I volim to raditi jakoooo.....

Vec odavno sam vidjela ovaj recept na Coolinariki, al nisam ga probala do prosle godine....doduse neuspjesno tada, ali dovoljno da me miris koji je preplavio tada moju kucu osvoji.
Lani sam u nedostatku sljiva radila pola kolicine sljiva, al sam se zezla i pekla puno vrijeme koje je bilo naznaceno pa mi je ostao tvrd, ali kazem vam, miris je bio fantastican.
Toliko me je osvojio da sam ove godine jedva cekala sezonu sljiva pa da ga napravim kako treba.
Jednostavne stvari u zivotu su najcesce one najbolje, pa tako i ovaj pekmez.
Nema ovdje puno mudrolije a ni previse dodataka, al je opet poseban na svoj nacin.
Ovaj recept je Sneca postavila na Coolinariku prije par godina, a ja ga, naravno, uz njezino dopustenje postavljam ovdje na blog.
Sneca je inace, za mene, jedna jako fina "dama" za koju sam davno primjetila da voli fino papat !
Po mom misljenju jedna odmjerena, pristojna i pametna dama puna prekrasnih recepata.
Neke sam probala a neki su u planu uskoro, tako da sam uvjerena da cu obogatit svoji kuhinju jos kojom ljepotom !

Probala sam pekmeza i pekmeza, al ovaj pekmez mi je poseban iz vise razloga.
Najprije, ne treba ga mijesati ni visiti nad loncem satima, vec staviti sve u dovoljno duboku i veliku posudu, staviti u pecnicu i zaboraviti na njega.
Nema prskanja ni nepotrebnog ciscenja i ribanja, a nema ni mijesanja.
Slobodno dok vas se sve lijepo ispece mozete odraditi milion drugih stvari po kuci.
Druga stvar koja mi se svidja je okus.
Dok vam se pekmez pece po kuci ce se sirit prekrasan miris,a kada se ohladi sebe cete nagradit necim posebnim.
Osjete se i sljive i cokolada, a i rum.
Cokolada, posto se ne stavlja u nekoj ogromnoj mjeri da neku posebnu notu, osjetite je, al ne dominira.
A treca stvar koju kod ovog recepta volim je tekstura.

Voce kao da ostane u komadu, ali kada ga razmazete na kruh ili gdje ga god koristite, se maze i ne osjete se komadici, tako da i oni koji vole samo glatke namaze ovo mogu jesti i vjerujem da se nitko ne bi bunio ;)

Pekmez se ostavi malo rijedji, nije ga potrebno previse ugustit.
Ovo mi je bilo takodjer interesantno jer je Sneca rekla da ga oni jedu zlicicom iz teglica kao slatko, a posto ja slatko nisam nikada ni jela ni pravila probala sam pogoditi pravu teksturu i mislim da sam uspjela.
I da dalje ne duljim evo i recepta !

Potrebno je:
4 kg ociscenih sljiva
3kg secera ( ja sam koristila malo manje od 2 kg)
100 g fine gorke cokolade
4 kasike ruma

Ociscene sljive narezat na pole i staviti u lonac i presuti secerom.
Peci na 170* 3-4 sata.
Dodati cokoladu koja se moze predhodno rastopiti, dodati u prahu ili samo nalomiti i pazljivo je umijesati u vrelu smjesu, te dodati i rum.
Peci dok se ne pocne zgusnjavati, ali paziti da se ne zgusne previse.
U vruce tegle pazljivo stavljati vruc pekmez i ostaviti u vrucoj pecnici da se uhvati korica na pekmezu.
Sutradan staviti poklopce i spremiti.

Ja u kuhinji, a i inace volim precice, volim kada neke stvari mogu ubrzati i usput sebi olaksati posao al da na kraju dobijem isti okus odnosno da mi okus ne ostane odskrnjen,
negdje to mogu postici, a negdje ne tako da dolazim do zakljucka da cu se radje za nesto pomuciti, posebno ako cu takvo nesto jesti cijelu godinu, kao ovaj pekmez, nego ubrzati i koristiti razne dodatke samo da dobijem na vremenu.
Ovdje mislim na razne zelee i zelatine kojih danas ima kupiti u svakoj samoposluzi, gdje je kao dovoljno sa njima kuhati voce jako kratko....cini mi se tek nekoliko minuta, i da cete dobit pravu stvar.
Necete!!!!
Sigurno necete!

Iako mi je okus na prvom mijestu volim znati sto jedem i sto koristim u svojim receptima, a to sigurno nisu neke kesice sa "carobnim praskom" !!
Volim se ja pomucit ako treba, a to u ovom receptu stvarno nije problem !

Dobar tek !!!!!

Jelly od kupina i ruma

2011-08-30T21:04:00.001+02:00

Imam jako lijepu kolekciju kuharica i ponekad mi se cini da ih sve znam na pamet, al to ja samo umisljam ;)
tako mi se cini.
Jucer kada mi je mama pokazala kupine znala sam iste sekunde sta cu sa njima napravit.
Volim radit zimnicu, mada ovo sto sam danas napravila iako se zove zimnicom zime sigurno docekati nece.
Kupine i to one divlje smo jos kao djeca u ljetno vrijeme brali i jeli, a ne sijecam se da se ikada od njih ista posebno radilo.
Ponekad bi se ubacile u kolac i to je bilo to,
a bilo ih je i jos ih ima u izobilju.

Danas, poslije svih godine, a i poslije zivota negdje drugdje izvan svog rodnog kraja, znam da ima bezbroj stvari i bezbroj recepata gdje se one mogu iskoristiti.
Ovaj recept pokazuje bas to.
Nisam htjela raditi obican djem mada i on bude super ukusan, vec nesto trunkicu drugacije,
ovo je za mene malo laganija i elegantnija zamjena za djem.
Mozda je cudno, ali negdje drugdje se vocni jelly jedu uz slane stvari, konkretno uz meso i prijaju fantasticno.
Na primjer, kupinu preporucuju uz dobro zacinjeno peceno meso kao janjetinu, brusnicu uz puretinu i slicno.

Kupine su krasne i ukusne, al ima jedan mali problem sa njima, imaju dosta sitnih sjemenki,
ali ni to nije problem koji se ne moze rijesiti.
Ovaj jelly, kao i svaki drugi, je bistar i bez sjemenki
I da se vratim na moje kuharice......
nasla sam slican recept, ali sam promjenila omjere prema onom sto sam imala, a u original receptu je trebao ici "gin" kojeg ja nisam imala u kuci a nije mi se islo u prodavnicu....pa sam koristila rum.
Savrseno se uklapaju okusi.
Meni je ovo fantasticno.

Potrebno je:
280g sljiva
1.4 kg kupina
450 ml vode
sok od jednog limuna
oko 600 g secera
3 zlice ruma

Sljive oprati i izbockati sa raznjicem ili cackalicom. Staviti ih u lonac u kojem cemo ih kuhati, dolijemo vodom i dovedemo do vrenja.
Smanjimo vatru i na laganoj vatri ih kuhamo nekih 5-6 minuta.
Brzinski operemo kupine i dodamo ih uz limunov sok sljivama.
Dovedemo do vrenja i na laganoj vatri ih kuhamo 20 - tak minuta uz povremeno mijesanje.

Staklenu zdjelu oblozimo gazom i u tu gazu istresemo smjesu zakuhanog voca, pazljivo zavezemo i objesimo o kuhacu i ostavimo da se smijesa cijedi preko noci.
Ocjednjeni sok izmjeriti i dodati mu secer.
Smijesu mijesati na laganoj vatri dok se secer rastopi a zatim na najjacoj vatri kuhati 10- tak minuta.
Ako imate kuhinjski termometar temperatura bi trebala doci na 105*.
Maknuti sa vatre, pazljivo skinuti pjenicu koja se nakupila na vrhu i smjesu izliti u vruce sterilizirane staklenke.
Spremiti na tamno mjesto.

Zatvoreno moze trajati godinu dana, a jednom kada staklenku otvorite drzite je u frizideru i iskoristite u roku od tri mjeseca.

Dobar tek !!!!

Cokoladni mousse

2011-08-07T20:36:00.002+02:00

Jos uvijek je toplo i meni se bas ne kuha nesto pretjerano, sve sto se radi su neki brzinski ili kako ih ja zovem "trkaci" recepti, a po ovakvom vremenu kao da se i razlijenim tako da mi kuhanje, ono pravo, ni ne nedostaje toliko.

Valjda to ide sa vremenom.

Nema veze, neka ljeta jos malo, uskoro kada nam pocmu kise i hladnoca cemo zaliti za njim !

Ovo radim cesto i godinama radim po ovom receptu koji je za mene savrsen i nikada me nije iznevjerio ! Ovaj recept nikada nisam ni probala prepravljati ni mijenjati, eto koliko sam zadovoljna s njim !

Idealan je i zimi a posebno za ovakve tople dane,

pecnica se ne pali, desert je gotov za par minuta + hladjenje, a sebe nadarite sa prekrasno bogatom cokoladnom slasticom laganom kao paucina.

Ma savrsenstvo bez mane.

Ovo nitko ne odbija !

Usput, opet cu napomenut da volim ovakve recepte gdje se koristi multipraktik,

masina koja mi je poslije mog Kenwood Chef miksera stvarno desna ruka u kuhinji.

Ustedite na vremenu, a i na rukama.

Potrebno je:

300 g tamne cokolade

300 ml vrhnja za kuhanje

2 zlice ruma

4 bjelanjka

1/2 salice secera

1/2 salice lagano tucenog slatkog vrhnja

Vrhnje zagrijati da dodje do vrenja ali ne smije zavriti.
Cokoladu staviti u multipraktik i samljeti pa postepeno dok motor radi dolijevati vruce vrhnje dok se ne dobije i glatka smijesa, dodati i rum.
Prebeciti u vecu zdjelu.
4 bjelanjka staviti da se muti i postepeno dodavati secer, zlicu po zlicu dok se secer ne ulupa dobro.
U cokoladnu smijesu dodati bjelanjke u 2 puta i lagano mijesati sa spatulom, tako da ostane puno zraka.
Na kraju dodati i drugo vrhnje koje smo stukli lagano i sve ponovo izmijesati spatulom, staviti u case za serviranje i ostaviti u frizideru par sati ili preko noci.
Prije posluzivanja ukrasiti po zelji sa extra vrhnja.

Ja posto nisam ljubitelj ruma stavim malo kahlua likera(od kave) i malo viskia.
Moze se napraviti i par dana ranije prije upotrebe jer se odlicno sacuva u frizideru

Recept je preuzet iz Womens Weekly French Cookbook.

Dobar tek !!

Ljetni spageti iliti spageti sa friskim pomidorama

2011-07-14T22:48:00.003+02:00

Ja obozavam kuhanje, ali u ljetno vrijeme kada okrenu vrucine kuham sto mogu manje a i sto krace.

Svaku priliku koju uhvatim iskoristim za more i kupanje, pa je moje kuzinanje stvarno minimalno ovih dana.

Ziveci tamo gdje sam zivila naucila sam na vrucine, pa znam cesto govoriti da ne priznam vrucinu ispod 36*,

sve ispod toga mi je toplo, al kada se ziva krene peti preko toga.........eh.....to je vec druga prica,

to su vrucine.

Jos ako ih spojim sa vlagom u zraku koje ovdje kod nas ima i previse....

nije ugodno.

A takve su temperature ovih dana !

Mogu ja pojest bilo sto na brzinu i nije me briga, a nije ni ove moje u kuci, ali raditi to svaki dan i za svaki obrok kod mene ne pali,

ne ide to ni kod moje djece, naucili oni kuhano i jedino im je to obrok.

U ovo vrijeme su mi najdraze salate i voce kojeg sada stvarno ima u izobilju, dok mi deserti uopce ne padaju na pamet.

Ovi spageti su lagani i jako ukusni, a sos kao zacin pasti se moze jesti i kao samostalno jelo.

Uzme svega par minuta dok se spremi a podarite sebe sa krasnim ljetnim ruckom na kojeg se niko ne buni.

Namirnice mozete stavljati od oka, ne morate se drzati mjera, a mozete i dodavati i oduzimati kako zelite.

Ja obozavam pomidore, al one fine zrele koje imaju i okusa i mirisa, a ove moje su bas takve pa im i ne treba previse zacina a ni previse mudrolije.

U kombinaciji sa pastom su mi savrsenstvo.

Uvijek ponavljam da sa hranom ne treba previse komplicirati, pa tako i ovdje,

E ovo je stvarno fast food, samo zdravija verzija od uobicajenog.

Potrebno je :

2-3 velike pomidore, narezanih na komadice

10 tak maslina, ociscenih od kostice i narezanih

2 zlice kapara

3-4 mlade kapule

2 cesnja cesnjaka

malo origana

persina, sitno narezanog

svjezeg natrganog bosiljka

solja maslinovog ulja

feta sir namrvljen ( moze i bez sira)

500g spageta

Sve sastojke osim spageta pomijesati i ostaviti u frizideru nekoliko sati da se okusi prozmu.

Skuhati spagete pa vrelu pastu izmjesati sa nekuhanim sosom i posluziti.

Dobar tek !!!

Pita od tikvica i krumpira

2011-06-30T23:27:00.015+02:00

Pite i bureci, kao sto sam i ranije pisala, nisu kuhinja moga kraja, al to ne znaci da ne mogu biti ili da ih ja ne zelim.
Volim ih ja jako, mozda cak i malo previse i to one prave pite gdje se ne koristi kupovno tijesto vec se kore izvlace fino i lagano doma rucno.
Ma nemam ja nista ni protiv kupovnih kora, ovdje u Hrvatskoj su krasne a to mi je nedostajalo u Australiji.
Tamo su kore, ili "philo pastry" pretanke za pite,
jednostavno mi nisu odgovarale nikako.
Za neke druge stvari su odlicne, al za pite ne.

Tako kada sam ovdje dosla i dokopala se i kupovnih kora odusevila sam se,

al opet.....ne mogu se one mjerit sa domacim.
Muku sam mucila dok sam naucila vuci kore i probala sam svakakve nacine,

neki pokusaji su bili malo manje uspjesni od drugih....

Burek od Mamaje me odusevio,

ali htjela sam probati i na drugaciji nacin.

Radila sam kore po Pulinom receptu, zeni koja vise nije sa nama, al je ostavila za sobom cijelu malu zbirku recepata meni tudje kuhinje,

recepata koji su odlicno izmjereni i objasnjeni.

Prije nekoliko godina sam se cudila curama koje su na Coolki odusevljeno pricale o Pulinim pitama, bila je cijela pomama za njima kada je ona otisla sa te stranice.....ma nikako mi nije bilo jasno o cemu se radi,

k vragu, pita ko pita.....

Nije...

Probala sam dosta pita, probala sam dosta recepata za izradu jufki i ponovno, neki su bili manje neki vise uspjesni,

ali njezin recept je od prvog puta bio odlican,

a i svaki put poslije toga.....

Steta bi bilo da joj recepti padnu u zaborav.

Sjetim se zene cesto,

svaki put kada iznesem pitu na stol kao da mi je ona u gostima.

Ljudi kojih vise nema nece nikada pasti u zaborav svojim najblizima, a i onima nepoznatima pogotovo kada ostave nesto iza sebe vidljivo,

bas kao ona nama svoj blog.

I milion puta sam samu sebe zapitala cemu meni ovo pisanje i slikavanje, nije bas da imam vremena na pretek i da ne znam sta cu s njim, a nisam ni nesto strasno pismena,

pa se mislim.

Al imam odgovor i na to.

Nije moje vrijeme uzaludno i ne tracim ga bez veze ako samo jedna osoba od svega ovog mog znanja nesto nauci.

E.....to mi je ljepota pisanja ovog bloga, a vjerujem da ce od svega ispisanog nekome nesto doci od koristi.

Za mene je to uspjeh i tada nije nijedna minuta provedena za kompijuterom uzaludna.

Ova pita je nastala sasvim slucajno,

u stvari pravila sam muzu njegovu omiljenu pitu, pitu od krumpira, pa na kraju mi ostalo kora a nisam imala dovoljno nadjeva i u svoj onoj strci htjela iskoristiti ostatke koje sam imala u frizideru.

Dakako, sada uvijek imam tikvica, ako ne u frizideru tada u vrtu a njihovih recepata mi nije nikada na pretek.

One kada dodju na rod, zaista dodju u izobilju.

Mama mi je dala i domaci mladi sir kojeg je bilo steta da propadne.

I eto pite..... kombinacija svega po malo, a rezultat odlican.

Pitalo je ima li jos.

Potrebno je:

500 g brasna

300ml vode

2 zlicice soli

Nadjev:

2 krumpira srednje velicine narezana na sitne kockice ili naribana

300 g mladog sira

1 kapula naribana

400 g tikvica, naribanih

1 jaje

sol i papar

Prelijev:

200 ml vode

50 g maslaca

malo soli

Brasno staviti u zdjelu, dodati sol i svu vodu odjednom te zamijesiti tijesto.Ostaviti tijesto da odmara 15 minuta.

Pobrasniti radnu plohu na koju stavite tijesto pa povlaceci vanjske rubove prema sredini od tijesta formiramo loptu koju podijelimo na dva dijela.

Svaki dio, ponovno na isti nacin, formiramo u loptu koju lagano prstima spljostimo, lagano nauljimo sa zlicom ulja i ostavimo pokriveno plasticnom folijom 20 minuta.

Isto napravimo i sa drugim komadom tijesta.

Nakon 20 minuta tijesto prebacimo na stolnjak koji lagano pobrasnimo , lagano ga razvaljamo oklagijom te jagodicama prstiju izvlacimo kore od sredine prema rubovima.

Tijesto je prekrasno elasticno i lagano se izvlaci.

Izvucene kore lagano nauljimo i punimo nadjevom te smotamo.

Ima raznih metoda motanja,

za mene je metoda sa stolnjakom najlaksa.

Volim i motanje gdje nadjev stavimo na rubove izvucenih kora u obliku kruga pa tada preklopimo rubom tijesta nadjev, pa motamo nadjev sa tijestom uvijek lagano vukuci tijesto iz sredine.

U ovom slucaju nije potrebno bas tijesto jako tanko izvuci jer ga izvlacimo kako motamo.

Smotano stavimo u tepsiju, ponovno lagano nauljimo i stavimo u zagrijanu pecnicu da se pece do zlatnozute boje.

Par minuta prije nego sto je tijesto sasvim peceno prelijemo ga prelijevom kojeg smo zakuhali na vatri.

Vrelu pitu preliti prelijevomi vratiti u pecnicu jos par minuta.

Ne brinite, kore ce popiti tekucinu.

Pecenu pitu ja prekrijem vlaznom kuhinjskom krpom nekih 10 tak minuta te onda posluzim.

Nadjev:

Tikvice naribamo, zasolimo i ostavimo u cjedaljci da ispuste tekucinu.

Nakon 20-tak minuta isprati ih pod mlazom vode i dobro ocijediti.

Dodati ih sitno nasjeckanom krumpiru, siru i kapuli.

Sve povezemo sa umucenim jajem

Zasolimo po potrebi, paziti da se ne presoli pogotovo ako se u preljev stavlja sol.

Jos se nisam navikla na kombinaciju pite i jogurta osim kada je pita os sira u pitanju,

meni uz ovo savrseno pase casa hladnog piva !

Dobar tek !!!!

Pirjane articoke

2011-06-22T14:56:00.005+02:00

Mada je articoka mediteranska biljka, a mediteranska kuhinja meni omiljena, nisam je bas puno i cesto koristila. Mariniranu jesam, ali svjezu....i ne bas.

Pocela sam je koristiti u svjezem obliku tek prije par godina i odusevila se okusom.

Mada su to bila samo eksperimentiranja u zadnje vrijeme, napokon sam nasla recept koji se kod nas u nasoj kuhinji udomacio.
Cak sam i posijala articoke pa se nadam da cu u godinama koje dolaze ih imati u izobilju jer je ona visegodisnja biljka.
Ove sam dobila od naseg kuma Tomica i jako sam mu zahvalna,
ljepsi poklon mi nije mogao dati.
Nije ih bilo previse,al je bilo od srca, a ono sto sam imala iskoristila sam na, cini mi se, najbolji nacin.

Potrebno je:

1o articoka
sok i fino naribana korica limuna
1 solja maslinovog ulja
1/3 solje vode
6 reznjeva cesnjaka sitno narezanog
nekoliko grancica svjezeg timijana

Articoke ocistiti i staviti ih u vodu kojoj smo dodali sok od limuna.
U prikladnu tecicu zagrijati ulje kojem smo cesnjak i timijan, kuhati na laganoj vatri minutu te dodati ocijedjene articoke.
Mijesati nekih 5 minuta ili dok one pocmu omeksavati i dodati im koricu limuna i vodu, sasvim smanjiti temperaturu i poklopljene ih kuhati oko 40 minuta ili dok su articoke sasvim omeksale.
Kuhane ocijediti od ulja i posluziti uz predjelo.

Preostalo ulje nemojte bacati, jako je mirisno i moze se iskoristiti za druge stvari.

Ovo tko nije probao ne zna sto propusta !
Za mene je ovo najjednostavniji recept pripreme articoka ali i najbolji.

Articoke pripremljene na ovaj nacin se ne moraju koristiti samo kao dio predjela, vec i kao dodatak mnostvu drugih jela, npr. u picama, salatama, rizotima....
Jednostavno prelijepo !

Dobar tek !!!

Juha od tikvica

2011-06-14T13:33:00.002+02:00

Sad mi je vrijeme raznog dozrelog povrca, al tikvica imam trenutno u izobilju.

Probam ih radit na sve moguce nacine samo da ih utrosim i da mi ne propadnu.

U zadnjem postu sam vam rekla da mi djeca nisu volila tikvice,

al sve se promjenilo.

Ovaj nacin pripreme je jos jedan dokaz toga.

Inace, recept sam uzela iz knjige : "The Food i love" od Neil Perry .

On je za mene daleko najbolji australski chef, madjionicar u kuhinji koji me je svojom jednostavnoscu kuhanja davno oborio s nogu.

Obozavm njegove recepte, njegov pristup hrani, njegove kuharice koje obiluju prekrasnim receptima popracenim jednostavnim a prelijepim fotografijama,

obozavam njegovu finocu, pristojnost, strpljenje sa mladjim i neiskusnijim kuharima i zelju da ih nauci.....

Cisti dokaz da i potpuna suprotnost od zestokog pa i vulgarnog Gordon Ramsay-a pali !

Da me ne shvatite pogresno, volim ja i Ramsay-a, a oni koji prate i gledaju emisije i od jednog i od drugog znaju o cemu pricam .

Ma covjek je cudo od kuhara.

U potrazi za receptom od tikvica sam nasla ovaj recept u spomenutoj knjizi i naravno, odmah ga isprobala.

Kombinacija tikvica i bosiljka je odlicna.

Tikvicama koje i nemaju neki posebno jak okus bosiljak da okus svjezine,

ali ne u pretjeranoj mjeri, vec tek toliko da pogura malo okuse, a parmezan to sve upotpuni.

Za mene je ovo daleko najbolja juha od tikvica koju sam do sada probala.

Potrebno je:

750 g zelenih tikvica, narezane na kockice

ekstra djevicansko ulje

6 cesnjeva cesnjaka, sitno narezanog

3 rukoveti svjezih listova bosiljka

sol

1.5 l pileceg temeljca

25 ml vrhnja za kuhanje

40 g parmezana, naribanog

svjeze mljeven crni papar

Zagrijati ulje i dodati tikvice, cesnjak, natrgani bosiljak i lagano zasoliti.

Poklopiti i ostaviti na srednjoj vatri nekih 10 - tak minuta uz povremeno mijesanje, dok tikvice ne omeksaju.

Dodati temeljac, dovesti do vrenja te na najmanjoj temperaturi nepoklopljeno kuhati jos nekih 8-10 minuta.

Juhu uliti u blender i pulsirajuci je izmiksati.

