Suplje krofne

Svako godisnje doba ima svoje cari...ne znam, uvijek kazem da ne volim vrucinu i da mi je draze hladnije vrijeme, al brate mili ovo je za mene strava....snijeg i led.
Nisam iz kuce izisla danima, a i nemam zelje.
Onda da se ispravim, volim hladno al bez oborina.
Volim kada su vani hladnije temperature a meni unutra u kuci fino i toplo, kada drva pucketaju u peci a ja nesto smrdam po kuhinji.






Ziveci u Australiji 20 godina odvikla sam se snijega, a i nije nesto kod nas doma strasno padao dok sam bila dijete. Sijecam se snijega da je padao svega par puta.
Moja djeca snijeg nisu nikada ni vidjela, tako da je njima ovo strasna  novina i ogroman dogadjaj !
Oni su se odusevili !
Ledenu kisu u zivotu nisam vidjela i da dalje ne nabrajam.
A o spremnosti za "zimske radosti" da ne pricam, onako kako sam spremna ja spremna je i vecina Dalmacije...
Slabo i nikako !!!!






I kada mi netko kaze da i snijeg ima svoje cari......
neka oni budu i ostanu ocarani, ja nisam !
Jedinu car koju vidim je sto se mogu posvetiti kuhinji malo vise nego inace, jer svi smo doma i uvijek se nesto trazi, nesto slatko ili slano....nevazno.
E, tu ulijecem ja.
Ovih dana, sto god da sam spremila, slatko ili slano je nestalo,
sve se pojede.



Listajuci stranice interneta naisla sam jucer na privlacne fotografije supljih krofni.
Krofne volim radit, a volim ih i pojest.
Dok sam bila dijete i isla u skolu, to mi je obavezno bila marenda,
nista mi nije bilo draze od krofne sa dzemom i jogurta,
ta slatkasto kiselkasta kombinacija mi je uvijek bila odlicna.
Ovaj recept mi se cini savrsen i za nadolazece vrijeme maskara, kada su krofne i fritule jedno od najcesce pravljenih slastica kod nas.
Suplje krofne su za mene novina,
niti sam ih radila, a iskreno, nisam ih ni vidjela.



 Nasla sam ih kod Minje, kod nje ja cesto zalutam, doslovno zalutam, jer kada odem na njezin blog, odnosno u njezinu kuhinjicu, zadrzim se sigurno pola dana ;)
Zena je majstor svog posla i kod nje se moze puno toga naucit
Odusevila sam se.


Ja cu recept zapisati onako kako sam ja radila.

Potrebno je :

2 zumanjca
2 zlica masti ili maslaca
1 zlicica soli
18 g svjezeg kvasca
500 ml mlijeka
950 g brasna
 Staviti kvasac u malo mlakog mlijeka  kojem smo dodali zlicicu secera, da se aktivira.
U zdjelu pomijesat zumanjca, mast, sol i secer, dodati mlijeko i aktivirani kvasac. Tu smjesu dodati u prosijano brasno i umijesiti mekano, al ne ljepljivo tijesto.
Ostaviti tijesto pola sata da se digne.
Tijesto razvaljati i oblikom za krofne ( okruglim kalupom) oblikovati kruzice.
Ostaviti jos nekih 10-tak minuta da s malo digne, pa opet lagano oklagijom preci preko tijesta.
Ostaviti jos par minuta  i krofne su spremne za przenje.
U zagrijano, al ne pregrijano ulje, pazljivo spustati komadice oblikovanog tijesta tako da ona strana koja je bila gornja, sada bude donja i da s prva przi u ulju.
Kada krofna dobije boju okrenemo je na drugu stranu i dovrsimo przenje.
Vadimo ih supljom zlicom iz ulja i stavimo na papirnate ubruse.
Punimo sa punjenjem po zelji i lagano pospemo secerom u prahu.

Samo da napomenem, dok se prva strana krofni przi ja obavezno poklopim zdjelu poklopcom, a kada ih okrenem, nije potrebno vise poklapati. Na taj nacin mi se krofne uvijek savrseno dignu i napusu, a i uvijek dobijen onaj prekrasan prsten koji mi je za njih specifican.




Nadjev od vanilije :


3 zumanjka
8 zlica secera
4 zlice brasna
1 puding od vanilije
1 l mlijeka
4 bjelanjka
Uzavreti oko 7 dcl mlijeka.
U zdjelu pjenjacom umutiti zumanjca, secer, brasno i puding pa dodati toj smjesi ostatak mlijeka kojeg smo oduzeli  one litre, te tu smjesu uliti u uzavrelo mlijeko. Kuhati dok se zgusne.
Prohladiti par minuta pa u tu smjesu lagano umijesati snijeg od bjelanjaca.
Tom jos toplom smjesom puniti vrecicu sa manjim  spricom i lagano probiti svaku krofnu i napuniti je nadjevom.