Vratiti juhu na vatru i dodati vrhnje i parmezan, izmijesati i zagrijati, al da ne prokuha.

Posluziti uz ekstra nariban parmezan i svjeze mljeven crni papar.

Ova juha je odlicna za ljetno vrijeme i vrucine a hladna je fantasticnog okusa,

cini mi se cak i bolja nego vruca.

Dobar tek !

Slani kolac od tikvica

2011-06-10T00:54:00.004+02:00

Nema me dugo i onda se pojavim dva dana za redom ! Ovaj recept mi nije nov,
davno sam ga objavila na Coolinarici, al uvijek i ponovno mu se vracam sa istim odusevljenjem.
U mom vrtu ima obilje tikvica,
a nisam ih previse ni zasadila, ali rastu kao lude.
Skoro pa svakodnevno ima pokoja za ubrati.
Ja ih volim na milion nacina, a tako i moji ukucani.

Moja djeca ih prije nisu ni volila,
al valjda u to vrijeme nisam ni ja bila dovoljno mastovita u kuhinji,
bar sto se tice isprobavanja raznih recepata.
Al valjda to tako bude kada ste mladi,
imate milion boljih nacina za iskoristiti svoje vrijeme od kuhanja,
al kada imate djecu, mislim da se svi promjenimo na puno nacina.
Ja sam se promjenila u svojoj kuhinji jako.
Htjela sam da moja djeca, po mogucnosti, jedu sve.....
Skoro pa sam uspjela u tome.
To sam htjela davno pa danas mogu nabrojiti tek 2 namirnice koje oni nece jesti,
a to su jetrica i tripice.

Izgleda da nisam lose obavila posao :)
Tikvice mi, zahvaljujuci ovom receptu sada prolaze u kuci bez ikakvih prigovora,
i na ovaj ali i na dosta drugih nacina.
Al, o tome cemo neki drugi put.

Potrebno je:

500 g neoguljenih izribanih tikvica
1 kapula sitno nasjeckana
150 g pancete ili prsuta
70 g ribanog tvrdjeg sira
115 g brasna
1 zlicica praska za pecivo
sol i papar
5-6 jaja
1 mala soljica ulja.

U teflonsku tavu lagano proprziti kapulu i prsut te ohladiti.
U vecu zdjelu dodati tikvice kojima smo lagano rukom iscijedili vodu, ohladjenu sunku, brasno i sir, Lagano zaciniti sa paprom i soli i izmijesati.
Po tome preliti jaja koja smo istukli malo viljuskom i dodali ulje i sve izmijesati drvenom kasikom da dobijemo jednolicnu smijesu.
Istresti na lim oblozen papirom i staviti peci u predhodno zagrijanu pecnicu.
Ako koristimo obicnu pec peci na 180 a ako je pecnica sa ventilatorom onda na 160 oko 45 minuta ili dod kolac dobije finu boju.
Kad je kolac pecen ostaviti ga u tepsiji 10-15 minuta i onda posluziti.

Naravno, za vegetarijansku verziju meso izbacimo,
svejedno bude jako ukusno.
Ljepota ovog recepta je sto se moze jesti i vruce a i hladno.

Dobar tek !!!!

Piletina sa safranom i rizom

2011-05-27T22:00:00.008+02:00

Obozavam grasak ili "bizu" po mome,

to mi je jedno od omiljenog povrca.

Odlican mi je svakako, i smrznut a pogotovo svjez.

Svjez grasak nisam imala godinama,

skoro da sam zaboravila kako je mekan, socan i sladkast.

Lani sam se obradovala kada sam ga vidjela na gradskoj "pjaci" gdje sam i ja imala svoju bakicu koja me je "zarobila";)

Namjerno kazem "zarobila" jer ovdje izgleda kada ides od jednog do drugog da nisi lojalan kupac, ne vole one to nikako.

Morate uvjek dolaziti kod svoje bakice ili tetice, kako god je zvali :))

Ja sam se prosle godine, ponavljam, stvarno obradovala kada sam vidjela "svjezi" grasak i instiktivno sam rekla, cak i bez pitanja koliko kosta, da mi da jednu pozamasnu kesicu....

Od zelje sam uzela jednu mahunu i otvorila je i strasno se razocarala, nije uopce bila ni mlada ni slatka......bila je tvrda....

Pitam moju bakicu kada je ubran grasak a ona mi kaze sinoc, ne moze biti svjeziji nego sto je....

Ja joj kazem da mi je nekako tvrd,

a na to mi ona odgovori pitanjem i objasnjenjem : "Da sta ce ti ono meko, ono ti nicemu ne valja,

ovo ti je najbolje, mozes ga kuhati i od njega nesto bar ostane, a od onog mekog nemas nista....."

Kazem ja njoj da ja volim meko, a ona ce meni : "Sta ce ti to, to ti nista ne valja "

Aj sad budi pametan !

Bilo mi je isto zao, uzela sam ja taj grasak doma i ocistila ga i spremila, al..... bio je bas ono sto sam od njega ocekivala da ce i biti,

tvrdo, zilavo i za mene nejestivo.

Bacila sam u smece,

nisam ni zalila za 20 kuna,

al sam obecala sebi da mi se to vise nece dogodit.

Dobila sam jos par puta kao svjezi grasak,

sacuvala ga, blansirala i zamrzla......al sve je to na kraju zavrsilo u smecu.

To mi se moglo dogodit prosle godine jer mi vrt nije bio spreman, al ove godine nema sanse.

Sa kucom koju smo kupili imamo i ogroman vrt koji je ove godine spreman i koji se vec zeleni raznim povrcem,

mjesto nu kojem ja provodim svo svoje slobodno vrijeme i mjesto na koje sam jako, jako ponosna, a zato me i nema bas cesto na blogu....

Vrt dok mi god ne postane "tlaka" mi je mjesto uzivanja,

a za sada stvarno uzivam u svakoj minuti.

Pun je svega po malo.

U dolini Neretve moze skoro pa sve rasti i Bogu hvala vise manje sve i raste,

ali......

ali....

uvjek ima neko ali koje nas u necem zaustavlja ili sprijecava....

ne znam ako cete mi vjerovat, al proslu godinu dana sam jela jako malo povrca, zeleni...

Ljudi u mozda i najboljoj namjeri i na nacin na koji znaju probaju zaraditi novac.... u stvari, moram se ispravit, nema tu uopce najbolje namjere, vec u trci za novcem ljudi svasta rade, koristi se previse otrova i pojma nemam cega vec, tako da me strah bilo sto kupiti.

Voce i povrce sam uzimala jedino od provjerenih, a u nekom trgovackom centru poslije epizode sa salatom mi nije vise nikako palo na pamet.

Kada sam dosla u supermarket ( da sada ne imenujem koji) i htjela kupiti zelenu salatu koju sam mehanicki samo stavila u kesicu, a na drugi komad malo bolje pogledala zaprepastila sam se,

bila je vise bjela nego zelena, kao da je netko prelio mlijekom....

zadovoljila sam se sa staklenkom kiselih krastavaca ili cega vec.... krastavcima koji su vjerovatno tretirani isto kao i ova salata, al bar taj otrov ne vidim.

Ljudi rade svasta,

naravno, onaj tko prvi proda uhvati najbolju cjenu, a poslije kada toga svega ima i kod drugih uzgajivaca, ode sve za nista,

ljudi se muce za nesto jadno i sitno i od svog truda nemaju nista.

Obrala svoj prvi ovogodisnji grasak.....

u nedoumici sto spremiti za rucak i pricajuci o tome sa svojoj prijateljicom ona mi je ponudila svjezi grasak....

znala sam da ga je posadila ranije od mene pa se nisam toliko ni zacudila, al kada sam malo bolje pogledala svoj vidjela sam da ga i ja imam.

Mali milion ideja,al nisam tocno znala sto napravit.

Odlucila sam se za piletinu sa safranom i rizom....i naravno bizom.

Savrsena kombinacija fantasticnog okusa !!!

Dospjele su i prve pomidore ( rajcice) za sada samo u plastenicima, al uskoro ce ih biti i na otvorenom.

Odlicne su, u isto vrijeme i slatkaste a i lagano kiselkaste,

a miris.....mirisu, mirisu.

U nedostatku svjezih pomidora mogu se koristiti i pelati.

Potrebno je:

1 pile izrezano na komade

sol i papar

3 zlice ulja

1 manja kapula sitno narezana

2 zlicice ljutog paprikasa

8 pomidora, oguljenih i narezanih

komadic cesnjaka, zgnjecenog i izrezanog

350 g rize dugog zrna

1 l vrele vode

prstohvat safrana

2 zlice sjeckanog persina

200 g svjeze bize

Pile narezati na komade, lagano posoliti i zapapriti te staviti u tavu sa zagrijanim uljem te nekih 15-tak minuta prziti na laganoj vatri.

Skoro poprzenu piletinu izvaditi iz tave, ako imate viska ulja odstranite ga, te dodajte mljevenu papriku.

Mijesati papriku oko 1 minutu tako da dobije zagasitu boju, ali paziti da ne izgori, te u nju dodati cesnjak i pomidoru koju przimo nekih 10 tak minuta dok izgubi tekucinu i lagano se uprzi.

Na uprzenu pomidoru dodamo rizu, safran i vodu.

Dovedemo na jakoj vatri do vrenja, dodamo piletinu, zacinimo, poklopimo i kuhamo na najlaganijoj vatri bez mjesanja oko 20 minuta, te izvadimo piletinu van iz tave, a dodamo bizu i persin, pa kuhamo jos nekih 5-10 minuta dok se biza skuha.

Provjerimo okus te dodamo piletinu i lagano izmjesamo.

Posluzimo i uzivamo.

Dobar tek !!!!!!

Pralinasta torta od ljesnjaka

2011-05-05T15:23:00.002+02:00

Nije me bilo odavno na blogu, al nije se ljencarilo,
bas naprotiv, imam toliko posla da jednostavno nemam vremena za blog,
al nije ni to razlog da ga sasvim zapustim.
Inace, jako sam probirljiva sto objaviti,
nizanje recepata ne volim,
al za ono dooobro i provjereno.....za to se uvijek nadje pola sata vremena.
E ova torta je jedna od tih jaaakoooo dobrih recepata,
prava bomba.

Cokolada je inace moja slabost, a ovo je zaista pun pogodak.
I naravno, u mom stilu, jednostavno, na brzinu i jako, jako ukusno.
Pa da ne duljim......

Potrebno je:

Praline:

250 g secera
50 ml vode
250 g ljesnjaka

Tamno tijesto:

6 jaja
115 g secera
+ 1 zlica secera
185 g tamne cokolade
185 g mljevenih ljesnjaka

Krema sa mlijecnom cokoladom

375 ml vrhnja
300 g mlijecne cokolade
60 g maslaca

Secer i vodu staviti na laganu vatru da zavri bez mijesanja dok se dobije svijetli karamel, te dodati ljesnjake, lagano metalnom zlicom izmijesati, pojacati vatru i kada dobijemo tamno smedju boju karamela smjesu izliti nalagano nauljenu podlogu i sacekamo da se ohladi.
Hladno u grubo iskidamo i stavimo u multipraktik i sameljemo.
Spremimo sa strane.

Cokoladu rastopimo na pari i stavimo da se hladi te joj u ohladjenu dodamo 3 zlice vode i dobro izmjesamo.
Zumanjca odvojimo od bjelanjaca.
Zumance tucemo sa secerom dok dobijemo gustu i blijedu smjesu.
U medjuvremenu tucemo i bjelanjca kojima smo dodali 1 zlicu secera.
Zumanjcima dodamo mljevene ljesnjake, lagano ih umutimo pa ona bjelanjke koje lagano umijesamo spatulom.
Smjesu izlijemo u dva lima promjera 23 cm ili u jedan promjera 25 cm.
Stavimo peci u zagrijanu pecnicu na 180 * oko 30-35 minuta.
Izvaditi iz pecnice, ohladiti i kolac razrezati te puniti kremom i posipati mljevenim pralinama.

Mlijecna krema:

Na laganu vatru staviti vrhnje da zakuha te skinuti sa vatre.
Dodati natrganu cokoladu, ostaviti jedan minut i izmijesati zlicom.
U lagano rashladjenu kremu dodati maslac i izmjesati da se sastojci spoje, poklopiti i staviti u hladnjak 2 sata da se krema stisne.

Naravno, kada su kolaci sa kremom u pitanju, zbog ustede vremena, ja uvijek krecem od kreme.
U ovom slucaju je redosljed bio krema, praline, otapanje cokolade na pari pa tek onda tamna smjesa.

Tamna smjesa uzme svega nekoliko minuta da se napravi,
u stvari cijeli ovaj kolac je relativno brz, jedino sto mlijecna krema uzme vremena dok se stisne.
A okus.......vjerujte mi, uzivancija svih cula.

Umjesto ljesnjaka se mogu koristiti bademi.
Dobar tek !!!!!!

Marinirane srdele

2011-04-01T08:29:00.011+02:00

Ovo je hrana samo za stvarne "riboljubce".

Ja jesam, al moj muz nije.

Za njega kao sina najveceg ribara u Zazablju me cudi da ovo nece jesti.

Voli je kuhanu, pecenu, przenu....ma na svaki nacin, ali ne sirovu.

Al poznajuci njega i njegov stomak.....hajde, necu mu zamjeriti :)

Sirovu ribu ja obozavam,

nema mi nista draze od nje, a tako i mojoj djeci.

Sushi smo sa sirovom ribom u Australiji jeli skoro pa tjedno, al to ovdje nije slucaj.

Ipak, razveseli me kada nadjem svjeze ulovljenu ribu koju mogu iskoristiti na nacin da ce se do zadnje mrvice pojesti.

Rijetko je kupim u supermarketima,

najsigurnija mi je kupiti kod ribara sa obliznje koce,

znam da je ulovljena prije par sati i da ne moze biti friskija.

Neki dan ulov su im bile srdele....

Ajmeee.....

Cudno je mozda da se veselim srdeli,

ribi za koju puno ljudi govori sa omalovazavanjem i o kojoj mnogi govore kao ribe "tamo neke klase"...

Ja je volim i to jako,

ponovit cu opet sto sam u jednom ranijem postu napisala da je to za mene neokrumjena kraljica mora,

riba kojoj cijena apsolutno nema veze sa kvalitetom.

Najprije sam ih mislila samo isprziti jer ih moja najmladja cerka obozava,

al onda sam i uz przenje htjela jedan dio marinirati i probati i na taj nacin.

Inace, incune obozavam,

a kada sam dosla na ovu moju novu adresu, kod susjeda sam probala marinirane incune koji su bili iz kucne radinosti i on ih je nabavljao u okolici Dubrovnika,

naravno, odusevila se okusom i redovno narucivala kod njega staklenku za staklenkom.

Navukla sam se bila jako na njih ;)

Ovaj put sam se i ja htjela okusati i vidjeti da li mogu i ja postici bar neki slican okus tome.

Trazeci malo po internetu naisla sam na mali milion ovih recepata, a najveci problem je bio izabrati kojeg isprobati.

Svi su vise manje tu negdje.

Potrebno je:

12 srdela

12 zlica bijelog octa

1/3 solje limunovog soka

3/4 maslinovog ulja

sol

cesnjak

persin

Srdelama ocistiti glavu i stomak pa ih isfiletirati,

oprati ih i posusiti, namazati sa zlicom bijelog octa i lagano ga umasitati u meso,

zasoliti i slagati filete u manju zdjelicu.

Manja zdjelica je vazna jer ako se koristi veca riba vam nece plivati u marinadi.

Izmjesati zajedno limunov sok, maslinovo ulje, narezan cesnjak i persin pa tom smjesom preliti srdele.

Poklopiti i ostaviti u hladnjaku 24 sata.

Povremeno ribu izmjesati.

Posluziti i uzivati.

Ja sam moju posluzila sam kaparima, kapulom i nekoliko domacih maslina,

Tamno meso srdele na kraju mariniranja mora biti blijedkasto.

Uz casu crnog vina ovo je uzivanje za sva cula !!!

Dobar tek !

Idemo dalje sa maslinama ili moje masline ...kako god

2011-03-09T21:37:00.007+01:00

Boze dragi, tek sad sam promislila kada smo ono brali masline..... davno...
poceli smo negdje u 11-tom mjesecu.
posto mi ih svi vole, ove godine sam spremila ogromne kolicine na razne nacine.
Namjera mi je bila izabrati meni najbolji, nesto sto cu ponavljati iz godine u godinu znajuci da je provjereno vise ili manje dobro.
Do sada sam isprobala par recepata, a ovaj mi je nekako vremenski bio najduzi., mada imam jos jedan u pripremi al tog sam najzadnjeg pocela raditi.
Dosavsi ovdje (sad ponavljam nesto iz prijasnjeg posta o maslinama) i pocevsi pricu o maslinama, naisla sam na, za mene cudne reakcije da ne kazem cak i bezobrazne.
Primjetila sam da kada ides reci nesto novo, nesto malo drugacije, kao da nikoga nije briga za tvoju pricu,
preko tvojih rijeci se prelazi kao da nisu nikada ni izricene.
Kao da ljude ne zanima nista novo i pogotovo nista drugacije, svi su majstori svega i oni to kao najbolje rade :0
e pa zato sam i krenula u ovaj moj mali eksperiment sa maslinama ove godine....
napokon sam ih se domogla, pa bas da se uvjerim.
Takvo ponasanje, inace, mi ni u zivotu ne lezi a u svijetu kuhinje i razmjene recepata, po mom misljenju mu stvarno nema mjesta.
Recepti su tu da se razmjene,ako smo ih vec voljni mijenjati i da se proba uvijek nesto novo i nesto drugacije pa da se onda donese misljenje, nevazno da li je pozitivno ili ne.

Ovaj recept sam donijela iz Australije, dao mi ga je covjek cije smo masline doslovno jeli kao bombone.
Covjek je Grk, zaista majstor kada su masline u pitanju.
Kod njega su bile obradjivane "kalamata" masline, a kod mene "oblice" i "leccino".
Kalamata masline obozavam, ukusnije su mi od ostalih, a i intenzivnijeg su okusa, a zrele "leccino" me svojim oblikom cak i podjecaju na njih.
Htjela sam probati obradjivanje kalamata maslina i na ove dvije vrste koje su mi bile dostupne pa da vidim kako ce to ispasti.

Recept:

1. Zrele i zdrave masline oprati i staviti u prikladnu plasticnu posudu.
2. Pripremiti slanu otopinu sa oko 6 % soli,
testirati kada se sol rastopi ovako:
Dobro rastopite sol i u tu otopinu stavite svjeze nekuhano jaje,
Jaje bi trebalo postepeno isplivati na vrh a da povrsina jajeta bude izvan vode manje od promjera kovanice od 5 centi ili 10 lipa.
3. Otopinom soli i vode preliti masline koje bi trebale biti uronjene u nju nekih 5-6 cm od povrsine vode.
Otopina ce masline podizati prema vrhu pa je potrebno staviti nesto na njih tako da su stalno uronjene u otopinu.
Posudu pokriti i spremiti (meni je stajala na balkonu).
4. Poslije 4 dana ponovno testirati otopinu sa jajem,
primjetit ce te da jaje vise ne isplivava na povrsinu.
Sada pocmite dodavati sol u malim kolicinama svakih 3 dana dok masline ne "pokupe" svu sol.
Ovaj proces (dodavanja jaja) bi trebalo ponavljati svakih 2 tjedna tako da slanoca otopine bude konstantna.
5. Primjetit ce te vremenom da vam se na vrhu otopine stvaraju mali komadici plijesni.
Plijesan treba pazljivo otkloniti,
a on je dobar znak da su se masline fermentirale i da proces dobro radi.
Vodu ne smijete mijenjati nikako.

To je recept koji sam dobila i po kojem sam radila.
Mislim da mi je uspjelo, mada me bilo strah jer sam koristila oko 10 kg maslina u ovom receptu...bilo bi mi jako zao da je krenilo kako ne treba, mada sam bila uvjerenja da nema sto kreniti lose.
I nije nista ispalo lose, mada sam nasla par stvari koje mi nisu pasale....
mislim da sam ja pretjerala malo sa soli, pa sam to poslije htjela ispraviti namakanjem maslina u obicnu vodu, sto se pokazalo odlicnim i laganim razrijedjivanjem slane otopine.

Dalje.....ovo je vec stvar dorade,
znam da je u maslinama radjenim na ovaj nacin bilo i kvasine (octa) kojeg sam dodala kada sam ih prebacila u staklenke,
dodala sam nekima i narezane kriske limuna a nekima i ljute paprike.
Na vrh staklenke sam stavila malo ulja i zatvorila.
Pokazale su se odlicnima i definitivnooooo su jedan od mojih favorita odnosno, nesto sto cu ponavljati i cemu cu se uvijek vracati.
Izvadila sam ih iz otopine prije par dana,
uzelo je dosta vremena, skoro 4 mjeseca,
al u svakom slucaju vrijedilo je cekati.
Za razliku od zasoljenih maslina, ove masline nisu mekane, vec cvrste, skoro kao kupovne, a okusom su daleko, daleko bolje od kupovnih.

Uzivajte !

Gusta juha od fazola i vrganja

2011-02-01T21:33:00.006+01:00

Moze li vas ista bolje zagrijati u zimske dane od tople juhe ??
Ne mislim...
Ja ih volim,
bistre, guste, sa komadicima povrca ili sasvim izpasirane,
svejedno.....
sve su dobre.

Ovu sam nasla u knjizi : "Complete Italian Food" autora i apsolutnog majstora talijanske kuhinje Antonia Carlluccia.
Covjek je genijalac u kuhinji.
I od najobicnijih i svakodnevnih namirnica napravi festu i pol.

Meni se kombinacija ucinila malo cudnom, interesirao me okus i ja ne bi bila ja da je nisam isprobala.
Nije bio okus kojeg sam ocekivala al u svakom slucaju, odusevila sam se
Fazol je dao prekrasnu teksturu, okus se bas i nije osjecao jer su gljive prevladale.
Kremasto, kremasto i jako ukusno.
Inace ovu knjigu obozavam.

Potrebno je:

200 g cannellini fazola ( bijeli fazol)
30 g suhih vrganja
85 g maslaca
1 veca kapula
1 pileca kocka za juhu
4 snite kruha
sol i papar

Fazol namociti dan ranije u hladnu vodu.
Sutradan ga isprati i staviti kuhati.
Kada omeksa, iscijediti ga.
U medjuvremenu dok se fazol kuhao suhe gljive namociti u malo vrele vode.
Na 60 g maslaca friziti kapulu do zlatne boje i dodati joj na sitno nasjeckane vrganje.
Mijesati minut - dva na maslacu, a zatim dodati i fazol.
Preliti vodom da bude 2 cm preko fazola dodati i vodu u kojoj se mocila gljiva kao i kocku te pustiti da lagano kuha 10 minuta.
Smjesu staviti u blender i dobro izmjesati,
vratiti u lonac, posoliti i popapriti i posluziti.
Komadima kruha odstraniti koricu, staviti ih u toster da lagano dobiju boje te narezati ih na male kockice koje proprzimo na ostatku maslaca.
Juhu posluziti u sa croutonima.

Dobar tek !!!!!!!

Limoncello po Brocki

2011-01-27T12:56:00.004+01:00

Nisam bas neki ispijac alkohola osim ako je vino u pitanju,
casa dobrog crnog vina mi je najdraza popiti iza jela,
to ne odbijam nikada.
Zestoka pica apsolutno ne trosim, mozda 2-3 vodke u godini pomijesane sa sokom od narance i to bi bilo to.
Za Limoncello nisam ni cula jer nisam bas ni ispijac likera...bar nisam bila do sada,
al ovo pice me odusevilo.
Valjda nisam bila ispijac ovih domacih likera zato sto tamo gdje sam ja zivjela, pravljenje rakije je bilo zakonom strogo zabranjeno

Recept Limoncella je postavila Brocka davno na Coolku, al posto takve stvari nisam tosila, taj recept nisam ni primjetila,
al dolaskom kuci probala sam ga kod moje prijateljice Line i odusevila se okusom.
Inace kod Line ima i maslinika, nasade mandarina a i limuna,
a ona posto je prijateljica siroke ruke sve to podijeli sa mnom.