Nadjev ce se hladjenjem stisnuti.
Ovaj nadjev inace koristim za punjenje princes ustipaka i odlican je.
Nije presladak, a gustina mu je savrsena, mada dok je jos topao izgleda rijedak.
Svakako preporucam !!!!
Ja sam recept napisala onako kako sam ja radila, a original recept mozete naci ovdje  kod Minje.
Dobar tek !!!

Read more...

Zec sa ruzmarinom i maslinama

Dobila sam zeca !!!!!!!!
U stvari, nije ni zec, onaj divlji, vec kunic,
al svejedno,
ja to sve zovem zecom !!!!!



Dok se neki mozda zgrazaju, neki drugi kao ja, se istinski obraduju finom zalogajcicu ;)
Ja sam veliki gurman, ja to sve gledam kroz "lonac" !
Netko ga voli, a netko ne,
nekome je to meso "stupavo" jer nema masnoce u sebi, a meni to odgovara.
Ne treba ga pretjerano dugo kuhati, on ce uvijek imati onaj svoj "griz",
nece se raspasti kao teletina ili piletina.



Za moj pojam je i kunic "divlje meso", a divljac volim zaciniti sa zacinskim biljem,
Volim mirisne sosove koje jos zacinim i ljutom paprikom da ih malo dodatno zagrije.
Radila sam zeca ranije po Monsoonkinom receptu i bio je savrsen za mene, al ovaj put sam htjela nesto drugo.



Ponovno, par obicnih sastojaka fino i sa mjerom sastavljenih mogu vam dat savrsen okus !!!
Pa da krenemo,

Potrebno je :

1 kunic
malo brasna
2 vece kapule
2-3 mrkve
par stapica celera
list lovora
2 cesnja cesnjaka
ljuta paprike ( po izboru)
1 zlica koncentrata od rajcice
2 dcl crnog vina
ruzmarin
par zlica brasna
sol i frisko mljeveni papar
1 l pileceg temeljca
masline

Zeca narezati na komade, posoliti ih i popapriti, lagano zabrasniti i isprziti na malo vruceg  ulja.
Ako nemate dovoljno siroku posudu, ovo napravite u dva puta.
Prziti zeca dok dobije zlatkastu boju.
Zeca izvaditi u drugu zdjelu, a na ulje u kojem se przilo meso dodati narezanu kapulu, mrkvu i celer, te lagano proprziti dok kapula ne postane staklasta.
Dodamo ljutu papriku, lovorov list i narezan cesnjak pa kada on pusti svoj miris dodamo proprzeno meso nazad u zdjelu, dodamo koncentrat od rajcice, dobro promijesamo, dodamo grancicu  - dvije ruzmarina, zalijemo crnim vinom te pustimo kuhati dok vino ne ishlapi.
Podlijevamo temeljcem i kuhamo poklopljeno nekih 40- 50 minuta na laganoj vatri uz povremeno mijesanje.
Pred kraj kuhanja dodamo i masline te i njih lagano ukuhamo par minuta,
provjerimo okus i posluzimo.
Moze se sluziti samostalno uz kruh ili kao prelijev pastama, rizi ili krumpiru.
Zaliti sa crnim vinom i uzivati.




Dobar tek !!!!

Read more...

Rizot od piletine

Rizote obozavam !!!
Nevazno od cega je radjen, rizot mi je jedno od najdrazih jela .
Riza se, kada je skuhana kako treba, pretvori u savrsenu ljepoticu, koja bude prekrasno kremasta a u isto vrijeme joj se svako zrno odvaja zasebno....e to volim i to mi je pravi rizot.
Pridavno sam pisala recept za rizot, ovdje na blogu, i rekla kako se riza prije kuhanja u rizotu ni slucajno ne pere i iskreno, zacudila sam se koliko je ljudi u stvari pere te je  na potpuno kriv nacin kuhaju,
bar kada je rizot u pitanju.
Znaci, nikako prati rizu,
Za kuhanje, kao i za svaki drugi posao,  mogu reci, nevazno da li nam je to svakidasni posao, obaveza  ili ne, bi trebalo imati strast, ljubav....voliti ono sto se radi, ono sto se kuha,
tada to jelo dobiva neku drugu dimenziju.



Sto se rizota tice, kada dodate rizu, zaboravite sve drugo sto radite i posvetite joj svu svoju paznju sljedecih 15 - 20 minuta.
Ona ne smije mirovati na jednom mijestu, mora se neprestalno mrdati, micati,  mijesati, naravno uz povremeno lagano dolijevanje temeljca.
Za neka jela temeljac koristim ili mu nadjem "trkacu" zamjenu, ali u rizotu ne....temeljac ovdje bude  bas ono sto mu i ime kaze "temelj" jela,
zato....potrudite se malo i nagradite sebe i svoje najblize prekrasnim rizotom.
Inace, kada radim jela sa piletinom, skoro pa uvijek u toceve ili soseve dodajem kopar, koji se za moj pojam savrseno ljubi sa piletinom.
Dodavala ga je i moja mama, ali taj okus kao dijete nisam volila nikako....sve do nekih godina, kada su me poceli vuci mirisi djetinjstva,
a kopar je bio jedan od tih mirisa.