Ove godine smo imali i svoje vino po prvi put tako da smo na kraju imali i rakije.
Vise nije bilo potrebe traziti rakiju od tate ili nekog drugog,
ima je vise nego dovoljno......bar je tako moj muz mislio
Radila sam ga duplu dozu ove godine i uvidjela da ce nam to biti malo, tako da sam ponovno napravila duplo.
Nismo sve popili ni od prve ture,
nesto se popije, al dosta zam podijelila prijateljima na poklon, tako da imam jako male zalihe.
Brocka je inace moja apsolutna kraljica likera,
ima ih raznoraznih......sve fino i domace.
Radila sam njezinu ragacusu.......
i ona je nestala brzinom svetlosti.
Cini mi se malo cudno, al moj muz obozava ovakve stvari,
cudno mi je zato sto muskarci inace piju zesce stvari,
al ne ovaj moj :)
Ja sam ovaj recept malo doradila po svom,
u stvari prilagodila sam pripremu rada prema sebi, onako kako je meni lakse,
mada mislim da je u principu sve to isto kao u originalu.
O orginal receptu Limoncella ne zelim pricati, jer iskreno, ni ne znam puno,
al gledajuci na Googlu, ima raznoraznih recepata....
sa votkom, rakijom, cistim alkoholom,
samo sa korom od limuna, sa korom i sa sokom,
sa mlijekom, sa vrhnjem.............
ima svasta.
Mene je ovaj recept odusevio.

Za Limoncello po Brocki potrebno je:

3 l rakije lozovace
1,25 g secera
1 kg neprskanih limuna
2 vrecice vanila secera
1 mahuna vanilije

Limunu oguliti koru i mesu limuna odstraniti kostice i isjeci i izmiksati stapnim mikserom.
U staklenu posudu sireg grla dodati limun, vanilije, rakiju i secer, te zatvoriti i pohraniti na tamno mjesto najmanje 40 dana.
Povremeno protresti posudu da se secer rastopi.
nakon 40 dana izvaditi koru od limunaa ostatak propasirati kroz pasirku i razliti u boce.
Bocu Limoncella drzati u zamrzivacu prije konzumiranja,
a posluziti liker u hladnim casama.

Ja sam ogulila koru limuna pazeci pri tom da minimalno koristim bijeli, gorki dio limuna.

Nisam koristila stapni mikser vec blender tako da na kraju nisam ni imala sto propasirati, sve je vec bilo unutra propasirano.
Svejedno sam dobila prekrasne komadice ili mrvice limuna u casi.
Limoncelo mi je prekrasne mutne zute boje.
Posto je moja rakija malo jaca, seceru sam dodala malo vode i na taj nacin ga rastopila, te tu smjesu dodala rakiji i limunu,
nije bilo potrebe protresati povremeno posudi.
Napravila i zaboravila na njega 40 dana........

cekala i docekala,
I stvarno je bilo vrijedno cekanja svake minute.

U zdravlje !!!!!!

Lagani osvrt na prosinac i idemo dalje / Almond bread

2011-01-11T22:10:00.013+01:00

Lijenost je jedan od sedam smrtnih grijeha.....
Mada sebe smatram mnogo cim osim lijenom, pisanje bloga u zadnje vrijeme mi ne ide na ruku.
Tu sam se razlijenila skroz.
Nije da se nije radilo, al toliko se toga dogodilo a i toliko napravilo da jednostavno nisam toliko brza da sve zapisem.
U prosincu sam napisala samo jedan post..........
sram me bilo :(
Al, sve ce se nadoknaditi....
U tom prosincu u kojem nisam nista pisala smo ponovno imali poplavu u Metkovicu i to dva puta,
znaci imali smo tri poplave u godini dana.

Bozicni shopping smo zamjenili gumenim cizmama i pumpama za vodu, a bozicno ukrasavanje su nam bile vrece pijeska za pravljenje nasipa.

Strasno,
osjecala sam se vjerujem kao i vecina ljudi, najprije bespomocno a onda cak i ljutito.
Zao mi je ljudi kojima je usla voda u kucu,
a stvarno ih je puno,
cini mi se da se mi kojima je ostalo suho mozemo izbrojiti na prste ruku koliko nas je.
Cudno je koliko takve situacije ljude zblize,
koliko su ljudi voljni pomoci jedni drugima iako se i ne znaju.....
mada ima i onih drugih koje nije briga za nista nego za sebe....
al na kraju kada se sve zbroji, vise je ljudi,
puno vise je ljudi nego ovih drugih.

U prosincu smo, bas u to vrijeme poplave izgubili, mogu slobodno reci i legendu grada Metkovica,
naseg profesora Zubcica.
Meni to jos nije uslo u glavu.......
To je bio covjek veeeelikog srca,
ostat ce zapamcen meni po mnogo cemu, a generacijama koji ga nisu upoznavale, po pjesmi "Metkovicu moj lipi" koja kao da je postala himna ne samo grada vec cijele doline.

Al idemo dalje,
lijepe uspomene sacuvamo u srcu, stisnemo zube i idemo.....

Nisam od onih, mada bi u situacijama kakav mi je bio prosinac mjesec voljela da jesam, koji napisu post unaprijed i samo ga dorade i objave.
Ja sve ostavljam za poslije, za poslije.....pa valjda cu imat malo vise inspiracije sutra.....
Ne smijem vise odgadjat, jer mi se nakupilo malo i previse materijala.
Mislila sam se koji recept da stavim, jer stvarno se radilo svasta ovog i proslog mjeseca....
ovaj put cemo nesto slatkasto.

Kruh od badema ili Almond Bread je jedan od provjereno dobrih biskvita kojeg radim vec godinama.
Tradicionalni talijanski keksi koji su se udomacili u modernoj australskoj a i mojoj kuhinji.
Kada ostane viska bjelanjaca i kada ne znamo sta s njima ovo je savrsena prilika iskoristiti ih.
Znala bih ja sta cu sa bjelanjcima da je ljeto i da imam svjeze sastojke.......
najradije sam ih iskoristavala u radjenju Pavlove.....al to cu sacekat jos koji mjesec.

Ove kekse sam radila prije Bozica,
mogu jako dugo stajati ako su pravilno prosuseni.
Nisu dugo stajali.....radila sam smjesu od 14 bjelanjaka i okrenili su se svega 2-3 dana,
al neka, bolje da je tako,
napokon mi se kolaci svi pojedu, a ne da ih prebacivam iz jedne zdjele u drugu, a na kraju dosta toga zavrsi u smecu.

Ovaj kolac mi je "prosao" kod mog tate i to izgleda "odlicnim".
A on ne bi bio on da mu nije dao posebno ime na koje smo mi prasnuli u smjeh.......
Inace, ovi keksici su takva navlakusa.....najgore je pojest jedan i tada ne mozete stati.

Potrebno je:

3 bjelanjca
1/2 solje secera
1 solja brasna
125 g cijelih neoguljenih badema

Istuci bjelanjke i lagano im dodavati secer.
Snijeg ne treba biti pretvrd.
Lagano kuhacom umijesati brasno i bademe te istresti smjesu u lagano nauljenu i pobrasnjenu tepsiju promjera20 cmx 10 cm .
Ja koristim papir za pecenje.
Peci na 190*-200* oko 30 - 40 minuta.

Kad je pecen ostaviti ga u kalupu da se sasvim ohladi a onda ga izvaditi i zamotati u plasticnu foliju i ostaviti dan ili dva da pociva.
Svrha cekanja onaj dan ili dva je da kruh malo omeksa i da se lakse reze.

Tijesto se odmota i reze na tanke snitice,
moze se raditi ostrim nozem a moze i na masinu za rezanje mesa, to je nekako najzgodnije.

Snitice posloziti u tepsiju u jednom sloju i staviti u lagano zagrijanu pecnicu 120 *-150* da se posuse i postanu hrskave nekih 15-tak minuta.

Ohladjene spremiti i drzati poklopljene,
a mogu stajati jako dugo.

Posluziti uz sladoled ili kavu.

Recept je preuzet iz Australian Womens Weekly.
Ja obicno dodam malo esencije od badema i vanile, a umjesto badema se mogu koristiti i pistacije a za sareniju verziju suho voce u kombinaciji sa bademima.
Kruh bude jako izdasan, posebno ako radite duplu smjesu.

Dobar tek !!

Komadic Tibeta u Metkovicu

2011-01-05T12:25:00.015+01:00

Prosle godine sam tek cula za tibetsku gljivu, do tada nisam pojma imala sta je to.

Zahvaljujuci, uvijek kazem, sveznajucem Google-u danas to vise nije nepoznanica.

Prvi put sam to vidjela kod Snjezane na blogu , pa kod Maje,a onda je ta "manija" zahvatila Coolinariku, a tako i mene.

Dokopala sam je se i ja ;)

Citajuci o njoj i ja sam je zamisljala kao neki ogromni sampinjon, a u stvari izgleda potpuno drugacije,

mene izgledom podsjeca na cvjetove cvjetace kupusa.

Hrani se mlijekom koje poslije 24 sata pretvori u kefir prekrasnog okusa koji je navodno ljekovit.

Informacija je pun internet a ukratko o gljivi bi bilo ovo:

TIBETANSKA GLJIVA

1.Regulira izmjenu tvari u organizmu.
2.Liječi bolesti krvnih žila, srca, rastvara kolesterol u krvnim žilama
3.Liječi žuč, čisti žučne puteve, dvanaesterac, rastvara žučne kamence
4.Liječi gušteraču, jetru i slezenu
5.Liječi želudac, crijeva i djeluje na nestanak čireva.
6.Proizvodi atibiotike i liječi upaljena mjesta.
7.Regulira krvni tlak
8.Liječi bolesne bubrege i kontrolira mokraćne puteve
9.Zaustavlja razvoj metastaza
10.Spriječava brzo starenje
11.U tijelu regulira pomanjkanje energije i štiti od stresa
12.Sadrži vitamine potrebne za život

NAČIN PRIPREME ZA JEDNU OSOBU

Dvije velike plastične žlice gljive preliti sa 1/4 l ( 0,25l ) mlijeka.

Nakon 24 sata promiješati drvenom ili plastičnom žlicom i procijediti kroz plastično cjedilo (ono veće, ono za čaj je premalo).

Činite to nježno da ne oštetite gljivu. Procijeđeno mlijeko popijte.

Pazite da ne popijete ni djelić gljive, ni djelić gljive ne smije dospjeti u odvod sudopera ili kanalizaciju.

Gljivu u cjedilu oprati pod mlazom hladne vode.

Ispranu gljivu staviti u čistu staklenku, naliti mlijeko i promješati.

Staklenku poklopljenu plastičnim poklopcem držati na sobnoj temperaturi

Gljiva se ne smije dodirivati prstima niti metalnim predmetima!!!

NE DRŽATI U FRIŽIDERU!!!!

KURA

Mlijeko piti 20 dana i to prije spavanja ( dakle samo jednom dnevno)

Nakon jedne dvadesetodnevne kure pauzirati 10 dana.

Kuru ponovite nekoliko puta dok se ne osjeti poboljšanje.

Gljiva mora uvijek biti u mlijeku jer inače pocrni i nakon 24 sata gubi ljekovitost.

Za vrijeme pauze od 10 dana gljivu treba redovito svaki dan čistiti i držati u mlijeku.

Zdrava gljiva podvostručuje se za 17 dana. Tada je podijelimo i damo polovicu slijedećem korisniku.

NAPOMENA

U Europu je gljivu donio jedan profesor Uniklinike u Glowitzu

Radio je u Indiji preko pet godina i razbolio se od raka jetre..

Monasi su ga izlječili pomoću ove gljive pa ih je prije povratka u Poljsku zamolio da mu daju gljivu.

Koliko je ovo istina ne znam,al u svakom slucaju kefir je super ukusan da ga svi moji ukucani rado piju.

Gledajuci po netu takodjer sam pronasla i razlicite informacije,

neki kazu gljivu prati svaki dan i stavljati ponovno u opranu staklenku dok drugi kazu da se gljiva ne pere, da se ta ljekovita svojstva nalaze bas oko gljive dok se kefir cijedi,cak da ni staklenku nije potrebno prati svaki put ako ce se ista koristiti......

I da nije potrebno praviti pauzu...

Ja osobno ne vidim zasto je ta pauza potrebna, ovo ne moze nauditi nikako.

U svakom slucaju ja sam je dobila od moje prijateljice i drago mi je da je imam,

mazim je i pazim i jedva cekam kada ce mi narasti pa da mogu dijeliti.

Znaci:

Sadrzaj staklenke u kojoj je gljivica odstajala 24 sata procijediti u plasticnoj cjedaljci,

te je oprati pod mlazom vode,

lagano i pazljivo promijesati pomagajuci se drvenom ili plasticnom kuhacom.

Gljivu pazljivo prebaciti u staklenku, preliti je mlijekom, poklopiti je gazom ili papirnatom maramicom i ponovno je pustiti da odstaje na sobnoj temperaturi 24 sata.

Postupak sutra ponoviti i to je to.

Procijedjeni kefir ako ne pijete odmah mozete sacuvati u frizideru i piti po zelji.

I ono najvaznije........ne zaboravite gljivicu podijeliti kada naraste.

U ljetnom periodu gljivica se moze slobodno preko dana ili noci ( po zelji) staviti u frizider,

nece joj nista biti, jedinoce joj se usporiti brzina rasta.

Uzivati u okusu,

Nekako mi se cini da ce mi dugo trebati dok napravim kolicinu koja je mojim ukucanima dovoljna......

Sretan Bozic

2010-12-24T22:40:00.002+01:00

Svim prijateljima ovog bloga kao i svim ljudima dobre volje zelim sretan i blagoslovljen Bozic !

Instantno domace lisnato tijesto

2010-11-22T12:41:00.004+01:00

Zadnja dva posta su mi o maslinama, a bit ce jos bar dva, pa da ne postane monotono, malo cemo se poigrati sa tijestom.
Prva pomisao koja mi padne kada je u pitanju domace lisnato tijesto je duzina postupka i preklapanje,
ma predugo to uzme, za to kao da mi je potreban cijeli dan,
a i jest, ako ce se raditi klasicnim putem.
A tko to ima vremena toliko napretek da ce odvojiti toliko vremena za komad tijesta.
Najlakse bude uputiti se u najblizu prodavnicu i kupi komad gotovog smrznutog lisnatog tijesta, kojem nista ne fali.....
ali meni kao da je uvijek izazov napraviti nesto sto se moze kupiti i u stvari pokazati kako nije problem to isto napraviti kod kuce.
A znate i to, da ako nesto nije lagano i jednostavno, da ga vjerovatno ne bi ni radila.

Ovo lisnato tijesto je zamijesano gotovo doslovno u par minuta,
cijeli nered koji se napravi u kuhinji su tek lagano zabrasnjene ruke i pobrasnjena radna ploha.

Ja ga radim u multiprakriku, masini koja mi je nezamjenjiva u kuhinji.
Jacina masine mi je 800 W pa mogu doslovno sve u njoj raditi.

Potrebno je :

4 solje brasna ( solja od 250 ml )
2 zlicice soli
500 g maslaca
1 solja jako hladne ( ledene) vode

U multipraktik stavite brasno i sol i pulsirajte dva puta da se sastojci izmijesaju.
Hladan maslac narezati na kocke ( oko 10 cm ) i ubaciti ih u brasno.
Ponovno pulsiramo dva puta, pa spatulom izmijesamo tako da pokupi i smjesu sa dna.
Dolijemo vodu i kratko pulsiramo.
Ponovno upotrijebimo spatulu i ponovimo pulsiranje.
Tijesto je gotovo.
Jos ce biti mrvicasto,
istresite ga na pobrasnjenu radnu plohu i oklagijom ga samo pritiscice tako se spoji.

Oblikujte kvadrat velicine 40 - 45 cm.
Donji dio tijesta blizi vama prebacite do polovice tijesta i preklopite ga drugim te ponovno razvaljajte ( ja radila obrnuto ).
Podijelite na dva dijela.

Razvaljajte ga , zamotajte u rolnu, lagano spljostite tijesto rukom tako da dobijete grub pravokutnik.
Ponovite postupak i sa drugim komadom tijesta te ih prekrijte plasticnom folijom i ostavite da miruje u hladnjaku bar sat i pol vremena.
Na kraju, tijesto razvaljati i raditi s njim sto zelimo.

Ja sam ga punila sa cokoladom i slatkim nadjevom od sira.
Ako ga ne zelite odmah koristiti spremite ga u zamrzivac.

Tijesto bude savrseno lisnato i prekrasno prhko,
a ukus mu nije ni priblizan onom kupovnom,
ovaj je jako, jakooo ukusniji.

E sada samo da naglasim par stvarcica koje su mi uvijek jako vazne kada radim ovakva tijesta.
Preporucujem ovo raditi u hladnoj prostoriji,
minimalno dodirivanje tijesta rukama, toplina ruku rastopi maslac,
minimalno koristenje i multipraktika jer se motor masine brzo grije pa i ta toplina takodjer smeta ( zato se i koristi samo pulsiranje),
voda stvarno mora biti ledena, kao uostalom i svi sastojci,
ponekad stavim u brasno malo u zamrzivac....
i naravno za rezanje lisnatog tijesta jako, jako ostar noz.

Okus predobar ,
Dobar tek !!!!!!

Idemo dalje sa maslinama......Miksine masline

2010-11-19T17:39:00.005+01:00

Idemo dalje sa maslinama.
Ovoga puta ih radim na Miksin nacin.

Mikso je moj brat,
to mu nije ime, al svi ga pod ovim nadimkom poznaju.
Veseljak uvijek spreman na zafrkanciju, a povrh svega veliki, veliki gurman.
Covjek kojeg, htjeli to ili ne, jednostavno morate zavoljeti.
Prosle godine sam ga gledala kada je radio masline i jako su mi se svidile.
Ove godine, kada sam nabavila svoje, htjela sam ih napraviti po svom receptu,
moja Draga je rekla da ih radim na Miksin nacin, da su to the best masline ever ;)))

Za nju je Mikso inace najbolji kuhar !

U ovom receptu nema puno mudrolije, ali uzme malo vremena dok se masline naprave.
U stvari, ovaj postupak pripremanja maslina, mi je logicniji od onog prvog gdje se masline samo zasole i popeku, jer ima se vremena da masline odgorce.
A to je meni jako vazno.
Masline kao masline su nejestive onakve kakve jesu na stablu, bez obzira koliko su sazrele,
gorke su i pregorke,
znaci moraju se najprije odgorcit.
Postoji suho i mokro odgorcavanje.
Suho je ono gdje se odgorcava samo sa soli, a mokro, sa vodom,
zasoljenom ili samo vodom.......
O tome cu u jednom od nastavaka o maslinama,
ne jos.

Jednom kada su odgorcene mozete ih ostaviti onakvima kakve jesu ili marinirati u raznim marinadama.

Ovo je opet jedan od onih recepata od oka :)

Porebno je :

Svjezih maslina
krupne soli

U prikladnu plasticnu zdjelu ili cjedaljku stavite red masline pa red soli i ostavite jedno vrijeme.
Svaki dan masline promijesajte i po potrebi jos lagano zasoljavajte.

Poslije nekoliko dana, na dnu zdjele ce te primjetiti smedjkastu tekucinu,
to obavezno odstranite.

Nakon desetak, vec se moze probati gorcina.
Meni je uzelo tri tjedna dok sam ih odgorcila po nasem ukusu,
a izgledom su se vec pocele mezurati.

Stavimo u lonac vodu da zakipi i u nju ubacimo masline i ostavimo nekid 20-tak sekundi i odmah ih vadimo vani.

Stavimo ih u tepsiju u jednom sloju,
ne smijemo ih pretrpavati i ubacimo u vrelu pecnicu ne vise od 5 minuta,
tek toliko da se lagano prosuse.

Prohladimo i ubacimo u staklenke i prelijemo maslinovim uljem.

Ovako, spremljene u ulju mogu mogu trajati duuugo,
ako ih ranije ne pojedete :)

Poslije faze odgorcavanja, sa maslinama mozete raditi sto god hocete.
Mogu se jesti ovakve kakve jesu, mogu se marinirati sa raznim zacinima,
mozete ih cak i zamrznuti.

Prekrasnog su okusa i uz komadic sira i kruha, meni su dovoljne za svrsen rucak.

Dobar tek !!!

Masline, masline.....prvi dio....zapecene masline.....

2010-11-17T18:33:00.007+01:00

Eh.....da vi zivite gdje ja zivim, vjerojantno bi imali isti problem kao i ja....odakle vise krenuti....
kalendarski nam je stigla jesen, mada su temperature jos uvijek, ako ste imalo hrabriji, za kupanje.

A sezona svega.......
odakle krenuti.....
od mandarina,limuna....maslina.
Ajmo s kraja, idemo sa maslinama.

Puno, puno puta sam rekla na ovoj stranici kako se masline kod nas u kuci jedu kao bombone, pocevsi od najmladjeg pa do najstarijeg.
To je stvarno jedna od namirnica koja uvjek prolazi, bez obzira na vrstu i na nacin pripreme.
Ovaj put su to crne masline, spremljene na nekoliko raznih nacina.
Ziveci u Australiji toliko dugo i poznavajuci i tudje kuhinje, naravno, upoznala sam i razlicite vrste maslina,
a nasa najomiljenija su "Kalamata " masline,
jeli smo ih kao najsladje bobice.
Malo su jaceg i intezivnijeg okusa i to nam se jako svidjalo,
a sada kada zivimo ovdje, doma.....kako pronaci onu nama najdrazu...

E....ove godine idemo u eksperimetiranje....
iskoristiti vrste maslina koje rastu u Neretvi i naci nacin pripreme da dobijemo okus koji volimo.
Toliko nacina pripreme, svi slicni, a svi tako razliciti...
Ovu temu cu morati obraditi u nekoliko navrata....
onako kako masline zriju, ja cu vas izvjestavati.
Imajuci u glavi ono sto hocu i sto volim, ne volim izlijecati puno sa idejama jer one cesto izazivaju suvisne i cudne komentare, svoj provjereni recept, sam samo jednom spomenula,
nisam naisla na reakciju koju sam ocekivala,
drugacije receno, nisam naisla na sugovornika koji me je bio voljan saslusati.
OK.....nije problem,
ajmo, idemo najprije po domacim receptima
Probat cu sve, nije mi nikakav problem
na kraju cu, kada sve isprobam, znati reci sto volim, ili sto volim malo vise, a sto malo manje,
a onda cu ipak reci sto mislim, pa sta bude :lol:
Lani kada sam stigla u ovo vrijeme, a taman je bilo vrijeme dozrijevanja maslina, jos sam bila zamantana od puta, pocetka renoviranja kuce koju smo kupili a i djeca koja su stigla sa mnom,
nekako sam sa zaljenjem gledala ovo vrijeme kako prolazi i kako masline zriju a ja nista....
jednostavno nisam imala vremena,
sve mi je bilo nekako brzo,
al sam se zaklela samoj sebi da sljedecu godinu moram biti spremna, pa sta god bude.

I evo, dosla je sljedeca godina, puno brze nego sto sam mislila,
dal sam spremna.......
ma dasta nego jesam,
vise nego ikad,
ako nista drugo, cisto iz principa.....hocu reci inata.....

Prosli tjedan smo brali masline kod mog strica u masliniku,
to je velik posao, ne toliko tezak ali svakako iscrpljujuci jer su masline onolike kolike jesu, malene,
a treba ih sve obrati,
steta da propadnu.
Posto je maslinik u polju, masline su sazrele za branje brze nego one u brdu.
Naravno, sve zavisi i od pozicije maslinika a i vrste maslina.
Uglavno, ovo je meni bilo prvo branje maslina i koliko god strpljenja i truda trebalo, uzivala sam svaki sekund.
Kada nesto radite na zemlji i kada na kraju vaseg rada vidite plodove toga, nista vam nije tesko.

Vrste maslina koje su bile u masliniku su oblica i leccino,
cini mi se dvije najprostranjenije vrste maslina koje rastu na ovom podrucju.
Ovdje je normalno da se masline samo malo popare vrelom vodom, posole i lagano
prosuse u pecnici.
I to bi bilo to....

To bi i bio moj prvi recept za sada.

Potrebno je:

Svjeze obrane masline
sol

Zakuhati vodu da dodje do vrenja i njome preliti probrane masline,
ostaviti 20-tak minuta i procijediti ih.
Prohladiti i zasoliti.

Staviti na lim od pecenja u jednom sloju i zapeci ih u pecnici nekih 20- tak minuta na 200* i vaditi vani.
Zauljiti lagano maslinovim uljem u ohladjene spremiti u staklenke
i uzivati.

Lijepo...ukusno....
al nije ono sto sam htjela.
Na ovaj nacin ih radi moja mama i vjerujte mi da kod nje kada ih probam, nekako su mi drugacijeg okusa nego moje.....
mada su iste....
iz istog maslinika i radjene na isti nacin....
sigurno zato sto su mamine pa imaju neku posebnu car.

Al, kako god, kompletno su drugog okusa i teksture od onoga sto mi je u glavi....
htjela bih malo drugacije...
Bit ce ovih dana jos postova o maslinama,
napravila sam ih na nekoliko nacina,
a ja cu davati izvijesca onako kako masline stizu ili onako kako se masline odgorcavaju i postaju jestive,
a tako cu i davati ocjene od svakog nacina isprobanog.

Svakako, cujemo se jako brzo.

Martinje

2010-11-11T12:31:00.002+01:00

Danas se slavi dan Sv. Martina.
Danas je i blagoslov vina,
dan kada mosht ( nemam kvacica) prelazi u mlado vino.

Pa evo, da i ja nazdravim, mada priznajem da sam u iscekivanju kakvo ce nam biti vino vec probala i prije danasnjeg dana.
Naime, meni i mom muzu je ove godine prvi put da pravimo svoje vino,
a uz pomoc majstora koji nam je pomogao, stvarno je ispalo odlicno.

Zivjeli !!!!!!!

Chili oil

2010-11-03T16:07:00.002+01:00

U maloj boci spirit lezi !!!
E, to je stvarno istina u ovom slucaju.
Ovo ulje je stvarno zgodno za upotrebu na mali milion nacina.
Ja inace jako volim ljutu papriku u svojoj hrani, al mislim da sam u tome jako umjerena.

Ne treba mi je previse, volim je tek toliko da je samo osjetim,
to mi da neku drugu dimenziju jelu koje spremim.
Ovdje ne govorim o brudetu,
to sveto jelo mora biti dooobro papreno, inace to nije to.
Al' nije svatko drugi kao ja,
nemamo svi iste ukuse mada bih ja volila da svi vole ono sto ja volim.

Muz mi cesto rece da sam takva, mada ja samu se be kao takvu ne vidim......
ili mozda vidim a necu da mu priznam.
Cesto mi rece, iz osobnog iskustva, da ono sto ja volim mora svatko volit, da sam toliko naporna dok on to ne oproba i da mu ne dam mira dok mi god ne udovolji ;)
valjda i jesam takva......
ma bude mi nekako zao kada ono sto ja volim on i drugi oko mene propuste....
zao mi bude :))))
Ja bih najradje da on to sve fiiiino isproba i da to sve smaze u slast :)

Na ovo ulje ga nije trebalo natjerivat uopce !
Ovo sam probala prvi put kod mojih dragih prijatelja, koji su nas pozvali na veceru i posluzili uz tocadu od divljaci.
Kako mi je samo fino sjelo.
Odlicna ideja,
a tako jednostavno za napraviti.
Zgodno u svakom slucaju.

Potrebno je:

maslinovo ulje
ljuta paprika

Osusene ljute paprike ugurati u bocu koju nalijemo maslinovim uljem,
po mogucnosti domacim.
Ostaviti nekoliko dana i koristiti.

Kako ulje trosimo, tako samo nadolijevamo sa novim.

Ovo se ulje moze napraviti i tako da maslinovo ulje lagano zagrijemo i papriku proprzimo,
U tom slucaju, ulje se moze koristiti odmah,
al meni je savrseno dobro i ovako.

Moze se dodavati u svasta,
u toceve, gulase, rizote, pastu, ajvar.......
sto god vam padne na pamet.
Dovoljna je jako mala kolicina, tako da vas jedna mala bocica moze trajati dugo vremena.
Uzivajte.

Ruzini orasi

2010-10-27T13:27:00.006+02:00

Nemam obicaj pisati tudje recepte na svom blogu, osim naravno ako me ti recepti stvarno ne oduseve i svakako uz odobrenje onoga tko je taj recept postavio, nevazno da li je autor ili ne.

Obicno, stavim samo slike i link koji ce druge odvesti na doticni recept napisan negdje drugdje.

Prosle godine 04.07, povezane kulinarskom stranicom Coolinarikom, nas nekoliko sa podrucja Australije smo imali mali susret u Sydneyu, gdje smo provele prekrasan dan cavrljajuci jedni sa drugima i upoznavajuci se, a najvise smijajuci se.
Ja sam se doslovno smijala do suza.
Bilo nam je lijepo i stvarno sam uzivala.
Drago mi je da sam upoznala sve te drage cure.
Tu smo se ja i Mirjana upoznale.
Vesela zena i uz sve majstorica svog posla.
Mirjana, inace Ruza, je nama za poklon donijela nekoliko vrsta kolacica koje je prekrasno zgodno upakirala, a medju njima su bili i ovi orascici.

Mene je dopala pola jednog komadica jer su ih moja djeca smazala u slast cim sam se vratila kuci,
ali jos uvijek su mi ti orascici na pameti, al nisam imala kalupe pa ih nisam mogla ranije isprobati.
Neki dan sam napokon nasla kalupe i kupila jedan paket misleci da ih ima dovoljno u njemu, al citajuci na Ruzinom blogu da joj pecenje potraje satima jer nema dovoljno kalupcica napravilo me da se vratim i kupim jos.
Viska ih ne moze biti :)

Dva paketa su mi bila taman,
pekla sam dva puta po dvi plitice istovremeno, bilo je brzinski gotovo, a okus me je odusevio.

Inace, posto sam zivjela u Australiji, Mirjanini recepti mi odgovaraju,
imamo slicnu kuhinju,
a u nju imam ogromno povjerenje jer sam toliko toga njezinog radila i svaki put bila vise nego zadovoljna.
To je za mene nekako hrana na koju sam navikla, a nacin pripreme kao i same namirnice mi odgovaraju.
Ti su mi recepti prepoznatljivi po jednostavnoj pripremi, okusu kao i samom jednostavnom al meni krasnom izgledu.

Evo i recepta:

450gr brasna
250gr maslaca(moze mast)
250gr secera
1 jaje
170gr mljevenih oraha
naribane korice limuna
malo cimeta
malo vanilije

Krema:

2 jaja
150gr secera+ vanilin secer
160-200gr maslaca

U multipraktik staviti prosijano brasno i hladnu mast narezanu na komadice i kratko izmiksati.
Dodati secer, jaje, limunovu koricu, cimet i vaniliju i ponovno kratko izmiksati, tek toliko da dobijemo mrvicasto tijesto.
Lagano i kratko rukama "spojiti" tijesto, staviti ga u plasticnu vrecicu i pustiti da odstoji u hladnjaku pola sata.
Tijestom puniti lagano nauljene kalupe i staviti peci na 180* tek toliko da porumene.
Pecene kalupe ostaviti da se lagano prohlade i uz pomoc noza vaditi orase van.
Spojiti ih po dva sa kremom.

Za kremu na pari tuci jaja i secer dok se secer rastopi a smjesa postane gusta i svijetla.
Prohladiti i u ohladjeno dodati maslac sobne temperature i sve dobro izmiksati.

Od ove smjese mi je izislo 50 orascica.
Recept je stvarno odlican,
prekrasno prhki orascici, ukusni i mirisni.
Svinjska mast mi je u prhkom tijestu nezamjenjiva.
Peceno tijesto bude prhko, prhko, prhkoooo.
Uzivancija !!!!!

Polpete od balancana

2010-10-23T20:36:00.003+02:00

Ljeto mi je prevruce godisnje doba,
al ga isto volim.
More, sunce i hranaaaaaaa........zanemarimo vrucinu i imamo prekrasno godisnje doba.
Ljetnju hranu obozavam, mada je svo moje kuhanje tada stvarno svedeno na minimum.
Tada nekako, pogotovo pred kraj ljeta, sve sazri i mozemo uzivati u svim blagodatima voca i povrca.
Imam osjecaj da tada sve ide nekim ubrzanim tempom, svi jurimo 300 na sat,
a trebali bi uzivati do zadnje minute.

Sa ljetom dodju i balancane,
nekom drugom su to patlidzani, al ja ih zovem balancanama, onako kako se zovu u mom kraju.
Kada dodju traju mjesecima,
a ja sam danas uhvatila zadnje trzaje ljeta, bar je tako izgledalo na mom tanjuru.
Inace, ovo ljeto, kada sam se napokon docepala domaceg voca i povrca samo smisljam kako bih sve to spremila u staklenke samo da duze potraje.
Veliku kolicinu balancana sam marinirala, jedino na taj nacin ih moja djeca jedu bez natjerivanja.
Mislim da je balancana jedino povrce koje ne jedu,
u stvari od svih vrsta hrane ne jedu tripice, jetricu i balancane.
da se ljutim na njih......necu,
ima milion druge hrane u kojoj zaista istinski uzivaju.

Danas sam radila polpete od balancana.
Nekako podsvjesno sam se nadala ako ih zakamufliram da ce ih pojesti :lol:
Djelomicno mi je uspjelo.

Potrebno je:

2 balancane srednje velicine
oko 25 kalamata maslina, odkostenih i nasjeckanih
1 i pol solja domacih krusnih mrvica
naribanog parmezana sira
oko 100 g feta sira, izmrvljenog
2-3 jaja, lagano izmucenih
malo bosiljka, natrganog
malo brasna
ulje za przenje

Balancane narezati na snite, lagano ih zasoliti i ostaviti 20- tak minuta da iz njih izidje gorcina, a zatim ih oprati pod mlazom vode i ocijediti.
Gril zagrijati i peci balancane.

Pecene ih grubo isjeckati i njima dodati sve ostale sastojke.

Nepotrebno je dodavati sol.

Brasno koristiti da s njim zabrasnimo ruke kada oblikujemo polpete koje zatim przimo u ulju par minuta sa svake strane.

Tako poprzene stavljamo na papirnu maramicu da popije visak masnoce.
Posluzimo uz salatu.

Dobar tek !

Dani kruha i mali veseljaci

2010-10-14T21:24:00.003+02:00

Dosavsi nazad "doma" naisla sam na dosta novosti kojih prije mog odlaska nije ni bilo.
Neke su dobre, neke malo manje,
al "Dani kruha"koji se odrzavaju u skolama i vrticima su me odusevili.

Dani kruha – dani zahvalnosti za plodove zemlje – obilježavaju se svake godine tijekom listopada u dječjim vrtićima, osnovnim i srednjim školama, učeničkim domovima, ustanovama za odgoj i obrazovanje djece s teškoćama u razvoju, te ograncima i granama Udruge Lijepa naša. Svečanostima Dana kruha, uz molitvu, blagoslov i simbolično blagovanje kruha zahvaljujemo Bogu na svim plodovima, radostima, uspjesima i darovima kojima smo tijekom godine kao narod i kao pojedinci bili podareni.
Preuzeto odavde

Ove je godine i moja Draga bila dio toga.
Bila je stvarno odusevljena.
Naravno, za sve mi je rekla tek vecer ranije, jer kako bi bilo da ja samo imam malo vremena,vec moram sve raditi na vrat na nos,
uvijek u zurbi.
A znala sam da ce se to dogodi, i jos sam je neki dan pitala kada njihova skola to slavi, a ona nije ni znala o cemu ja pricam.
Za svaki slucaj sam joj rekla da kada im nastavnik bude rekao da mi obavezno rece na vrijeme.
Al.......sto je tu je.
Trebalo je iskoristit malo vremena sto se imalo i napraviti nesto s cim ce i Draga bit zadovoljna i sto ce sa gustom ponijeti u skolu.
Radila sam "male veseljake", mala zgodna peciva koja sam ranije vidjala na poprilican broj internet stranica a koju je ideju koristila i Biserka na Coolinarici, a imala ga je i Nlo na svom blogu koji trenutno nije dostupan.
Svakako, super zgodna ideja za djecu i djecije proslave.

Potrebno je:

4 solje brasna
1 zlicica praska za pecivo
20 g svjezeg kvasca
1 zlicica secera
sol
250 ml mlakog mlijeka
200 g milerama
1 zumanjce
100 g maslaca
1 jaje, zumance za tijesto, a bjelanjce za premaz
sjemenke sezama, maka, lana......

U malo mlijeka razmutiti kvasac i secer i ostaviti da se kvasac "digne".
Brasno kojem smo dodali prasak za pecivo prosijati, dodati rastopljen maslac, zumance, mlijeko, mileram, sol i nadignut kvasac, te zamijesiti mekano tijesto.
Po potrebi dodati jos malo mlijeka.
Ostaviti tijesto da udvostruci volumen.
Podijeliti na osam loptica koje smo zatim lagano razvaljali i oblikovali "glavice".

Oblikovati oci i usta, koje onda koristimo za usi i nos.

Oblikovana peciva premazati bjelanjcem, posuti sjemenkama i staviti peci u zagrijanu pecnicu te kratko zapeci, tek toliko da peciva ravnomjerno porumene.
Izvaditi iz pecnice, staviti na resetku da se ohlade i posluziti.

Tijesto je bilo savrseno mekano.
Ja osobno volim tijesta sa kiselim vrhnjem,
nekako su mi meksa i ukusnija.
Prasak za pecivo obicno dodajem u sva dizana tijesta bez obzira da li to pise u receptu ili ne,
tijesta s njegovim dodatkom bude puno, puno mekse.
Mjere koje sam stavila u receptu nisam vagala zbog nedostatka vremena, a solja koju sam koristila je ona veca, od bijele kave.
Veseljaci su ispali super zgodni i neobicni,
u stvari, ja sam samo zamijesila tijesto i stavila ih u pecnicu, a Draga i njezina prijateljica ostatak.
Da su uzivale, to ne trebam ni pricati !

Ajvar

2010-10-04T21:29:00.003+02:00

Pricu o 'ajvaru" znamo svi i svi imamo neki svoj poseban recept koji nam je i najdrazi i najbolji.
Imam ga i ja, al malo poslije o tome.
Mi ga obozavamo, od najstarijeg pa do najmladjeg u kuci.
Moja djeca u stvari jedino jedu domaci ajvar, onaj kupovni, industrijsko pravljeni odbijaju.
Sijecam se kao dijete da je moja mama radila svake jeseni ajvar a da se i svaki put, ponovno zaklinjala, da joj je to zadnji put :lol:
Mi bi ga smazali na brzinu, tako da to nama i nije bila zimnica,
nije nikada zime docekao :)

Al nismo mi bili krivi kada je bio preukusan.
Naravno, tada kada mi ga mama radila, mene to nije zanimalo ni najmanje, a onda kada sam ga ja htjela raditi godinama poslije, mame nije bilo uz mene da mi pokaze.
Na poslu gdje sam radila, imala sam jednu gospodju makedonku koja mi je dosla kuci i pokazala iz prve ruke kako se to radi.
Imala sam krasnu uciteljicu, a koristila sam recept moje mame,
savrsena kombinacija.
I da se ne zaklinjem svake godine, kao moja mama da necu vise praviti, ja ga obicno radim u veelikim kolicinama.
Samo nikada nisam nigdje u ni jednom receptu od ajvara procitala da je to stvarno mukotrpan posao, pogotovo ako se radi veca kolicina.
Pa evo, ja vam sad kazem da je stvarno tezak posao, ali i za to ima lijeka.

Mi smo ga ove godine radili sa prijateljima po pola,
svi se naradili, usput se lijepo proveli, a napravili veliki posao.
U stvari, ovo za mene i nije posao za "zenske", ovo je za mene pravi muski posao.
U stvari, zenski posao za mene prestaje cim se paprike ociste od kozice i sjemenki.
Imali smo 80 kg paprika i oko 40 kg balancana, stvarno se svi dobro umorili, al na kraju uspjesno obovljenog posla smo bili i vise nego zadovoljni.

Mislila sam se kako da napisem recept,
nisam nista mjerila, sve je bilo ono "od oka",
pa mislim da bi slike najbolje opisale postupak.
Jedino sto bih navela kao moje pravilo je da na kolicinu paprike koju koristimo, stavimo polovicu balancana,
znaci na 10 kg paprike ide 5 kg balancana.

Crvenu, cvrstu i zdravu papriku mi je najlakse ispeci na rostilju,
kupila sam ogroman BBQ najvise zbog voljenog ajvara.

Paprike peci dok im kozica pocrni a zatim ih staviti u lonac i poklopiti i ostaviti jedno vrijeme", kako bi moja Marina rekla da se "oznoje".

Tako odstajale paprike se tada ociste od kozice i sjemenki.

Ovo mi se cini najduzim poslom u cijelom procesu kuhanja ajvara.
U medjuvremenu, balancane koje smo ranije ocistili od koze, narezali na "snite",
lagano zasolili i koje su kratko odstajale ispecemo takodjer na ploci od rostilja.

Sameljemo i ociscene paprike i balancane.

U odgovarajuci lonac, staviti ulje i dodati mljeveno povrce i mijesati i mijesati,
rekli su nasi decki "Veslati" jer smo mi kuhali veliku kolicinu i u loncu od 50 litara najbolja drvena kasika za mijesanje je bila letva,pljosnati komad cistog drveta,
a njih dvojica su neprestalno mijesali satima.
To im je izgledao kao trening za maraton ladja :)))))
U smjesu sam dodala i sitno narezanog cesnjaka, soli, vinskog octa i stucene ljute paprike.....
naravno ovo sve ovisi o vasem ukusu.

Kuhan ajvar smo stavili u predhodno zagrijane staklenke, dobro ih zatvorili i stavili u lagano zagrijanu pecnicu jos nekih pola sata.
Sada nam je ostalo jedino da uzivamo dok se ne pojede.
Na kraju smo ja i moja prijateljica Lina za vecerom koja je uslijedila na zavrsetku obavljenog posla shvatile da nam je mozda bilo bolje da smo mirovale i da nismo nista radile jer od hvale nasih muzeva, kako su oni napravili prekrasan ajvar, ne znamo kako cemo se obranit.

Kremasta pileca jetrica

2010-09-30T19:27:00.003+02:00

Jos kao dijete sam mrzila jetricu bez obzira od cega ona bila.
Mada nisam bila probirljivo dijete kada je jelo bilo u pitanju, mama se uvijek trudila da me dobro isforsira kada bi ona spremala jetricu.
Nije mi nikako mogla proci kroz grlo....nisam tome mogla pomoci.
Danas ja imam isti problem sa svom svojom djecom,
nisu probirljivi sto ce jest,
ali jetricu im ne spominji ;)
I ne spominjem je a ni ne natjerivam.
Znam da sam i ja bila takva i ne mogu im to raditi.
Valjda ce je zavoljeti vremenom kao i ja.

Jako sam probirljiva i izbirljiva sto se kuhanja tice,
ne izborom jela, vec samim nacinom spremanja, bez obzira koja je hrana u pitanju.
Jetrica u svakom slucaju ne smije biti pecena do kraja jer se isusi, pa mi ni danas ne bi mogla skliznuti niz grlo.
Ja je inace lagano isprzim na kapuli, dobro zacinim i to mi je sva muka oko nje,
a kolicinski je ni ne kupujem previse jer je samo ja i muz jedemo u kuci,
al danas nisam htjela raditi na uobicajen nacin.
Danas sam je radila malo drugacije.
Radila sam je u sosu sa vrhnjem i posluzila sa spagetima.
Listala sam neke svoje kuharice i nasla jednu, u stvari nasla sam svoju prvu kuharicu koju sam kupila i koju sam stvarno iskoristila koliko god sam mogla.
U njoj sam nasla recept slican ovom, al svakako odlicnu ideju za nesto drugacije.
Naravno, kuharica je talijanska,
to je moja spiza.
Djeca su spagete smazala, svidio im se i okus, al meso su ostavili sa strane tanjira.

Potrebno je:

250 g jetrice
1 kapula solja vrhnja za kuhanje
malo ulja
sol
papar
2 lagano umucena jaja
parmezan sir

Jetricu sam najprije oprala, ocistila i narezala na komadice.

Na ulju sam zazutila kapulu do neke zlatne boje i dodala jetricu koju sam mijesala dok nije promijenila boju, a zatim makla s vatre.

Mesu sam zatim dodala vrhnje i vratila na vatru nekih 2 minute, ne vise od toga.
U medjuvremenu sam posolila i popaprila.
Kuhan sos maknemo sa vatre i uz neprestalno mijesanje dodamo jaja.

Prelijemo sos preko paste, pospemo naribanim parmezanom i posluzimo.

Mi smo uzivali u okusu.

Kolicine u receptu su za dvi gladne osobe.
Dobar tek !

Homemade fish fingers ili riblje kobasice

2010-09-11T20:53:00.004+02:00

U zadnje vrijeme sam stalno na nekim proslavama, slavljima,
uvijek neki jednolicni recepti, pretezno mesni,
mesa kao u prici na svakom koraku,
a iskreno, meso mi je dosadilo.
Meso obozavam, to je bez daljnjeg,
i to sto krvavije, meni draze,
ali nekada mi stvarno treba odmor od svega toga.
Uzelim se ribe, koju obozavam, a i zeleni koju mogu stvarno jesti svaki dan i to za svaki obrok.

Jucer sam nasla krasne riblje filete, koje iskreno rijetko kupujem,
preferiram cijelu ribu koju cu filetirati sama,
al jucer su me bas privukli gotovi fileti ribe.
Kupila sam tri komada, ucinili su mi se malo vecima u frizideru,
a poslije mi bilo zao sto nisam kupila jos koji.
Nas je pet u obitelji i ne zna se tko voli ribu vise od koga,
a ja kupila tri fileta......
Inace, dok sam zivjela u Australiji, nisam znala ni jedno dijete koje ne voli fish fingers,
valjda je to nekim roditeljima bio jedini nacin da natjeraju djecu da pojedu ribu,
a koliko je ribe u smrznutim paketicima pod istim nazivom, ne zelim uopce misliti,
cini mi se svega vise nego ribe.
Kupila ih i ja jednom i bilo mi dosta,
nisam nikada vise.
Moja djeca vole ribu, pa nikada nisam ni imala potrebe da je skrivam u krusne mrvice, osim kada sam to , naravno, radila namjerno,
a uvijek kazem da ce dijete pojesti sto god, samo ako je pohano, a pogotovo ako je jos i zapeceno sa sirom.

Ovaj put, sam od fileta radila male duguljaste polpetice ili kako sam u jednoj knjizi nasla naziv "riblje kobasice".

Koristila sam;

700 g ribljih fileta bez koze
2 snite kruha
sol
papar
persin
5 jaja
mlijeko
brasno za pohanje
krusne mrvice
ulje za przenje

Najprije snite kruha preliti sa mlijekom i pustiti da odstoji 10 tak minuta.
Kruh ocijediti od mlijeka.
Riblje filete narezati na komade i u multipraktiku ih sameljete zajedno sa ocijedjenim kruhom,
moze se ostaviti malo grublje teksture.

Dodati sol, papar, sitno narezan persin i dva lagano izmucena jaja,
izmijesati da se dobije jednolicna smijesa.