Ovaj recept, kao i vecina mojih recepata koje postavljam je jako jednostavan, sa svega nekoliko namirnica, nicega egzoticnog,  svega par svakidasnjih namirnica  koje savrseno ide jedna uz drugu.
Postavljajuci slike ovog rizota na Coolinariku uvijek dobijem pitanje: "A di je recept ? ",
Mislila sam se, da li da ga postavim ili ne, jer zaista nije nista posebno mudro.....al mozda je to meni samo tako jer sam sa ovim jelom i ovim zacinima odrasla, a nekome drugom je nesto novo.
Pa evo i recepta da nekome posluzi,sto vjerujem da ce mladim kuharicama stvarno dobro doci.
Ponekad se cudim sto sve ljudi nazivaju rizotom,
ta jela cesto budu stosta drugo samo ne rizot.
Pridrzavajuci se samo par ovih pravila koja sam skoro svaki put naglasila u svakom svom receptu rizota, ne mozete promasiti nikako.



Potrebno je:

1 veca kapula
par zlica ulja
600-700 g piletine
lovorov list
malo kopra, suhog ili svjezeg
ljuta paprika ( ako koristite )
1 zlica mljevene paprike ( slatke ili ljute po izboru)
sol i papar
pileceg temeljca po potrebi
300- 350 g rize okruglog zrna
kockica maslaca
parmezan sir

Na zagrijano ulje dodati sitno narezanu kapulu i povremeno mijesati dok postane staklasta,
dodati lovorov list, kopar i ljutu papriku ako je koristimo.
Kapuli dodamo narezanu piletinu i lagano je zazutimo sa svih strana pa onda sve prespemo za zlicom mljevene paprike.
Dobro mijesamo oko jedne minute pa pocmemo zalijevati sa temeljcem.



Kuhamo nekih 20 -tak minuta ili dok je piletina taman skuhana, provjerimo okus pa dodamo rizu. Mijesamo u sosu od piletine dok dodje skoro u suho, pa dodajemo temeljac u malim kolicinama.
Temeljac svaki put nakon dodavanja rizi ukuhamo uz neprestalno mijesanje.
Kada je riza skuhana, maknemo sa vatre, dodamo kockicu maslaca i uz energicno mijesanje ga umijesamo u smjesu da se sasvim otopi i spoji.

























Posluzimo odmah uz salatu po izboru i svjeze mljeveni parmezan sir.
Dobar tek !!!!!!!

Read more...

Juha od poriluka i krumpira

Napokon je zahladilo.
Volim zimu, volim kad mi hladnoca i bura preberu kosti ....volim se najeziti pa onda uci u toplu kucu i sjesti gledajuci vatru kako pucketa u kaminu.
Svako godisnje doba ima svoju car, pa tako i zima.
Hrana je drugacija i  toplija, vise se jede  "kasikom" za razliku od ljeta.
A sto vas bolje moze zagrijati u hladne zimske dane od vrele guste juhe.
Ovaj put je to bila juhica od poriluka i krumpira, klasika Australske kuhinje.
Za poriluk mogu reci da se kod nas ( u Neretvi )  dosta puno uzgaja a jako slabo jede. Ljudima on kao da je neka egzoticna i nepoznata namirnica s kojom ne znaju sto ce.
A ono sto ovdje ne znaju.....ne daj Boze da nekog upitaju ili da slucajno oprobaju !
Da pojednostavnim,  rijetki su oni koji ga koriste.
Ja volim poriluk, i okus mu i miris !
Ubacivam ga gdje god stignem, kombiniram sa svim mogucim namirnicama, a posebno mi je lijep u ovoj juhi gdje mu pun okus dodje do izrazaja.



Potrebno je:

3 komada poriluka
1 srednja kapula
50 g maslaca
2 -3 krumpira
povrtni temeljac ( oko 1 l )
sol i svjeze mljeveni papar
100 - 150 ml vrhnja

Poriluk ocistiti i narezati  bijeli dio na klutice pa ga dobro oprati.
Kapulu isto ocistiti i sitno je narezati, a krumpir oguliti i izrezati na kockice.
U prikladan  lonac dodati maslac i sve sastojke koje smo pripremili te uz stalno mijesanje nekih par minuta pustiti da povrce omeksa. Nije potrebno da dobije boju.
Zaliti sa povrtnim temeljcom, da sve bude pokriveno, te kuhati na srednjoj vatri poklopljeno oko 15 minuta ili dok povrce sasvim ne omeksa.
Skinuti sa vatre pa uz pomoc stapnog miksera ili elektricnom mjesalicom sve izmjesati da dobijemo glatku tekucu smjesu,
Vratiti u lonac na laganu vatru i doraditi okus sa soli i paprom.
Posluziti uz dodatak vrhnja.



Dobar tek !!!!!

Read more...