Brasnjavim rukama uzimati smijesu ( oko 1 zlicu) i oblikovati duguljaste trake,
kao male kobasice, koje zatim stavljamo u preostala tri izmucena jaja, pa onda u mrvice.

Przimo u zagrijanom ulju pazeci da ne izgore,
ostavimo malo na kuhinjskom ubrusu pa zatim posluzimo.

Krasno je kao predjelo, posluzeno uz limun i tartar sos,
a isto tako je ukusno kao glavno jelo uz dodatak blitve pod ulje ili kakvu salatu.
Dobar tek !

Giardiniera ili ukiseljeno povrce

2010-09-07T20:38:00.003+02:00

Jos kad sam bila dijete, sijecam se moje mame koja je obavezno svake godine kiselila povrce.
Najcesce je to bila ukiseljena paprika, kapula i ljutika, a i zelena pomidora koju sam mrzila iz dna duse,
to mi za razliku od kapule i ljutike nikako nije pasalo .
Bilo mi je pre, pre kiselo.

Naravno, kako vrijeme leti i godine prolaze, a tako se i mijenjaju nasi ukusi i okusi, promijenila sam misljenje o zelenoj pomidori,
barem ovoj koju ja spremam na moj nacin,
one mamine su mi jos uvijek malo kiselije nego sto ja volim......al'naravno, sve zavisi o ukusu koji preferiramo.
Prije nekih desetak + godina sam prvi put radila ovaj recept i odusevila se.
Kada bih ovo probala zatvorenih ociju, nikada ne bih pogodila da je to zelena pomidora,
tak da ovo preporucam svima koji misle da je ne vole.

Recept mi je dala moja prijateljica Helena, koji je ona dobila od jedne starije gospodje iz okolice Zagreba,
a ja godinama poslije listajuci svoje omiljene kuharice nadjem isti recept al pod drugacijim imenom......Giardiniera,
Recept za Giardinieru sam nasla u knjizi "Our Table" autorice Marie Ponte, naravno talijanke,
a cija mi se knjiga jaaako svidjela.
Pronasla sam da se moze na ovaj nacin koristiti bilo koje povrce, zasebno ili pomijesano nije uopce vazno,
u svakoj varijaciji bude odlicno.

Ja sam ove godine bila jako vrijedna,
radila sam i pomidoru i balancane,pa opet balancane a i nekoliko teglica pomijesanog povrca.
Moram priznati da sam balancane ove godine radila prvi put i stvarno sam vise nego zadovoljna.
Naime, kada sam prvi put napravila balancane, imala sam ih nekih mozda 10-tak kila, a kada se sve zavrsilo izislo mi je samo pet malih teglica......
tada sam napravila drugu turu koju sam bar usesterostrucila :))))
Sirugno sam napravila nekih sezdeset kila, malo za mene,
a malo za moje prijatelje.
To mi nekako bude krasan poklon, malo drugaciji,
puno drazi od kave ili neceg drugog :)
Ljudi se iznenade,
a pogotovo se iznenade kada im recem da balancane nisam kuhala.
Sol i kvasina odrade svoje.

Potrebno je:

morska sol
bijela kvasina (ocat)
balancane (oguljene), najbolje srednje velicine
zelene pomidore
crvena i / ili zuta paprika, ociscena od peteljke i sjemenki
mladi zeleni fazol
selen (celer), unutarnji dio stabljike a moze i lisce

maslinovo ulje
cesnjak
origano
ljuta papricica (ako zelite)

Povrce oprati.

Pomidore narezati na komadice ako koristimo sljive (Roma), a ako koristimo velike okrugle naribati ih na ribezu na ploskice.

Balancane oguliti od koze i izrezati na uske trake.

Paprike ocistiti od sjemenki i peteljki te i njih narezati na trake
Fazol narezati na komade velicine 2-3 centimetra.
Narezano povrce dobro zasoliti i izmjesati.

Omjer za sol bi bio bar 150 g soli na 3 kg povrca.
Povrce staviti u prikladnu posudu i staviti pod "piz",
opteretiti ga.
Ostaviti tako da odstoji dva dana,
a zatim povrce dobro ocijediti.

Zakuhati bijelu kvasinu i ohladiti je pa sa njom preliti povrce,
povrce mora biti sasvim preliveno kvasinom,
ponovno opteretit i ostaviti jos 24 sata.
Ponovno ocijediti

te zaciniti maslinovim uljem, cesnjakom i origanom.

Ako ste ljubitelji ljute paprike moze se i ona ubaciti.
Staviti u teglice (staklenke), nadoliti maslinovim uljem i zatvoriti.

Moze se jesti za tri tjedna,
a ovako spremljeno povrce moze trajati i do 18 mjeseci, tako da je stvarno odlicna ideja raditi ga u vecim kolicinama.

Ja sam radila i mijesano i zasebno povrce,
svako je lijepo na svoj nacin i stvarno ne znam koje bi izabrala za moj favorit.
Ovako spremljeno povrce je odlicno posluzeno uz prsut ili salamu,
sa svim i svacim,
a moze se jesti i samo sa komadom dobrog kruha i naravno uz casu vina.
Dobar tek !!!!!

Oluja u Cavoglavama - Bilo jednom u Hrvatskoj

2010-08-08T12:14:00.003+02:00

Ovaj post nema veze sa hranom, bar ne onoj o kojoj pisem na svom blogu.
5. kolovoza Hrvatska slavi Dan pobjede i Dan domovinske zahvalnosti kao i Dan branitelja u sjecanje na taj datum kada je u akciji Oluja 1995 oslobodjen grad Knin.
Godinama vec pratim na internetu okupljanje koje bude u Cavoglavama na taj praznik a ove godine sam i sama otisla tamo.
Hmm........
Vec nekoliko dana se mislim sto ovdje napisati.....
Citam novine i gledam po internetu......ima svakakvih misljenja i gledanja na ovaj skup koji bude u Cavoglavama,
al nije ni cudo, takav smo mi narod,
jako brzo sve zaboravljamo.

Procitala sam negdje da tu dodju najvise "gasterbajteri" i ovi drugi sto zive "preko bare" :)) koji su navodno napravili cijeli problem :)
Eto dosla i ja.
Posto sam zivjela "preko bare"morala sam i ja ici.....
naravno ovdje sam sarkasticna.

Gdje sam ja zivjela i kada to se
moja stvar, nemam se kome pravdati,
ali valjda imam pravo voljeti svoju zemlju i biti ponosna na nju.
Ne vidim nista lose u tome.
Pa zar su svi koji vole svoju zemlju nacisti ??
Pa zar su svi koji nose crnu odjecu i kriz oko vrata ustase ??
Ja sam 90% vremena u crnini a i nosim kriz oko vrata,
pa ako je to ustastvo, eto me, tu sam.
Pa zar ljudi ovdje nemaju pametnijih i vaznijih stvari o kojima bi trebali brinuti od tih ?
Meni je to tako nebitno,
naravno svi imamo svoje misljenje, koje se ne mora biti isto,
pa tako ga imam i ja.

Kazu da je u Cavoglavama bilo oko 100 000 ljudi....
sigurno ih i jest u ta dva dana slavlja proslo kroz to mjesto,
al na zavrsnom koncertu ne mislim da ih je bilo toliko,
tesko mi je dati brojku,
jednostavno ne znam.
Svakako, ogromna masa ljudi na jednom mijestu.
Guzva ogromna....
Bilo je TV kamera i novinara.
Neki nasi revni novinari su potjerani sa skupa,
a za njih mi se cini da su dosli samo provocirati i traziti namjerno "hoce li sto naci".
Pa mi smo izgleda postali "europskiji" od same Europe.
Grupu novinara HTV su potjerali,
al nije ni cudo kada i znamo koliko su oni objektivni.
Kao da traze samo ono sto oni mogu prodati, nesto cime ce jadnim ljudima koji ih gledaju zamazati oci od tako jadne i surove stvarnosti u kojoj zive i u kojoj jedva prezivljavaju.

Traze djecurliju koja nosi crne kape, a one druge kojih je bilo na desetke tisuca kao da nisu ni primjetili,
kao da ti ljudi uopce tu nisu ni dosli.

I neka su ih potjerali, potjerala bi ih i ja.

U tom moru ljudi nisam vidjela da je netko nekoga gurnuo a tek kakvu tucu ili problem.

Bilo nas je od svuda.
Mislim da su svi ljudi koji su bili tu dosli iz samo jednog razloga,
iz ljubavi prema svojoj zemlji i u znak sjecanja i postovanja na ono sto se dogodilo na taj dan prije 15 godina.
Toliko ponosa na jednom mijestu.

A Thompson.......

Gledala sam ga par puta kada nam je pjevao dok sam zivjela u Australiji i opet bih.
Dosao je, odpjevao svoje i sve OK za razliku od nekih nasih "velikih i pozeljnih pjevaca" koje sam takodjer gledala i platila masnu ulaznicu, a da ih nisam ni cula jer bi se prije koncerta napili kao svinje pa ne bi mogli ni izici na binu.
Mi smo njima bili samo budaletine iz kojih su trebali izmusti novac, napuniti im dzepove tako da mogu otici doma.
Cini mi se da je on Thompson jedan od onih koji je trebao dok je trebao, a sada vise nije pozeljan.
Cini mi se da je jedan od rijetkih kojeg se nisu mogli rijesiti, kao sto su napravili sa vecinom koja im je onih godina trebala, a sada im jednostavno smeta.

Ja ga volim slusat i obozavam njegove pjesme,
pa sta ?

Meni je bilo krasno.
drago mi je da sam bila tu,
uzivali smo svaku minutu.

S & V Chips

2010-07-30T21:55:00.003+02:00

Mozda se cudite sto je S & V Chips,
cudila sam se i ja ,
cips zacinjen sa solju i octom....salt and vinegar chips,
hm....okus koji meni osobno ne lezi, bar ona kupovna verzija tog chipsa.

Meni najdrazi okus chipsa je samo sol ili chips zacinjen vlascom i kiselim vrhnjem,
ali obicni, najobicniji cips samo sa solju je daleko moj favorit.
Dosavsi u "Lijepu nasu" i sacekavsi malo dok dodjem sebi, saberem se i dok stvari bar donekle legnu na svoje mijesto pocela sam zapazati sto mi nedostaje ovdje a sto sam u Australiji imala.
Cesto su to one svakodnevne sitne stvari,
a jedna od njih je i ovaj chips.
Ne nedostaje on meni vec mojoj Dragi,
to je njezin najdrazi okus, a ovdje ga jednostavno nema.
Cudno je sto sve djeca vole,
bar meni.

Nedavno mi je moja draga prijateljica Monsoon poslala paket u kojem je bilo svega i svasta, a u njega je utrpala nekoliko velikih vreca ovog chipsa kojeg sam cak i jednu kolicinu sakrila i postepeno ga Dragi vadila tako da joj gust duze traje.
Dragino lice se ozarilo srecom kada ga je ugledala.
Monsoon, nadam se da znas da si joj najdraza osoba u Au :lol:
Nedavno mi je Draga rekla da zasto joj ga ja ne napravim,
promislila sam se da to i ne bi bila losa ideja.
Njuskajuci malo po svemogucem i sveznajucem netu, trazeci neki "tajni' recept kojeg naravno nisam nasla vec samo potvrdila svoju teoriju i razmisljanja, danas sam napokon obradovala svoju djevojcicu.
Drage nije bilo doma, vec je cijeli tjedan kod bake,a ja sam popodne trebala tamo u posjetu, pa sam se promislila da bi mi danas bila idealna prilika za iznenadjenje,
nije mogla vidjeti sto spremam, a i imala sam danas vremena na pretek.

Potrebno je :

krumpir
jabucni ocat
ulje
sol

Krumpir oguliti i narezati na tanke snite.

Staviti ga u zdjelu i preliti jabucnim octom.

Neka bude pokriveno octom oko sat vremena,
ja sam mog cak par puta i promijesala jer nisam imala dovoljno octa.

krumpir ocijediti, posusiti i u malim kolicinama ga stavljati u vrelo ulje.

Kada je skoro gotovo ( ne uzme dugo) izvaditi krumpir vani i sacekati par minuta dok se ulje dobro zagrije te ga vratiti nazad dok dobije zlatno zutu boju i hrskavost.

Istresti na papirnate maramice da upije ulje.
Ohladiti i posoliti te posluziti.

Posto sam u zalihi imala jos Monsoonkinog chipsa, posluzila sam se sa vrecicom i u nju uvalila svoj domace radjeni chips cisto da vidim reakciju kada ga bude jela.

Joj da ste vidili to lice.......
jela je i nije ni primjetila da chips nije kupovni dok joj ja nisam rekla da sam to ja radila.
Ja vam ne mogu reci razliku u okusu jer ja taj chips ne volim, al muz mi je rekao da ima razlike....
pa naravno,
tko bi znao sto oni jos stave u njega.
Rekao mi je da se kupovni ima vise okusa octa, al da bi to u stvari i bila jedina razlika.
Sve u svemu, odlican pokusaj.

Pasta sa dimljenim lososom i susenim pomidorama

2010-07-07T10:59:00.004+02:00

Odbijam previse odnosno predugo kuhati u ljetno vrijeme.
Napokon sam se dokopala svakodnevnog odlaska na more pa da kuham par sati dnevno, ne pada mi na pamet !
Svakodnevno se nesto sprema i kuzinja, a kako je sada obilje svjezeg voca i povrca koje je super ukusno, nije ni potrebno pretjerano kuhanje.
Cini mi se da mi je pasta najbolja ljetna hrana,
sita je, ukusna i super brza za spremanje, a i jeftina.
Sa njom gotovo da nema namirnice koja se ne bi mogla uklopiti u odlican rucak.

Najvise volim sosove za pastu koji su gotovi dok se pasta skuha,
oni su mi najdrazi u ljetno vrijeme, a i inace.
O mojoj ljubavi prema ribi vam ni ne trebam pricat,
to svi znaju :)
U nedostatku svjeze uvijek ima dimljene, mada bas i nemam prevelikog izbora, ali opet ga ima dovoljno da se slozi savrsen rucak.
Ovaj put sam radila pastu sa dimljenim lososom i susenom pomidorom,
to je recept kojeg sam davno postavila na Coolinariku i kojem se uvijek ponovno vracam.
Susenu pomidoru obozavam,
ona da bas neki poseban okus.
Koristila sam pappardelle umijesto fettuccine ovaj put,
a u stvari moze se koristiti bilo koja pasta koja nam je pri ruci.

Potrebno je:

100g dimljenog lososa
35 g susenih pomidora
1 zlica maslinovog ulja
1 cesanj cesnjaka, zgnjecenog ili sitno narezanog
250 ml vrhnja
15 g vlasca
1/2 zlicice senfa u prahu
2 zlicice soka od limuna
275 g fettucine pasta
2 zlice svjeze izribanog parmezana sira

Staviti pastu da se kuha u lagano zasoljenoj vodi, oko 7 minuta, ali provjerite pred kraj kuhanja.
Pasta mora biti kuhana al dante.
Lososove filete narezati na trakice.
Pomidore narezati na sitnije komadice.
U medjuvremenu lagano ugrijati maslinovo ulje i na njega staviti zgnjeceni cesnjak,lagano ga proprziti,bez da dobije boju.
U to doliti vrhnje, narezan vlasac i senf i kuhati na laganoj vatri dok se sos lagano zgusne.

Dodati sol i papar po ukusu.
Dodati losos i sok od limuna i izmijesati da se fino spoji.
Kuhati na laganoj vatri samo da se riba ugrije,
Dodati fettucine, izmijesati, posuti sa susenim rajcicama, parmezanom i sa malo extra vlasca.

Odmah posluziti.

Ja sam umijesto senfa u prahu koristila normalni senf.

Dobar tek !

Marinirani fazol i ko te sisa

2010-07-03T16:01:00.002+02:00

Pocelo je pocelo.....
Pocela je sezona cini mi se svega.
Napokon su pjace postale prekrasno sarene i zivih boja,
pa ljudi moji svega ima, a bit ce i jos,
a ja sretna kao malo dijete :))
Pa , tek je pocelo.
Proljece i ljeto u mojoj dolini su prekrasni.
Zaista svega ima, a sto je najvaznije, sve je frisko.
Izgleda da mi je glavni izlazak postao velika pjaca, a sve vise izbjegavam trgovine,
i to namjerno :)

Kada vidim svu tu ljepotu, ni ne mislim na danas vec kako bi htjela da sve to traje sto je duze moguce, a to znam da ne moze .
Najprije mi padne na pamet sto bih iskoristila za zimnicu pa da bar na taj nacin produzim malo sezonu ljeta i sarenih svjezih boja i za one kisne i tmurne dane kojih je prosle zime bilo i previse.
Mahune obozavam spremljene na svaki nacin.
Volim ih i marinirane odnosno zakiseljene,
mogu stajati dugo, dugo vremena, a sto duze stoje cini mi se da budu sve ukusnije.
E, sad dolazi onaj dio iz naslova "Ko te sisa".
Ma ne mislim na frizere vec na nepristojnost u nasim prodavnicama.
Kako sam 20 godina zivjela negdje drugo a samim tim se i naucila i na drugacije namirnice od onih koje se koriste ovdje, pricam za Metkovic, tako cesto mi se dogodi da neke namirnice jednostavno ne mogu naci,
a onda kada pitam one koji bi kao trebali da znaju o cemu pricam, pogledaju me tako blijedo da imam osjecaj da sam pala sa neke stote planete.
A u stvari ne pitam ih za nista posebno......
jucer sam u Lidla pitala da li prodavaju svjezi origano, jer oni cesto imaju razlicito zacinsko bilje u malim pitaricima.
Posto je prodavacica bila zauzeta cakulanjem sa svojom radnom kolegicom, kratko i hladno mi je odbrusila "Ne",
Kako sam li se samo usudila da joj prekidam ogovaranje,
ogovarale su svog sefa ;)
a na pitanje da li ce ga slucajno dobiti nije htjela ni odgovoriti...
E pa ljudi moji sto je ovo.
Nisam ocekivala da mi ga stvori u roku par sati ili dana,
ali sam ocekivala bar mrvicu pristojnosti.
Hahaha.....kada bih pisala sve na sto naidjem i koje odgovore dobijem.....
to bi bio jedan drugi blog :lol::lol::lol::lol:

Njihova sefica u Lidlu mi je jutros na moje pitanje dala normalan odgovor.
Hvala Bogu , ima i normalnih.

Na zalost ja sam svoj origano tek nedavno posijala i nemam ga jos, a za ove mahune mi bas treba.
Nema veze, ima ga kod moje prijateljice Line.
U medjuvremenu sam zacinila malo sa suhim a poslije kada mi dodje origano obavezno cu staviti i svjezi i napuniti cu u staklenke.
Ovo mi je pokazala jedna talijanka prije skoro 20 godina i od tada ga radim svake sezone.
Djeca mi ovo obozavaju pogotovo kada im ovo uvalim kao dodatak u sendvic.
Inace moze se koristiti kao prilog jelu, umjesto salate a ja ih jedem i onako, same sa kruhom.
Fazol vam za ovo mora biti super svjez.

U mojoj drugoj ladici, onoj sto je ispod pinjura i noza, gdje mi stoje drvene kasike, spatule i ostala pomagala je vjeciti nered kojem uvijek i ponovno nastojim pospremiti ali i u cijem se neredu perfektno snalazim.
Tu su i nekolika ova nozica koja koristim bas za ove mahune.
Nabavila sam i dok sam zivjela u Australiji a ne znam ima li ih kod nas kupiti.
Svakako vrijedi potraziti :)

Potrebno je:

zelenog, super friskog fazola
bijele kvasine ( octa)
sitno narezanog cesnjaka
origana
malo soli
maslinovo ulje

Mahune ocistiti i sve ih provuci kroz noz koji ih uzduzno tanko nareze.

Uroniti ih u uzavreli ocat na 20-tak sekundi i vaditi van .

Dobro ih ocijediti, posuti narezanim origanom i cesnjakom, lagano posoliti i pouljiti i puniti u staklenke.

Staklenke nadopuniti sa maslinovim uljem po vrhu ako je potrebno i spremiti na tamno mjesto.

Moze se jesti odmah a ovako napravljeno moze trajati i cijelu zimu.

Omjer zacina je po zelji i ukusu, nema zadanih omjera.
Uzivajte !

Krusne mrvice

2010-06-22T16:06:00.002+02:00

Ovdje gdje zivim sam se iznenadila koliko ljudi koriste ili ne koriste, kako god hocete, plodove onoga sto ovdje raste i cega ovdje ima,
cini mi se da se najcesce kupuje gotovo.
Jako malo se iskoristava ono sto se ima,
skoro pa nimalo.
Ovdje bi se moglo iskoristiti sve, jer Dolina Neretve je stvarno puna svega.
Cini mi se da sam malo drugacija ili bar to zelim biti,
nije mi zanimljivo kupiti gotovu stvar, meni je puno interesantnije ako to mogu sama napraviti.
Grijeh mi je bacati hranu.
Ja ne bacam nista,
ili bar skoro nista.
Sve se da iskoristiti za nesto pa tako i stari kruh.
Kruh se kod mene u kuci i jede i ne jede,
sve zavisi sto se kuha, tako da mi je tesko ugoditi koliko kupiti i koliko ce mi se taj dan potrositi,
a ako se i ne potrosi iskoristim ga pravljenje krusnih mrvica.
Nije ovo recept da nekomu prosvijetlim pamet ili da otkrijem nesto novo,
nema puno mudrolije,
nema cak ni recepta,
ovo je za mene jednostavno iskoristavanje ostataka.
Kupovne mrvice i domace radjene se ne daju uopce usporediti jedne sa drugima.
Ponekad cak i znam kupiti kruh u namjeri da ga osusim i napravim mrvice.
One kupovne su mi presitne pa imam osjecaj da mrvice kao i da ne koristim vec da sam ih samo uvaljala u brasno.
Cak mi se dogodilo jednom pri pohanju da mi se i okus mesa promijenio, kao da sam meso uvaljala u mrvice radjene od necega slatkog,
A tko bi i znao sto oni sve mijesaju pa melju.
Volim znati sto jedem, a volim i to da kada kuham i ocekivam okus koji hocu da to i dobijem a ne da na kraju budem iznenadjena tko zna kakvim okusom.

Godinama, godinama pravim svoje mrvice, ne znam da sam ih svega par puta kupila.
Ne mogu zamisliti da ih idem kupovati a da ostatke kruha bacim u kantu za smece.
Citala sam u jednoj svojoj talijanskoj kuharici da se kod njih takodjer mrvice ne kupuju,
cak i od davnih dana su zene susile kruh preko noci i sutradan ga ribale na ribez pa koristile.
Ja ga ne ribam vec koristim multipraktik, moju svetu masinu koju obozavam i koristim za mali milion poslova u kuhinji.
Jednostavno a i na brzinu.

Kruh koji vam je preostao od dan ranije, navecer izrezite na komade i ostavite na zraku da se prosusi.
Ja ga stavim na kuharsku resetku tako da mi se prosusi ravnomjerno.
Koru ni ne skidam, meni ne smeta,
cak je i preferiram.

Prosusene komade kruha u grubo natrgamo rukama i stavimo u multipraktik te izmijesamo.
Ne mijesati dugo, bolje je raditi u nekoliko puta krace vrijeme, nego dugo odjedanput,
cak mi je pulsiranjem od nekoliko puta najbolje.

Sve zavisi koju teksturu zelimo.
malo grublje mijesamo malo krace, a finije malo duze.

Izmedju nekoliko kratkih mijesanja ja mrvice prosijem jer ne zelim da mi budu presitne, a grublje ostatke ponovno vratim u multipraktik i ponovno meljem.
Postupak mljevenja i prosijavanja ponavljam dok ne iskoristim sav kruh.

Gotove mrvice spremim u vrecice i zamrznem.
Koristim ih bez predhodnog odmrzavanja.

Tekstura, okus a i izgled su sasvim drugaciji od onih kupovnih.

Svatko moze odvojiti par kuna i kupiti gotovi paket ili vrecicu mrvica,
ali ponekad stvarno vrijedi potrositi malo vremena i raditi domace.
Iznenadit ce te se razlikom!

In this post I would like to thank the Administrators of Foodierama who chose to advertise me on their site. A wonderful opportunity for anyone!
Please check it out!!

Rizot od musula sa safranom

2010-06-15T22:34:00.002+02:00

Vec sam vam pricala koliko svi volimo musule.
Kada sam dosla u Hrvatsku, u mjestu u kojem zivim me strasno iznenadilo i to neugodno, da ne mogu naci svjeze ribe...
to me naprosto izludjivalo jer smo stvarno navikli jesti ribu jako cesto.
Ajme koliko sam se obradovala kada sam vidjela da sam u krivu !!!!!
Naravno nije izbor kao u ribarnici u Australiji, ali ima svjeze ribe,
a to mi je jako vazno.
Cak sam pronasla da ni za svjeze musule ne moram ici u Ston, mada mi ni to nije predaleko...
Nemate pojma gdje bi ja sve isla za dobru spizu :))))

Neki dan ponovo smo imali ovaj rizot koji nam se stvarno svidio.
Jako rijetko, ako i ikako koristim ribani sir u ribljim rizotima, ali ovdje se stvarno uklopio savrseno.
Nekako mi je dosadilo raditi uvijek musule na isti nacin, tako da sam ovdje odlucila malo eksperimentirati i to sa vise manje svakidasnjim namirnicama,
ali opet na malo drugaciji nacin.
Safran mi bas i nije u svakodnevnoj upotrebi ali ovdje stvarno daje posebam smek.

Musule kao musule , dok god su svjeze su savrsen rucak same od sebe, pa i da ih stavite u prazan lonac.

Potrebno je:

malo maslinova ulja
2 kg musula
2 dcl bijelog vina
1 casa vode
1 kapula sitno nasjeckana
list lovora
malo ljute paprike
2-3 cesnjaka, sitno nasjeckana
mali prstohvat safrana
sitno nasjeckan persin
oko 300 g rize za rizot
mali komadic maslaca
ribani parmezan sir

Ociscene skoljke staviti u lonac u koji smo ulili vino i vodu, poklopiti i ostaviti par minuta, tek da se skoljke otvore,
maknuti s vatre i lagano prohladiti.

Iz skoljki izvaditi meso, a samo nekoliko ih ostaviti neociscene (cisto zbog izgleda).
Tekucinu zadrzati i drzati vrelom.

Safran preliti sa malo vrele vode i ostaviti ga odstane.
Na malo maslinovog ulja zazutiti kapulu, dodati lovorov list, ljutu papriku i cesnjak.
Kada kapula postane staklenkasta dodati rizu i mijesati u suho par minuta pa onda poceti zalijevati malo po malo vrelom tekucinom od musula.
Dodati i safran.
Neprestalno mijesati i neprestalno u malim kolicinama dodavati tekucinu.
Kod tekucine budite oprezni,
zavisi odakle su musule i koliko su slane,
Meni su iz Stona puno slanije nego one sa usca Neretve.
Ako su stvaro preslane na polovici kuhanja rizota pocmite dolijevati vodom.

Kada je riza kuhana, dodajte ocisceno meso od skoljki i u rizot, dodajte komadic maslaca i brzim pokretom ruke ga kuhacom umijesajte u rizot da se otopi, a zatim dodajte ribani parmezan sir.
Njega takodjer kuhacom umijesajte u rizot.
Obilato posuti narezanim persinom.

Dobit ce te prekrasno kremast i mirisan rizot.
Posluziti odmah, naravno uz dobru casu vina,
jer bilo sto drugo posluzeno uz ovo bi bio grijeh :)

Jako je vazno kod kuhanja rizota da se neprestalno riza mijesa a tekucina dodaje u jako malim kolicinama,
nema zurbe,
vecina vremena kuhanja rize izgleda kao da se riza skoro kuha u suho,
i jos nesto jako vazno, nepotrebno je rizu prati.
Kada spremam sushi ili rizu dugog zrna, imam osjecaj da joj dusu isperem, ali za rizot nikada.
Riza ce pustiti svoj skrob koji sadrzi tako da ce na kraju rizot ako je pravilno kuhan biti savrseno kremast.

Evo , rekla sam, nesto jako lijepo i spremljeno na drugaciji nacin od sasvim obicnih namirnica!
Uzivajte i dobar tek !!!!

Ja i moja kuhinja

2010-06-10T17:15:00.005+02:00

Kuhinja je za mene najvazniji dio kuce.
Cini mi se da se u stvari cijela kuca vrti oko kuhinje, ili bi se bar po mom trebala vrtiti.
Tu je mjesto gdje spremam hranu za moje najmilije, svoju djecu i muza, drage prijatelje, gdje najradje popijem kavu, gdje se svi opet i ponovno vracaju od jutra do mraka,
kuhinja mi je krasno mjesto i za druzenje, a mogla bih nabrojati jos mali milion razloga zbog cega mi je najdraza a i najvaznija.

Oduvijek sam htjela veliku i prostranu kuhinju,
valjda kao i svatko od nas i uvijek sam znala reci da ona nikada nije prevelika kolika god da jest.
Moja prva kuhinja je bila jako mala, ali funkcionalna,
druga je bila veca,
poslije kada sam prosla par stanova iznajmljivajuci ponovno sam imala i male i vece, tako da sam na kraju svega toga dobila jako dobru ideju sto bih htjela i sto bih volila imati jednog dana kada se preselim u svoje.
Mislim da mi je poprilicno uspjelo, mada i da promjenite i 100 kuhinja uvijek ce te primjetiti prednosti a i mane koje s njom dolaze.

Prije par godina kada sam bila kuci na odmoru, uzela sam metar i najprije izmjerila zidove kuhinje u kuci koju smo kupili,
Mjere su bile dosta precizne jer sam znala da cu svoju kuhinju u kontejneru ponijeti sa sobom,
Od mjera koje sam imala, mislim da sam dobro iskombinirala.
Naravno, volila bih da sam imala jos malo mijesta, mada mi nije usko,
al tko zna, mozda neki drugi put.
Stigla sam kuci sa dvoje mladje djece prije 7 mjeseci,
prvih 6 tjedana sam ostala kod svojih roditelja jer mi kuca bila prazna, a i bilo je dosta hladno i nisam htjela djecu muciti.
Tih 6 tjedana sam iskoristila za osnovno sredjivanje,
tek toliko da mogu useliti i u njoj zivjeti.

Bilo je tu svasta,
cini mi se najvise prasine i nereda, ljutnje , nervoze ali i dosta smijeha a i lijepih druzenja, pa se tada sve ono losije zaboravi.

Kada su mi dosle stvari i kada sam postavljala kuhinju nije nitko bio sretniji od mene,
Kada mi je ona bila namjestena i sredjena cini mi se da mi je tek tada kuca dobila dusu,
tek tada se moglo primjetiti da u toj kuci netko zivi.
Proslih par tjedana smo doradjivali sitnice koje su ostale i napokon je sve gotovo......bar sto se kuhinje tice :lol:

A sada,
sada mi je ostalo jos samo kuhati,
a ja u tome svakako gustam pa mi nece biti tesko :)))

The best meatballs ever !!!

2010-03-01T17:06:00.004+01:00

Sjecam se davno, davno, mojih prvih pocetaka u kuhinji, gdje su polpete u sosu bile jako velik izazov, al opet dovoljno lagano i za mene pocetnicu.
Ovo je jedno od onih jela gdje sam vjecito eksperimentirala,
ne znam da li su mi tada dva puta ispali isti.
Uvijek nesto novo, nesto drugacije, skoro svaki put drugacije.
Bili su mi jako cudni,
ponekad tvrdi, ponekad suhi, pa opet nepeceni, pa svasta nesto kako nije trebalo i kako nisam htjela.

Ali godine iskustva valjda naprave svoje i svugdje pokupimo po koji koristan trik,
pa tako i ja u ovom jelu.
Ovo moja djeca obozavaju,
ja ih obozavam.
Puno puta ljudi kazu da je lako napraviti dobro jelo ako ti je kuhinja puna finih namirnica....
ne bih se bas slozila s tim uvijek...
al opet ponavljam, valjda to dodje sa iskustvom kada se i od "manje" moze napraviti dobar rucak.
Bas kao sto je i ovdje slucaj !!!

Ja mislim da i ptice na granama znaju koliko ja volim 'pastu",
puno, puno puta sam ovdje na ovoj stranici napisala da je toliko volim da bih trebala biti Talijanka :lol:
Ljepota paste mi je u tome sto stvarno nije prezahtjevna,
ne treba previse namirnica,
moze se stvarno kombinirati sa svim i svacim i ne smije biti previse uronjena u ikakav sos,
sosa bi trebalo biti tek toliko da zacini pastu.
bas kao u ovom jelu.
Ovo jelo je ekonomicno, preukusno i premirisno.

Potrebno je:

700g mljevenog mesa ( ja sam koristila mjesavinu junetine i svinjetine)
1 komad ( feta) kruha bez korice namocena u mlijeku
1 veca kapula
malo nasjeckanog cesnjaka
par zlica ulja
1 jaje
1/2 solje naribanog parmezana
malo persina
sol i papar

Sos:
1 veca kapula
malo nasjeckanog cesnjaka ( po zelji)
lovorov list
pola zlice koncentrata od pomidore ( rajcice)
1 komad pasirane pomidore ( 500 g)
casa vode
zlicica origana
bosiljak
sol i papar

Na sitno narezati kapulu i cesnjak i na srednjoj vatri je ispirjati dok dobije staklenkastu boju i maknuti sa vatre.

Dodati ispirjanu kapulu uzdjelu sa mesom i lagano izmijesati.
Kruh ocijediti od mlijeka i prstima ga lagano namrviti.

Smjesi dodati sve ostale sastojke i kuhacom izmijesati da se poveze.
Budite oprezni sa soli jer je sir dosta slan.
Mokrom rukom oblikovati male okruglice po zelji i spremiti ih u prikladnu zdjelu i spremiti u hladnjak do upotrebe.

Na malo ulja poprziti okruglice na srednjoj vatri sa obje strane dok ne dobiju boju.

Maknuti sa strane i ostaviti ih dok spremite sos.

Sos se moze raditi po zelji,
ja sam radila obicni, najobicniji sos od pomidora.
Na malo ulja dodati sitno narezanu kapulu, casnjak i lovorov list i mijesati na srednjoj vatri dok kapula postane staklenkasta,
dodati koncentrat, umijesati i zaliti sa pasiranom pomidorom i casom vode.
Dodati origano, sol i papar i pustiti da zakuha.

U zakuhani sos dodati skoro pecene okruglice i kuhati na laganoj vatri jos 15-20 minuta.
Provjeriti okus i dodati natrganog lisca od bosiljka.
Posluziti sa kuhanim spagetima.

Mislim da je jako vazno da se mljevenom mesu kojem se dodaju zacini ne mijesa dugo ni previse, vec tek toliko da se masa spoji.
Ja obecavam da su ovo stvarno najbolje mesne kuglice ikada.
Dobar tek !!!

Cicini arancini

2010-02-24T22:09:00.003+01:00

Mislila sam se s kojom ulaznicom da udjem u ovomjesecnu blogersku igricu
"Ajme, koliko nas je ", a kojoj je ovomjesecna domacica Mignonne, a tema agrumi.
Mislila sam raditi ono sto mi je najdraze, a to je neko slano jelo, al sam se ipak predomislila i otisla u suprotnom pravcu i ipak se odlucila za nesto slatko.
Ovo je recept moje sestre Cice, a ona je stvarno prvorazredna kuharica i meni je uvijek u tome bila uzor.
Inace, to je njezin nadimak.
Nas je cetvero djece u obitelji a nas nas tata nikada nije zvao imenom, osim ako je bio ljut ;)
Za svako od nas je imao poseban nadimak koji smo mi zadrzali i danas kada smo vec odrasli ljudi.
Moja djeca nju ne zovu imenom, ona je njima "teta Cica".

Kada sam se koliko toliko smjestila i organizirala , postavila i sredila kuhinju i pocela kuhati, a posto ne znam sama jesti i gustati u hrani, naravno da sam to sto sam skuhala u obilju, podijelila sa njom, a ona me je sutradan iznenadila i donijela mi je punu kutiju arancina u kojima sam stvarno gustala.
Savrseni su.
Iskreno ja ih nisam nikada pravila, a nisam ni ove koji su na fotografijama,
tako da je njezino bas sve u ovom postu,
i recept i ovo sto sam uslikala .

Uzeti zrele neprskane narance, najbolje sorte "Washington", jer su one vece i deblja im je korica.
Koru izrezati tako da se duzinski zarezu nozem na nekoliko mijesta i tako koru skinuti da ostane u komadu.
Izrezati na dugacke rezance.
24 sata prije kuhanja potopiti tu izrezanu koru u hladnu vodu koju mijenjamo nekoliko puta.
na ovaj nacin ce iz korice izici gorcina.
Nakon namakanja staviti ocijedjenu koru u lonac.
preliti vodom toliko da taman pokrije koru.
Dodati secer, a njegov omjer bi trebao biti polovica tezine od kore,
znaci omjer je 1 : 1/2.
Kuhati na jakoj vatri uz stalno mijesanje dok god voda ne ishlapi i dok ostane samo ukuhani secer i korica.
Vrucu koru vaditi vilicom i svaku koricu uvaljati u kristal secer te nakon toga staviti na kuhinjski papir, te ostaviti susiti 3-4 dana, a po potrebi koricu okrecati da se ravnomjerno osusi.
Jos ih malo posuti secerom.

Ovo je najbolje raditi kada je burno vrijeme ili suncano, a nikako kada je juzina i kisa, jer u tom slucaju voce povuce vlagu i potrebno mu je duze susenje.

Mjere nisu pisane namjerno jer se ovo moze raditi po zelji ili potrebi,
kolicinu odredite sami,
moze to biti 2 kg naranaca ili samo dva komada.
Omjer je 1 : 1 kora i voda,
a omjer secera je 1/2 secera prema kolicini kore.
Uzivajte !

Buhtle iz Masaterine biljeznice

2010-02-23T21:26:00.004+01:00

Za nasu blogersku igru FBI rukavice, ovaj mjesec je bio zadatak istraziti Snjezanu i njen blog.
U svoj svojoj strci sam htjela isprobati nesto i nisam se puno mislila sto,
naravno Masaterine buhtle, toliko ishvaljene i isprobane.
Ljudi su sa odusevljenjem pisali o njima i isprobavali ih ponovno i ponovno.
Htjela sam vidjeti oko cega se dize tolika prasina ;)

Tijesta obozavam raditi....kada bi ih jela peti dio koliko ih volim radit imala bih 150 kg ....
Ponovno sam pogledala recept....onako pazljivo i jedna stvar me zbunila, a to je 40 g kvasca na 500 g brasna,
za moj ukus malo puno.
Sad cete mi rec da jedino da prigovaram kada je kvasac u pitanju, a ostali nije nitko a toliko ih je oprobalo....
Na Coolinarici u 120 komentara nitko nije ni spomenio kolicinu kvasca osim mene...
Ali i u nekoliko drugih Snjezaninih recepata sam vidjela istu kolicinu kvasca na istu ili malo vecu kolicinu brasna.
Ja osobno volim raditi sa svjezim kvascem radije nego sa suhim,
u stvari sa suhim nemam bas ni puno iskustva.
Ja osobno ne stavim nikada vise od 20 g na 1-1,5 kg brasna i nikada nemam problema sa dizanjem tijesta,
ne volim miris kvasca u tijestu nikako.
U buhtlama je pisalo da ih pustimo da se dizu 40 minuta,
pa sto fali ako ostanu i sat do sat i pol.....svejedno se dignu, ali nemaju jaki miris kvasca.
Sad ce te mi rec da tko ima toliko vremena cekati....
e pa tijesto se radi kada se ima vremena, ono trazi dosta strpljenja i vremena,
to mi je nekako najveca tajna uspjesnog tijesta, jer ono ne podnosi zurbu nikako.
Tijesto sam radila sa izmjenom u kvascu i jos jednom stvari koju inace radim u puno tijesta i peciva,
dodala sam jedan prasak za pecivo,
to mi nekako daje extra mekocu u tijestu.
I ovdje je to bio pun pogodak.
Ove buhtle su mi bile prekrasne,
okus odlican, mekane, prozracne.....ma odlicne.
Naravno, nisam ih radila samo jednom,
prvi dan kada sam ih napravila djeca su ih pojela u roku od "odmah" i narucili odmah drugu turu za sutradan, a to se cesto ne dogadja...
Druga tura je opet fantasticno ispala i isto tako nestala :))

Potrebno je:

50 dag brasna
prstohvat soli
1dl mlakog mlijeka
1 jaje
2 zumanca
1 naribane korice limuna
5 dag šećera
1 dl mlake vode
20 g svjezeg kvasca
1 prasak za pecivo

maslaca ili margarina za premazivanje i pleh
secer u prahu za posipanje
pekmez, nutella ili čokolada

Kvasac razmutiti sa malo mlijeka, zlicicom secera i brasna oduzetog od gore navedene kolicine.
Sve ostale sastojke pomijesati, dodati dignuti kvasac i lagano mikserom umutiti glatko tijesto.
Ostaviti ga da uzadje dok se volumen skoro ne udvostruci.
Nadignuto tijesto istesti na pobrasnjenu povrsinu i razvaljati na oko 2 cm debelo.
Kidati kvadratice tijesta iste velicine i na njih staviti nadjev.
Zaviti svaki pravokutnik sa punjenjem u lopticu. Paziti da je dobro zatvorena sa svih strana kako se nebi otvorila prilikom pecenja.
Svaku lopticu namazati rastopljenim maslacem i slagati ih u kalup lagano razdvojene jedne od drugih i ponovno ostaviti prekriveno krpom ili plasticnom folijom da tijesto naraste.
Peci u zagrijanoj pecnici na 170* stupnjeva dok ne porumene.
Posuti ih secerom u prahu i posluziti jos tople.

Andreino voce i povrce

2010-02-21T17:07:00.001+01:00

Evo mene, debelo kasnim, ne za ovomjesecne vec za proslomjesecne FBI rukavice.
Post sam pocela pisati pocetkom proslog mjeseca i nikako da ga dovrsim.
Ispricavam se.
Bas sam se krajem proslog mjeseca mislila ciji bih blog volila istrazivat i koga malo bolje upoznat :)
Znam, da je Andrea nekoliko puta dosla kao prijedlog u igri i bila toliko puta blizu, na moju zalost....
dok napokon nije dosla na red.
Tako mi je bilo drago....
Znate kada volite neciji kuhinju toliko da bi u njoj sve kuhali...
e tako se ja osjecam kada posjetim Andrein blog.

U stvari, da se ispravim,
Obozavam Andreinu klasicnu kuhinju,
a njene izlete u bas egzoticne zacine i za mene neke neobicne kombinacije, tek trebam istraziti.

Neko vrijeme nisam bila aktivna na blogu i nisam sudjelovala u nasim igricama, ali tu sam sada i probat cu nadoknaditi propusteno.

Bas zato sto me nije bilo jedno vrijeme, citanje mi je bilo kao doooobro stivo :)
Prvo sto sam napravila je Andrein gulas sa gljivama.

Slike su joj prekrasne a hladno vrijeme vani, kao da je zvalo na gulas....
Nisam odolila, vec sam ga napravila a kao prilog sam posluzila njoke.
Apsolutno savrseno jelo.

Drugi recept koji sam napravila je bio sada vec "slavni" japanski kolac od sira koji je na nekim drugim stranicama digao puno prasine.
Meni, za moj okus savrsen kolac.

Inace, znate da nisam ljubitelj kolaca, nisam ljubitelj suhih a ni super kremastih kolaca,
skoro pa sam sasvim izbacila sam secer iz svoje prehrane prije deset godina, tako da izbjegavam "slatko"...
e sad znate zasto mi je ovaj kolac cisto savrsenstvo.

I kremast je, al nema nadjeva, i suh je al prekrasno socan, spuzvast.....a okus,
za mene pogodjena mjera,
slatko do savrsenstva,
ni malo ni previse,
meni "taman".

Njega sam radila tri puta i svaki put je nastao brzinom svijetlosti.
Tko god ga je oprobao odusevio se njime.

Namjera mi je bila napraviti i Andrein pita kruh, a to je i razlog ovolikog kasnjenja,
kojeg stvarno nisam uspjela napravit zbog nedostatka vremena....
a hocu, sigurno hocu, to mi je na mojoj listi vec odavno.
Zao mi je sto sam ovoliko oduljila sa svojim postom,
ispricavam se milion puta,
nadam se da cu se popravit.
Andrea,
nadam se da cu isprobati jos tvojih recepata,
kao sto sam vec rekla "pita kruh"mi je na listi "pod hitno" al samo da uhvatim malo vremena kojeg stvarno nemam puno.
Jos malo...jos samo malo i tada ce mi se zivot vratiti ili uci u kolotecinu koju ja zelim, a to znaci i malo vise vremena za kuhinju i isprobavanje svih ovih prekrasnih delicija.

Melting moments

2010-01-17T22:16:00.003+01:00

Ove keksice mi je bila namjera postaviti davno, davno....
ali uvijek kao da je bilo nesto ljepse ili bolje od njih :) a u stvari i nije.
Samo zato sto su keksici i sto su stvarno nezahtjevni za napravit ih ne pravi nimalo manje vrijednijim od nekih kompliciranih kolaca.

Od Bozica do danas sam ove kekse radila bar 5-6 puta i to po duplu ili troduplu dozu,
savrseno su prhki, lagani i super ukusni.
Kao sto im i samo ime kaze, doslovno vam se tope u ustima.
Glupo mi je da o njima pricam price,
ovo je bas jedan od onih recepata koje morate probati i da se zaljubite u njih.
Ovaj recept sam postavila na Coolinariku prije skoro dvije godine, a pokupila sam ga ih "Australian Womens Weekly magazine", jedan od australskih magazina koje ja obozavam.
Dolaze u raznim varijacijama i sa raznim punjenjima,
ali ovo je klasicni, najobicniji keksic i nadjev....
Probajte i odusevite se.

250 g maslaca
1/2 solje (80 g) secera u prahu
1 zlicica ekstrata od vanilije
1 1/2 solja (225 g) brasna
1/2 solje (75 g) gustina

Filling:

80 g maslaca
2/3 solje (110 g) secera u prahu
1 zlicica fino gratane korice od limuna
1 zlicica soka od limuna

Ugrijati pecnicu na 160*.
Pjenasto istuci maslac i secer u prahu i vaniliju dok dobijemo laganu pjenastu smjesu.
Dodati prosijano pomijesano brasno u dvije ture, najprije jednu polovicu i lagano rukom umijesati, a zatim i drugu.
Sve staviti u slasticarsku vrecicu i oblikovati male ruzice u tepsiji koju smo oblozili papirom i na kojoj pecemo.

Peci 15 minuta samo dok keksi izblijede i osuse se.
Izvaditi iz pecnice,ostaviti 5 minuta u limu i izvaditi da se hladi na resetki.
Kada se keksi ohlade spojiti ih sa nadjevom i sastaviti kao male sendvice .

Nadjev:
Mikserom istuci maslac i secer u prahu dok bude pjenasta smijesa, dodati limunovu koricu i sok.

Ovi keksici se mogu staviti u zamrzivac,ali u tom slucaju ih ne punimo.

Jedina mana ovih krasnih keksica je ta sto im recept nije bas velik, pa u tom slucaju morate bar uduplati smjesu :)

Rastika kupus

2010-01-04T19:12:00.006+01:00

Postoji izreka u koju vjerujem:
"Simple things in life are the best",
za mene je bas tako, jednostavne stvari u zivotu su najbolje.
Oni koji me znaju ili preko bloga prepoznaju moju kuhinju, vise manje znaju da sam takva.
Za mene su jednostavna hrana i spiza zakon u kuhinji,
bez kompliciranja i suvisnih bar 30 namirnica u jednom jelu.
Nisam lijena, volim kuhati, ali moja kuhinja je takva, jednostavna.
I od jednostavnih i najobicnijih namirnica se moze napraviti jelo od kojeg zastaje dah, a sto je jos vaznije, moze se napraviti jelo koje ce vas svojim okusom ocarati.
Ima jos jedna izreka: "Reci mi sto jedes pa cu ti reci kakav si covjek",
a i u tu vjerujem :)

Rastika kupus je jelo moga kraja i moga djetinjstva.
Moj muz me ponekad zeza da smo je u kuci moga tate skoro svakodnevno jeli,
Nije bilo bas tako, ali kada sam bila dijete sigurno je da je bila na stolu dva puta na tjedan, pogotovo u zimskom vremenu,
a sto je najvaznije, nije se nitko bunio na nju niti prigovarao.
I bilo je tako nebitno kako se spremala, sa svjezim ili suhim mesom, kobasicama ili onako sama, leso, pod ulje.

Inace, zelen kao zelen je jako zdrava, ali iznenadili bi se koliko je zdrava rastika kupus.

Raštika je siromašna kalorijama, bjelančevinama i ugljikohidratima, ali već samo koncentracija karotena, odnosno vitamina A, ruši sve rekorde: četiri puta više od brokule, šest puta više od graška, 40 puta više od celera. Vitamin A je najvažniji imuni zaštitni faktor za sluznice, tzv. transkripcijski faktor za sve genske impulse, koji nas čine vitalnim, optimističnim i dinamičnim. Raštika sadrži sve B vitamine (osim B12), a pritom izuzetno mnogo biotina. Osim toga sadrži značajne količine vitamina C (100 g raštike pokriva dnevne potrebe). Također raštika s obzirom na ostalo povrće ima najviše vitamina E, pa se ubraja u povrće koje zaustavlja procese starenja i pomlađuje.

Smatra se prvim uzgojenim kupusom koji i dan danas raste u Mediteranskom primorju, a još od egipatskog, faraonskog i grčkog, herojskog doba, smatran je svetom biljkom koja ima čudotvorna svojstva.

Koja vazna i zdrava kupusnjaca, zdravija od bilo koje druge, a nekada je smatrana hranom siromasnih :)

Moja mama je sadi cini mi se puno,
ucinilo mi se kao da je pola polja samo u rastici.....al nije bas tako,
to mi se samo ucinilo.
Mada se moze jesti cijele godine, meni je najdraza zimi poslije prvih mrazova,
kao da je omeksaju i kao da nestane one gorcine iz nje.
Tada joj ni ne beremo samo vanjsko lisce, vec kidamo sredinu, koja bude malo svijetlije boje i mekanija i blaza za jelo.
Te "sredice" kako ih mi zovemo, kao da bi cekali cijelu godinu da dodju na red da se obrezu.

Kako sam davno odselila od doma, nedostajao mi je taj kupus,
ali i tu smo se brzo snasli.
Posto je bilo dosta nasih ljudi gdje sam ja zivjela nije uopce bio problem pronaci rastiku, koja je na kraju zavrsila i u mom vrtu, a zatim redovno i u mom loncu.
Moj muz je nije ljubitelj, ali ne zbog okusa vec zbog nekih drugih stvari, ali nije ovo sada prica za to :)
Ja je obozavam, a i moja djeca sa mnom.
Ovaj put sam je skuhala sa krvavicama kobasicama koje su takodjer bile hrana mog djetinjstva.....
Koji prekrasan okus.....
al o tome cu u sljedecem postu
I ovo ce biti jedan od onih od oka recepata.

Potrebno je:

rastike kupusa po zelji
par krumpira
par krvavica kobasica
sol
maslinovo ulje

Kupus oprati i izrezati po zelji i ocistiti i narezati krumpir.
U lonac sa uzavrelom zasoljenom vodom dodati i kupus i krumpir i kobasice i sve kuhati dok ne omeksa.

Ako ne zelite da bas bude juhasto, odliti dio vode i sve zaliti maslinovim uljem.

Ako kuhate kupus sa svjezim ili suhim mesom, kuhanje ce trajati duze,jer najprije se meso skuha pa poslije doda kupus.

Naravno, sve se zalije sa casom dobrog crnog vina.

Dobar tek svima !!!

Zaboravila sam napomenuti da se ovaj kupus kod nas u kuci sprema na dan Bozica,
on se posluzi prvi, a poslije njega sve ostalo.

Juha od sacivice

2009-12-29T18:28:00.003+01:00

Evo i mene napokon poslije malo duzeg izbivanja :)
Najprije zelim svima sretan i blagoslovljen Bozic i sve blagdane !
Nisam se razlijenila vec jednostavno nemam vremena,
svaka mi je minuta dragocijena i zelim je pametno iskoristiti u renoviranje moga novog doma.
Puno toga se napravilo, a jos dosta posla ceka,
ali, sve ce se stici i napraviti,
Boze daj zdravlja.
Bozic doma poslije toliko godina.......
Boze dragi, pa toliko dugo sam ga cekala......
iskreno, nije isti osjecaj kao prije.
Ja mislim da je Bozic obiteljski praznik i blagdan, a moja obitelj trenutno nije na okupu :(
Al.......zato cemo uzivati za Uskrs !
Iskreno, nekako mi je falio Bozic na koji sam naucila citav moj odrasli zivot, a to je Bozic u Australiji,
cisto zbog hrane, zbog nicega drugog.
Naravno svi znamo da je Bozic u Australiji u ljeto, a samim time ide i kompletno drugacija hrana od one koja se jede zimi, nekako puno laganija i svjezija.
Ove godine i Bozic u Hrvatskoj je bio jako topal pa mi nekako dosadilo svo ono meso i pecenke, pretesko to za mene,
kada bih ja jela takvu hranu duze vremena, ne znam sto bi bilo sa mnom :)
Ja sam danas odlucila kuhati sacivicu, kako se zove u mom kraju, ili mozda poznatiju pod imenom leca.

Mi je volimo jako.
Interesantno, dok puno ljudi i nju i fazol kuha sa suhim mesom ili kobasicama, ja je uvijek radim bez mesa,
nekako kao da mi narusi njezin prekrasan okus.
Ona mi je savrseno lagana i ne optereti toliko stomak kao fazol.
Ovo ce biti jedan od onih "od oka" recepata, gdje se nije potrebno slijepo drzati recepta,
mada se ja nikada kada je u pitanju slano jelo ni ne drzim bas tako recepta,
Kolaci su za mene cista kemija pa u njima pazim doslovno na svaki gram.

Potrebno je:

2 kapule
par korjena od celera
2-3 mrkve
1-2 lovorova lista
2 solje sacivice
1 mala kantica pomidore u konzervi (lagano rukama zgnjecena)
vode po potrebi
sol i papar
2-3 krumpira izrezana na kockice
maslinovo ulje
persinovo lisce sitno narezano

Na sitno narezati kapulu, mrkvu i celer i staviti u teci sa malo maslinovog ulja i lagano prodinstati, tek toliko dok posvijetle ili dobiju "prozirnu"boju.
Dodati i lovorov list.
Dodati zgnjecenu pomidoru i lecu, doliti vodom da sve bude pokriveno i pustiti lagano kuhati dobrih pola sata ili po potrebi.
Kada leca skoro omeksa, dodati joj na kockice narezan krumpir,
kuhati dok oboje sasvim omeksa.
Provjeriti okus i dodati persinov list sitno narezan,
dooobro podliti maslinovim uljem i posluziti.

Obozavam jela koja se podlijevaju maslinovim uljem prije posluzivanja.
Molim vas nemojte skrtariri na njemu, jer stvarno jelu da poseban smek.
Sijecam se da je moja baka kuhala sacivicu i par krumpirica bez ikakvih dodataka, samo na vodi,
ali maslinovo ulje i u ono vrijeme je bilo neizbjezno,
stvarno da obicnom jelu prekrasan shmek.

Ovo jelo je odlicno i za skrobni dan za Un dijetu koja mi trenutno nije ni na kraj pameti,
al, eto samo da vam se pohvalim,
moram,
pukla bih kad ne bih,
smrsavila ja najmanje 10 kila......
Dobar tek !!!

Ajmeeeee........njoki od tikve

2009-11-02T21:22:00.004+01:00

Evo proslo je vec skoro mjesec dana od mog zadnjeg posta, a proletilo mi je tako brzo da nisam skoro ni osjetila,
Mislila sa se javit za tjedan najdalje ali oduljilo se nekako.
Nasa mjesecna igra Ajme koliko nas je kojoj je ovaj mjesec domacica bila Gaga sa bloga moje grne a tema ˝tikva, bundeva˝ je zavrsila prije 2 dana, a ja kasnim po obicaju.
Znala sam da ce mi ovaj mjesec nekako biti pretrpan pa sam zato ovaj mjesec radila malo pametnije nego sto mi je inace obicaj,
nisam cekala zadnji dan vec sam zadanu temu obradila odmah na pocetku mjeseca,
al nekako nikako da uhvatim vremena da objavim post.
Radila sam njoke od tikve, inace recept koji sam davno postavila na stranice Coolinarike,
za moj ukus odlican recept,
okus lagano sladkast, a tekstura pahuljasta,
savrseno.
Inace, kod nas u Neretvi se tikva ili bundeva ne jede,
kazu da je to hrana koja se daje jedino svinjama,
nije mi namjera ovim nikoga uvrijediti, vec vam samo zelim objasniti kako ovdje sigurno 99% ljudi gleda na tikvu.
Čak je i svecenik proslu nedjelju, necete vjetovat, rekao istu stvar sa oltara....
ja ostala van sebe,
al valjda cu se morati priviknuti na puno toga, ovo je valjda samo pocetak :lol::lol:
Imam u planu ovih dana napraviti juhu od tikve za mog tatu koji je inace jako cudan po pitanju hrane,
al naravno, nece smjeti saznati od cega je juha napravljena.
A čovjek obozava guste juhe.....
nedavno ih je otkrio i odusevio se ;)
Javit cu vam u svakom slucaju kako je to proslo,
bit ce interesantno :lol::lol:
I da ne duljim dalje, evo napokon i recepta.

Potrebno je:
750 g ociscene i narezane tikve
2 zlice maslaca
1 1/4 solje brasna
1 zumanjac
sol i papar
100g maslaca
2 zlice timijana
crnog papra
po zelji nastruganog parmezana

Tikvu ocistiti ,narezati na komadice i staviti u vrelu vodu.
Kuhati dok ne omeksa.
Skuhanu tikvu procijediti i propasirati ,a zatim sa maslacom vratiti propasiranu tikvu u zdjelu u kojoj se kuhala i lagano dinstati dok voda ne ishlapi.

Posoliti i popapriti.
Dodati zumanjak i brasno,kuhacom lagano izmijesati i staviti na lagano pobrasnjenu radnu plohu,lagano izraditi smije se dugo mijesiti jer ce njoke
ostati zilave, iskidati na komadice i oblikovati njoke .

Kuhati u kljucaloj zasoljenoj vodi u nekoliko tura,a kada isplivaju na povrsinu vaditi sa supljom kasikom.
Iscijediti i staviti sa strane dok se druge skuhaju.

U medjuvremenu skuhati sos tako da na laganu vartu stavimo maslac i timijan da se kuha dok ne dobijemo zlatnu boju.
Ugasiti i dodati njoke,lagano protresti i servirati sa parmezanom i sa svjeze mljevenim crnim paprom.

Mora se paziti da se njoke dugo ne mijese jer ce upiti previse brasna i ostat ce jako tvrde i zilave.
Ova smijesa treba biti mekana.
Posluziti kao predjelo za 4 osobe ili samostalno jelo uz salatu za dvije osobe.
Moze se zamrznuti isto kao i druge njoke a tada ih kuhamo smrznute jer ako se razmrzavaju pa kuhaju,postanu jako vodne,izgube oblik i ne izgledaju privlacno.

Ovo je moja ulaznica za Ajme koliko nas je.
Dobar tek!!!

Vidimo se uskoro !!

2009-10-07T07:46:00.004+02:00

Drage moje virtualne prijateljice i dragi gosti koji povremeno navratite na ovaj blog,
morat cu vas napustiti na kratko.
Svakako vam se javim za nekih desetak dana najdalje,
a vi do tada lijepo kuhajte, budite vrijedni i pazite na sebe i svoje najmilije :)

Moje srce je bilo daleko gotovo dva desetljeca, a uvijek tu, na jednom i jedinom mijestu,
doma.
A ja kao da nisam imala dom sve ove godine, vec samo kucu, kao da sam bila u gostima, tako sam se osjecala,
bar u svojoj glavi.
Odoh ja tamo gdje me srce vuce !!!
Jesam li luda ili hrabra, ili opet to obadvoje skupa,vjerovatno jesam oboje,
ali vrijeme ce reci.
Nadam se da cu napokon naci svoj mir i zadovoljstvo koje ni jedan iznos novca nije mogao kupiti.
Nedostajat ce te mi :)
Ali, svakako cujemo se za desetak dana :)
Lijep pozdrav,
Branka :)

Ajme, maslineeeeeeee....

2009-09-29T23:05:00.006+02:00

U nasoj blogerskoj kuvarigrici Ajme koliko nas je koju je osmislila Monsoon, nasa ovomjesecna domacica je Maslinka.
Toliko sam se obradovala kada sam vidjela zadanu temu....masline.
U stvari, bas joj i odgovara imenu :)
Tako mi je bilo drago, ma neopisivo mi je bilo drago jer masline obozavamo pocevsi od najstarijeg pa do najmladjeg.
Moja djeca ih jedu kao bombone.
Umjesto na teglice i grame, kod nas se masline kupuju na kilograme....eto koliko ih volimo.
Na tek vidjenu temu na pamet mi je palo bezboroj ideja, a mjesec bas i nije dug.
Maslinu kao maslinu obozavam, maslinovo ulje....mmmmmmm.......nezamjenjivo u mojoj kuhinji, a tapenadu da ne pricam..........
U svakom slucaju za mene savrseno odabrana tema.
Cesto recem da maslinovo ulje toliko volim da bih ga mogla piti, tek onako.

Prva stvar na koju sam pomislila je bio "dipping sos" koji je presavrseno jednostavan a isto tako i ukusan,
Nedavno kada sam bila u Sydneyu smo ovo narucili kao jedno od predjela,
ja sam se odusevila.
Super ideja koju oni u restoranu naravno masno naplate :-)
Maslinovo extra djevicansko ulje i kvalitetan balsamicni ocat......
nista drugo i nista vise,
osim naravno odlicnog domaceg kruha za mocenje.
Jednostavno presavrseno.

Recept......
extra djevicansko maslinovo ulje
balsamicni ocat
Mjesajte omjer koji volite i mocite kruh i uzivajte :-)

Kada molimo "Oce nas" molimo "Kruh nas svagdasnji daj nam danas" pa sto onda drugo odabrati nego kruh i to ne obicni, vec sa maslinovim uljem,
Maslinovo ulje mu daje posebnu mekocu i hrskavost korice,
radila sam ga ovaj mjesec nekoliko puta i svaki put je nestao brzinom svjetlosti.

Potrebno je:

1 kg bijelog brasna + extra za posipanje
3 zlicice soli
20 g svjezeg kvasca
oko 2 3/4 solje vode, sobne temperature
1/2 case extra djevicanskog maslinovog ulja
obicno ulje za podmazivanje zdjele

Razmutiti kvasac i 3 zlice vode u manjoj casi i mijesati dok ne dobijete kremastu tekucinu.
Prosijati brasno , staviti ga u zdjelu i dodati kvasac i vecinu vode.
Poceti mijesati i dodati postepeno ulje.
Po potrebi dodati ostatak vode i mijesati dok tijesto ne postane sasvim glatko i elasticno.
Staviti tijesto u lagano nauljenu zdjelu i u njoj ga okrenuti tako da bude nauljeno i sa gornje i sa donje strane.
Pokriti ga vlaznom krpom ili plasticnom folijom te ostaviti 2 sata da miruje i udvostruci obujam.

Lagano dignuto tijesto staviti na pobrasnjenu povrsinu.
Nije ga potrebno premijesivati, a ni istisnjivati zrak.
Oblikovati pazljivo dugu traku, oblika kobasice, oko 50-55 cm, krajeve podviti jedan pod drugi tako da dobijemo oblik kruga.
Prebacimo u tepsiju u kojoj ce mo ga peci i ostavimo ponovno preklopljenog sa vlaznom krpom da odstoji jos 1 sat.

U medjuvremenu zagrijemo pecnicu na 230 *.
Ukvasali kruh pospemo lagano brasnom i stavimo peci u zagrijanu pecnicu oko 10-15 minuta, a zatim smanjimo temperaturu na 190 i pecemo jos oko pola sata ili dok "kucnemo" po njemu dobijemo "supalj" zvuk.
Peceni kruh ohladiti na resetci i posluziti.

Ovaj kruh je savrseno mekan i super ukusan.

http://www.wildyeastblog.com/category/yeastspotting/

Finiii rizot sa kozicama i sparogama

2009-09-28T23:45:00.005+02:00

Evo me ponovno sa rizotom.
Oni su mi jedno od omiljenih jela i sasvim je nebitno od cega su radjeni.
Skromni i nezahtjevni svaku i najobicniju namirnicu pretvore u malu gozbu.
Zaista su nezahtjevni, sve sto se trazi je 20 minuta pune paznje kada dodate rizu i neprestalno mijesanje a to zaista nije puno kada sebe nagradite savrsenstvom kao krajnjim rezultatom.

Kremasto, fino i super ukusno.
Riza se sprema na mali milion nacina, a svako jelo spremljeno sa rizom nije rizot.
Potrebno je izabrati pravu rizu, a to je riza kratkog zrna, koja se kuhanjem nece lomiti i pucati, vec ce ostati cijela a kuhanjem ce nabubriti i ispustati skrob.
Zbog tog skroba ja rizu nikada, bas nikada ne perem.
probala sam svasta, a pranje rize sam probala samo jednom i to u kojim kuharskim pocetcima.

Glupo mi je ispitari skrob pa ga na kraju dodavati u nekom drugom obliku,
u stvari nepotrebno.
Rizot kao rizot bi trebao biti kremast, ne premekan a ni tvrd.
Da dobijete odlican rizot potrebno je lagano i postepeno podlijevanje temeljcom ili vodom i neprestalno mijesanje rize dok se kuha na srednjoj vatri.
najbolje bi bilo rizot posluziti odmah cim se skuha.
Idealno bi bilo rizote podlijevati sa temeljcom, dobije se puniji okus, a nije ih tesko pripremiti.
Ja obicno napravim temeljac i rasporedim ga u manje zdjelice i zamrznem, tako da ih uvijek imam pri ruci i da ih koristim po potrebi.

Ovaj rizot je za mene poseban, sve sto volim sroceno u jednom jelu,
sparoge, kozice, masline.....
Uzivanje za nepce .
Jako je interesantnog okusa, tapenada mu stvarno da poseban okus.
Ovo jelo bih svakako preporucila.

Potrebno je:

1-1.5 l temeljca od povrca
2 sveznja svjezih sparoga
2 zlice maslinovog ulja
1 veci luk
2-3 zrna cesnjaka
oko350 g rize za rizot
400-500 g vecih kozica
1 dcl bijelog vina
2 vece zlice tapenade(namaz od maslina)
2 zlice nasjeckanog bosiljka
sol i papar
parmezan sir
malo bosiljka za garnish

Temeljac staviti na vatru da prokljuca, dodati mu sparoge kojima sto odstranili drvenkasti donji dio i prokuhati 2-3 minute, ne vise od toga.
Izvaditi sparoge .
Kozice lagano proprziti na maslinovu ulju i staviti ih sa strane
Na istom ulju staviti narezani luk da se przi par minuta, nepotrebno je da dobiva boju, dodati cesnjak, promijesati jos minut i dodati rizu.
Na smanjenoj vatri mijesati rizu dok ne postane prozirna(oko 2-3 minute), podliti bijelim vinom i mijesati dok ishlapi pa postepeno poceti dodavati temeljac uz konstantno mijesanje.

Vatru malo pojacati i kuhati rizu uz neprestalno podlijevanje i mijesanje, oko 20-tak minuta.
Sa zadnjim dolijevanjem temeljca dodati kozice i narezane sparoge.
Kuhati jos minut-dva i skiniti sa vatre.
Dodati isjeckani bosiljak i dvije pune zlice tapenade i sve pomijesati.
Provjeriti ukus i zaciniti po potrebi.
Ukrasiti sa bosiljkom.
Moze se posluziti sa svjeze ribanim parmezanom.

Dobar tek !!!!

Rizot od gljiva

2009-09-27T00:49:00.005+02:00

Gljive obozavamo svi u kuci, a sa njima je otvoren cijeli jedan novi svijet kulinarskih carolija.
To je jedna od onih namirnica za koje ne volim a niti mogu biti ogranicena da ih radim na samo par nacina.
Za gljive kazu da su najrasprostranjeniji zivi organizmi na Zemlji.
I mada kazu da ima preko tisucu vrsta gljiva koje su jestive i jos bar toliko kojima je potrebna posebna obrada, svijet gljiva je nedovoljno istrazen i proucen.
Nekada davno su bila hrana siromaha, a danas prekrasne i dosta skupe delicije.
Kako god, mi ih stvarno obozavamo.

Jedno od meni jako dragih nacina spremanja gljiva je naravno rizot.
Ima nesto posebno u sebi,
prekrasno ukusno kao prilog, a najcesce ga posluzim kao samostalno jelo.
U Australiji sam pocela koristiti suhe "porcini"gljive,
na kraju sam shvatila da su to "vrganji" kojih ovdje na zalost nema svjezih.
Susene gljive imaju puno vecu hranjivu vrijednost od svjezih, jer svjezim gljivama je postotak vode cak 90 %.
Suhe gljive imaju i poseban okus i miris, tako su prekrasno aromaticne,
rekla bih koncentrat i okusa i mirisa.
Nije ih potrebno koristiti u velikoj kolicini, dovoljno je tek 15- tak grama po rizotu.

Potrebno je:
10-15 g suhih "porcini" gljiva
2 dcl vrele vode
2-3 zlice maslinovog ulja
malo maslaca
1 glava luka
oko 400 g svjezih gljiva
250-300 g rize za rizot
1 dcl bijelog vina
temeljca po potrebi
sol i papar
malo maslaca
svjeze ribani parmezan sir

Suhe gljive preliti vrelom vodom i ostaviti ih oko pola sata da omeksaju.
Vodu u kojima se mocila ne bacati, vec sacuvati za podlijevanje rizota.
Obavezno vodu procijediti kroz gustu gazu.
Na maslinovom ulju proprziti sitno narezanu kapulu dok postane staklasta, dodati joj svjeze ljive koje smo predhodno izrezali na listice i lagano proprziti na vatri.
Posoliti i popapriti i kuhati dok tekucina koju su pustile ne ishlapi.
Dodati rizu i lagano mijesati na suho par minuta a zatim dodati vino ( ako koristimo) dok ishlapi a onda malo po malo dodavati temeljac uz neprestalno mijesanje.
Kada je riza na pola skuhana dodati i suhe gljive a tekucinu u kojoj su se mocili koristiti kao temeljac.
Na kraju, kada je riza kuhana, dodati malu kockicu maslaca i energicno mijesati dok se masa sjedini, te svjeze naribani parmezan.
Posluziti odmah uz ekstra parmezan.

Kao i svaki rizot, vazno je rizu ne raskuhati, a rizot bi trebao izgledati prekrasno kremast, a ne mljackav,
Znaci, riza bi trebala biti kuhana a da svako zrnce zadrzi svoj oblik.
Rizu za rizot nikada ne smijete prati,
a jako vazno je i da odaberete pravu rizu za rizot.
Najbolja riza za rizot je riza kratkog i okruglog zrna kao "arborio"riza,
bas savrsena za rizot.

Dobar tek !!!!

Posrecilo se i meni....

2009-09-24T14:19:00.004+02:00

Mislila sam ovaj mjesec biti super vrijedna i malo vise poraditi na blogu, al izgleda da mi bas i nije uspjelo kako sam se nadala.
Imam stvarno mali milion poslova da obavim prije moje finalne selidbe,
poslu nikada kraja,
a sve me strah da nesto ne zaboravim,

Papiri su mi najgori, papirologija me ubija i to stvarno nije posao za mene,
mrzim papire iz dna duse i uvijek nesto gubim pa trazim ;)

U svoj toj zbrci i strci ipak nisam zaboravila na sebe.
Moja zelja, vec dugo vremena, je da sebi nabavim novi foto aparat i ne bilo koji, nego bas ovaj kojeg sam prije par dana kupila,

Canon 450D EOS.

Mada sam se vec jednom uputila po njega, gledala ga i zagledala, dobila odlicnu cijenu, a novac imala u novcaniku i predomislila se.
Ovaj put sam bila malo odlucnija kada sam se uputila iz kuce po njega ;)

Prvi put kada sam ga isla kupiti, iskreno, prepala sam se,
izgledao mi je tako komplicirano da sam prodavacu rekla da trebam zavrsiti fakultet da mogu s njim rukovati.

I evo, poslije tri dana u mom posjedu, ne mislim puno drugacije, ali nisam vise tako uplasena,
samo da nadjem vremena da se malo "poigram" s njim.

Zahvaljujuci mojoj dragoj prijateljici Monsoon, vjerujem da ce mi biti puno lakse nego sto sam mislila.
Telefonske instrukcije koje su danas stizale, su za moje misljenje urodile plodom.

Vremena ce biti za upoznavanje i vjerujem da cu savladati bar osnovne stvari,
samo se nadam da to napravim u rekordnom vremenu a savjeti su uvijek dobrodosli.

Evo, jedan post bez recepta :-)

Salata od rize

2009-09-14T00:11:00.003+02:00

Radeci godinama u "delicatessen" gdje smo sami spremali svjeze salate naucila sam puno toga,
a izmedju ostalog i ovo jelo.
Medju australcima koji su kupovali vec gotova jela ovo jelo je bilo jako omiljeno.
Posto je to bio "woggy deli" ni ne treba napominjat da je stvarno radio kao "lud" .
Ova salatica mi je odlicna, jako ukusna vruca ili hladna, kao samostalno jelo ili kao prilog.

Izbacivanjem slanine dobijete prekrasno vegetarijansko jelo koje je puno okusa.
Ovo je obozavano u mojoj kuci i medju nama odraslima a posebno kod djece.
Ovo mi je savrseno jelo za svako godisnje doba, a pogotovo ljetno vrijeme kada izbjegavam tesku hranu, jer mi se bas na vrucinama ne jede nista tesko.Prekrasnog je sarenog izgleda, a kombinacijama i varijacijama nikada kraja.

Nije se potrebno slijepo drzati recepta, jer stvarno je odlicno u svim i svakakvim kombinacijama,
odlicno za iskoristiti ostatke povrca da ne propadnu.

Potrebno je:

300g rize
1 dcl maslinovog ulja
2 mrkve
2 paprike
150 g pancete
par cjetica brokule
7-8 gljiva

100 g graska
100 g zrna od kukuruza
2 male tikvice
vegeta
sol i papar

Rizu skuhati.
U medjuvremenu na maslinovo ulje dodati na kockice izrezanu mrkvu i papriku i kuhati dok skoro omeksa.
Dodati i na sitno nasjeckanu pancetu i kuhati jos minut-dva.
Dodati i nasjeckane gljive, brokulu i jos mijesati minut, zatim dodati grasak, kukuruz i nasjeckane tikvice.
Sve obilato zaciniti sa vegetom, soli i paprom i kuhati jos par minuta,a zatim skinuti s vatre i umijesati kuhanu rizu.

Moze se koristiti bilo koje povrce u bilo kojem omjeru,
Ja koristim smrznuti grasak i kukuruz.
Stavite obilato maslinovog ulja jer to i zacinja rizu.
Inace rijetko koristim vegetu, ali u ovim jelu mi ona daje odlican okus.
Cijeli proces kuhanja je jako kratak, niti 10 minuta + naravno vrijeme koje je potrebno za skuhati rizu.

Dobar tek !

Sauthern-style piletina

2009-09-09T05:39:00.003+02:00

Posto znam da sam ovaj mijesec pod istragom FBI rukavica, znaci ja sam slobodna .
Necu to vrijeme iskoristiti za lijencarenje vec cu staviti novih a i prebaciti mojih starih recepata koje sam imam na Coolinarici tako da imate sto vise materijala ;)
Pa posto znam da je puno clanova na toj stranici isprobalo moju perfektno pohanu piletinu mislila sam da vam dan jos jedan jednako dobar recept za pohanu piletinu, nista manje perfektan nego onaj drugi,
malo drugaciji, ali svakako dobar.

Inace kada pricam o pohanoj piletini uvijek napomenem kako sam je ranije probala pohati na puno i previse nacina, a jedan od tih nacina je i predhodno kuhanje pa onda pohanje.
Nije mi se to bas svidilo.
Pogotovo mi se nije svidilo ako se meso kuha u juhi pa onda poha,
nije to to.
Sav okus koji imate u ustima kada probate meso kuhano na takav nacin je okus i miris mesa kuhan u juhi, a ne onaj njezni okus piletine koji ocekivate kada zagrizete.
E, to vec nije slucaj kada piletinu radite na ovaj nacin i kada je kuhate u mlijeku.
Ovako kuhano meso nema mirisa nicega drugog.
Dobijete prekrasno mekanu piletinu savrsenog okusa.
Ovaj recept sam nasla u jednoj od Nigellinih knjiga koje imam i bio je pod ovim istim naslovom "Sauthern style chicken" i morala sam ga pripremiti jer ga je i ona objasnila kao savrsenog.

U originalnost koliko je ovo zaista "sauthern style" necu ulaziti,
znam da juznjaci koriste buttermilk ili kiselo mlijeko za mariniranje piletine pa je poslije prze bez predhodnog kuhanja.
Moram vam jos reci i da mlijeko za vrijeme kuhanja mesa i ne izgleda bas najprimamljivije, izgleda zgrusano i dosta "ruzno".
Ali zanemarite tu sliku ispred sebe, racunajte na prekrasan rezutat koji ce te dobiti na kraju.

Ovo kada radim moram kao i drugu pohanu piletinu napraviti stvarno u velikim kolicinama jer svi moji u kuci ovo vole i kao da nikada nema dovoljno.
Savrseno dobro i ukusno je jesti i hladno i toplo.
Dadatak kajenskog papra vam da finu toplinu, lagano je paljivo, tek toliko da se osjeti.
Ja inace povecam kolicinu kajenskog papra jer ga volim malo vise osjetiti.
Moze se koristiti cijelo pile ili vec komadi koje zelite.

Potrebno je:

1 cijelo pile ili pileci komadi po zelji
mlijeko po potrebi
1 zlica soli
1 zlicica soli
1 zlicica cayenne papra
2 jaja
brasno
ulje za przene

Piletinu fino ocistit i iskidati na komade koje slazemo u lonac i prelijemo ga mlijekom, dodamo zlicu soli i pustimo stajat u frizider par sati a najbolje bi bilo preko noci.
Meso treba potpuno biti prekriveno mlijekom.
Lonac sa piletinom i mlijekom stavimo kuhati dok je meso skuhano.
Izvaditi vani, pustiti da se malo ohlade.

Pomijesati cayenne, brasno i zlicicu soli i u to uvaljati piletinu pa onda u razmuceno jaje pa ponovo u brasno.
Prziti ih na zagrijanom ulju do zlatne boje.
Nepotrebno je dugo prziti, boja vam je ono sto hocete , jer meso je vec skuhano.
Przeno staviti na papirnate maramice da pokupi masnocu i posluziti.

Malo drugacije srdele i salsa od pecenih paprika

2009-09-07T23:23:00.003+02:00

Mada sam veliki mesojed, ribu obozavam i mogla bih je jesti svaki dan.
Tu ljubav sa mnom dijele i moj muz ali i moja djeca.
Stvarno , ribu obozavaju, i to na svaki nacin.
A u Australiji, hvala Bogu, ribe ima u obilju,
svake vrste, svakog oblika, svake velicine......
nema vrste koje nema.
Ne toliko cesto bih kupila srdele, najcesce za mene i muza, jer djeci izgleda da bas i ne odgovara okus.
Srdela je plava riba, a oni valjda vise vole bijelu,
u stvari i meni je bijela riba draza.

Kazu za srdelu da je neokrunjena kraljica svih riba svijeta.
Priilicno je jeftina pa na taj nacin je dostupna svima.
Jako je bogata omega -3 masnim kiselinama, bjelancevinama, vitaminima i mineralima.
Jako zdrava.
Osim frigane ili spremljene na gradela ja srdele nisam ni spremala,
njezin brudet sam probala ali meni osobno se nije svidio,
ne znam, na samu rijec brudet sam jako osjetljiva ;);),
nije to bilo onaj okus koji sam ocekivala.
Ali zato srdela na gradelima je odlicna.
Meni najdraza.

Pored rijecne ribe koju sam jela kao dijete, ja mislim da je srdela prva morska riba koju sam oprobala.
Sjecam se da su kod nas dolazili ribari iz obliznjeg Peljesca kada bi imali obilan ulov,
srdele su bile najcesca ponuda,
svjeze i tek ulovljene.
Srdela je bilo kao u prici bar jednom tjedno kada im je bila sezona.

Ovaj put sam odlucila nesto drugacije, cisto da djeci zamazem oci i naravno , da vidim reakciju.

Ovo je bio cisti eksperiment.
Rezultat je bio odlican.
Sve je nestalo, tanjiri su ostali prazni a to mi je za mene najbolja ocjena.
Odlicna je ideja da se ovo jelo koristi kao lagano predjelo, ali u svakom slucaju moze i kao glavno jelo,naravno da tada povecamo kolicinu sastojaka.
Suha pomidora (rajcica) da neki poseban smek, malo drugaciji okus i slatkocu.

Potrebno je:

1/2 kg srdela
1 solja krusnih mrvica
20-tak suhih pomidora
sol i papar
par zlica maslinovog ulja

Srdele najprije ocistiti.
Sastruzete joj ljuske i otkinete im glave i izvucete stomak.

Od stomaka do repa iz zarezete tanjim ostrim nozem i vrh noza lagano (ne duboko) im podvucete pod kosti.

Pod kicmenu kost takodjet malo podvucete noz i kost izvucete vani.
Mozete ovo raditi i rukom.
Kost pri repu otkinete nozem.

Srdela ostane cista i bez kostiju.

Operete filete i posusite na papirnatoj maramici.
U food processor stavite suhe pomidore i sameljete ih.
Toj smjesi dodamo krusne mrvice i par zlica maslinovog ulja, tek toliko da ovlaze.
Ako ste koristili pomidore iz ulja dodavanje ekstra ulja nije ni potrebno.
Srdele lagano posolite i stavite u mrvice koje lagano rukom pritisnete.
Nije potrebno da su sasvim oblozene mrvicama.

Stavite prziti u zagrijanu teflonsku tavu kojoj ste dodali zlicu maslinovog ulja i lagano zaprzite,
najprije sa strane na kojoj je koza a zatim okrenete.
Nepotrebno ih je dugo prziti jer su fileti jako tanki.
Pazite da vam vatra nije prejaka jer ova smijesa dosta brzo pocrni i izgori.

Posluzila sam ove srdele sa salsom od pecenih paprika.
Salsa je gotova cim su paprike pecene,
nema mijesanja ni cekanja.

Potrebno je:

2 vece crvene paprike
2 pomidore, a moze i bez njih
1 ljuta paprika ( po zelji)
2 zlicice kapara
malo bosiljkoih listica, natrganih
2 zlice maslinovog ulja

Zagrijati pecnicu na 220 *
Lagano nauljenim rukama namazemo paprike i pomidore, a i ljutu papricicu ako koristimo.
Stavimo peci 20-tak minuta dok povrce pocrni,
pecenu papriku stavimo u plasticnu vrecicu da joj se koza poslije lakse guli.

Pomidore ocistiti od kozice i sjemenki, tako i paprike,
staviti u food processor i izmijesati dok dobijemo glatku smijesu.
Smjesi tada dodamo kapare, natrgani bosiljak i maslinovo ulje,
posolimo po ukusu i serviramo.
Ja nisam koristila ljutu papriku jedino zato sto je trenutno nisam imala u kuci,
ali sam na kraju dodala malo cayenne pepper,
Meni je bilo odlicno, a i moji ukucani su uzivali.

Dobar tek !

Moj cokoladni "mud cake"

2009-09-04T06:49:00.003+02:00

Dok su mi se jucer pekle cupcakes napravila sam i ovaj kolac.
Uvijek kazem da ne jedem slatkise ni kolace, ali onda samu sebe uhvatim u lazi ;)
naime, bez slatkog stvarno mogu mjesecima, nemam nikakve zelje za njim, ali nekada kao da mi tijelo trazi secer....
a tada najcesce napravim nesto cokoladno.

Tako sam slaba na cokoladne kolace,
ne svakakve, vec one fine, socne, glibaste......njima tesko da odolim.

A takvo nesto je tako jednostavno za napravit i to sa tek nekoliko namirnica.
nema potrebe za kremama, slagovima,
ovo je socno samo od sebe.

Davno sam rekla da me je malo australskih kolaca odusevilo, tek njih par.
E to je vrijedilo kada sam tek dosla u Australiju, ne vise.
Kuhinja u cijelom svijetu se mijenja , nadopunjuje, uvijek se traze novi okusi, novi nacini rada,
pa tako i ovdje.
Moderna australska kuhinja u nekoliko zadnjih godina me odusevila.
Ovo je jos jedan prekrasan australski recept.

Evo ga :

1 1/2 solje jake kave
1/4 solje brandy
150 g tamne cokolade
250 g maslaca
2 solje secera
2 solje brasna
1 zlicica sode bikarbone
mali prstohvat soli
2 jaja, lagano izmucena viljuskom
1 zlicica ekstrata od vanilije

Ukljuciti pecnicu da se zagrije na 135*.
Staviti kavu, brandy, cokoladu i maslac na paru ili na jako laganu vatru da se otope a kada je postalo sve glatka smijesa maknuti sa vatre i ostaviti desetak minuta da se malo ohladi.
Lagano rashladjenu smijesu prebaciti u zdjelu od miksera.
Prosijati brasno, sol i sodu te uz lagano mijesanje mikserom ( nije potrebana jaka brzina) postepeno dodavati suhe sastojke.
Kada smo to izmijesali dodamo i dva jaja i vaniliju,
promijesati da smijesa bude jednolica i izliti u kalup od 23-24 cm.
Peci sat i pol vremena, a pecen kolac izvaditi, ostaviti nekoliko minuta u kalupu, a zarim kalup skinuti i hladiti na resetci.
Ukrasiti po zelji i posluziti.
Ja sam za ukras koristila cokoladni ganache.

Za ganache mi je bilo potrebno :

1 solja vrhnja
200 g tamne cokolade iskidane na komadice
1 zlicica maslaca

Na paru staviti vrhnje i cokoladu da se otope i kada je smijesa postala glatka dodamo i maslac, dobro izmijesamo i ostavimo sa strane da se dobro rashladi.
nemojte kremu stavljati u frizider jer ce izgubiti sjaj.
Kada je krema dobila dovoljnu gustinu za mazanje s njom namazemo cijelu tortu.
Solje su velicine 250 ml.

Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh...
Pa tko ovdje ne bi zgrijesio ???

Cokoladne cupcakes

2009-09-03T12:32:00.003+02:00

Ajde, smijite mi se malo,
znam svasta skuhat ali obicne, glupe, prejednostavne cupcakes ne znam....
pa to i djeca znaju radit,
ali meni ne ide....
I probala sam par puta, ali nece i nece,
ispadnu u stvari prefine, preprozracne, super mekene....ma sve ono sto obicne cupcakes u stvari ne bi trebale ni bit.
Bacila sam se u okrsaj s njima vec drugi put u 3 dana,
al, nece i nece....
Neki dan kada sam ih radila ispale su prefine.....
danas, nesto priblizno , ali nije to to.
Jel me sram....pa i nije...
mislim da cu ih sljedeci put dat mojoj Dragi da ih ona napravi, mozda djetetu bude bolje islo nego meni.
Prekrasno se dignu i narastu i onda jednostavno splasnu,
mozda smjesa ne stima....ne znam,
postupak je super jednostavan, al ne ide.
Ma nisu slastice za mene, meni bolje idu slane stvari,
a njih volim vise i jesti u svakom slucaju.

Potrebno je :

250 g maslaca
250 g tamne cokolade
4 jaja
100 g secera
95 g self raising brasna

Zagrijati pecnicu na 160*.
U muffin tepsiju staviti papirnate kosarice,
meni ih je od ove smjese izislo 16.
Na pari otopiti zajedno maslac i cokoladu dok postane glatko, maknuti sa vatre i lagano prohladiti, nekih 10-tak minuta.
Istuci pjenasto jaja i secer te dodati brasno, a zatim prohladjenu cokoladu,
sve sjediniti i puniti kosarice.

Peci 15- 18 minuta.
Pecene izvaditi iz pecnice, ostaviti ih u tepsiji nekih pet minura te izvaditi na resetku da se hlade.

Posto su moje opet ispale spljostene, napravila sam i cokoladni frosting,
samo zbog izgleda.
Na pari sam otopila 100 g maslaca i istu kolicinu cokolade.
Kada se ohladilo istukla sam to na mikser dok se fino zguslo.
namazala sam po pecenim i prohladjenim cupcakes i posluzila.

Okus je prekrasan, ali izgled nije ono sto sam htjela.

Al u svakom slucaju bolje su nego neki dan,
tada ih je moja Draga opisala prijateljici kao ruzne, ali jako ukusne,
Danas su vec bile najbolje cokoladne cupcakes na svijetu. ;)

Recite mi gdje grijesim ?

Dulce de leche

2009-09-01T02:13:00.002+02:00

Za ovo sam prvi put cula na stranicama Coolinarike od Larani, zene koja zivi u Cileu,
kao i za tapiocu i mnostvo drugih za mene tada nepoznatih stvari.
Kopkalo me sto je to i kakvog je okusa, ali mi se nije dalo stati kraj sporeta i mijesati 2-3 ili 4 sata.

Proucavajuci malo po internetu nasla sam zgodniji i za mene laksi nacin pripreme.
Inace Dulche de lehe je sos baziran na mlijeku.

Dobije se laganim kuhanjem mlijeka i secera a finalni produkt je dosta slican karamelu.
Jako se puno koristi u Argentini, Urugvaju i Cileu.
Posebno je popularan u Americi,
a ako uzmemo u obzir da skoro svaki blog ima svoj Dulche de lehe, izgleda i kod nas.
Zaintrigrirao nas je sve ;))

Ja sam radila kao malo lijeniju verziju, kuhala sam kondenzirano mlijeko gdje nije trebalo mijesanje vec samo redovno podlijevanje vrelom vodom.

Potrebno je:

1 kantica kondenziranog mlijeka
par sati vremena

Kantici skinemo naljepnicu i otvaracem joj probijemo vrh na dva mijesta.
Ja joj probijem vrh cisto iz razloga jer me strah da prilikom kuhanja ne puke,
ne znam da li je to potrebno ili ne, netko kaze da je, a netko opet da nije,
ali volim biti oprezna.
Larani mi je rekla da se moze kuhati i bez rupica, al u tom slucaju bi trebalo cekati dok se skuhana smijesa u kantici sasvim ohladi, dok ja ovu otvaram cim je dovoljno hladna da je mogu uzeti u ruku.
Na dno manje tecice stavimo malu krpicu pa na nju kanticu mlijeka, nalijemo vodom skoro do vrha kantice i pustimo kuhati na laganoj vatri oko 3 sata.
Krpicu stavim iz razloga jer kantica "klapka"dok se kuha pa me pomalo nervira ;)
Kako voda kuhanjem isparava obavezno dolijevati vodu u tecicu, tako da je skoro cijela kantica uronjena u vodu cijelo vrijeme.
Moze kuhati i 4 sata, tada ce se dobit dosta gusci karamel i puno tamnija boja.
Nakon kuhanja kanticu otvoriti, smjesu izliti u zdjelicu i zicom izmijesati da se dobije glatka smjesa.

Ohladiti i koristiti za razne slastice.

Dobijete gustu, skoro ljepljivu i slasnu poslasticu.
Ovaj na slikama je kuhan 4 sata, malo je gusci i koncetriraniji.
Kada sam radila ovaj sos, Godiva je stavila recept za cokoladni kolac sa Dulche de lehe koji me je odusevio.
Ja sam ga radila sa receptom od moje cokoladne pjene koju radim vec godinama.
taj recept cu staviti za koji dan.

Okus je bio fenomenalan !!!!!
Moze se koristiti za nadjevanje raznih kolaca, korpica, oblatni, palacinki.....stvarno milione kombinacija.

Nasla sam i francusku verziju ovog prekrasnog i bogatog sosa, Confiture de lait, dosta slicnu ako ne i istu.
Razlika je sto francuzu imaju dodatak brandya ili vanilije u kremi,
Svakako, jako, jako lijepo, ukusno i bogato..
Koliko moze stajati ovako napravljeno ne znam,
ali koliko god da napravite sigurna sam da ce te ga jako brzo iskoristiti i potrositi.
Moja djeca ga jedu samo ovako.....zlicom.

Leso lignje

2009-08-29T06:40:00.003+02:00

Puno ljudi voli lignje,
znam ih jako malo koji ih ne vole.
a poneki vole a ne znaju kako ih spremiti.
Lignje nisu previse zahtjevne, i one su kao vecina morskih vrsta su jednostavne i brze za pripremu.

Ja mislim da nema lakseg nacina za spremiti lignje nego ovog.....lesada.
Lesadu volim od svega, bilo mesa, ribe ili povrca.
Zdrava je i lagana i za pripremu i za stomak.
Za ovo i ne bi trebalo pisati recept.

Suvisno je reci i da se savrseno ljube sa maslinovim uljem i cesnjakom, a to dvoje su u mojoj kuhinji obavezni sastojci kada spremam ista sto je doslo iz mora....ili sto uopce pliva, bilo u moru ili rijeci.
Najvaznije za lignje je znati da im bilo kuhanje ili przenje treba biti ili jako kratko ili jako dugo,
onog izmedju nema....sa onim izmedju cete zavrsiti sa zilavim i tvrdim lignjama.
Ovaj recept je u mojoj kuci omiljen od najmladjeg do najstarijeg.

Potrebno je:

1 kg liganja
par krumpira
obilato extra djevicanskog maslinovog ulja
1 limun
sol i papar
persin
cesnjak po ukusu

Ociscene lignje staviti u hladnu vodu skupa sa krumpirom kojeg smo narezali na tanje snitice i kada prokuha pustiti da jos kuha 8- 10 minuta ili po potrebi (moje su bile malo vece i za 10 minuta su se skuhale).
U tanjir pomijesati maslinovo ulje, protisnuti cesnjak, persin, limunov sok, malo soli i papra.
Krumpir izvaditi i staviti na dno zdjele u kojoj ce te posluziti i lagano ga posoliti.
Podliti ga sa malo vode u kojoj se kuhao sa lignjama.
Lignje takodjer izvaditi i po zelji narezati ili ostaviti u komadu te ih staviti na vrh krumpira.
preliti sve sa zacinjenim uljem.
Posluziti obavezno uz domaci kruh s kojim pomazemo sokove i uz extra narezan limun i prilog po zelji.
Meni se odlicno slaze sa leso blitvom, spanjakom ili zelenom salatom.

Dobar tek !!!