Tuesday, July 15, 2014

Pasta alla puttanesca ili kurvanjska manistra







Recite mi da nisam normalna !!!
Kako je i Nigella rekla da nije mogla odoliti a da ovaj naslov ne prevede, tako ne mogu ni ja !!!
Dok je naslov negdje preveden malo "kulturnije" kao "pasta od djevojaka noći" i ja ću ga prevesti baš doslovno, onako kakav u stvari i je !
Iskreno, nekoliko je tvrdnji zašto se ovako zove,
netko kaže da je zato što se ne koriste baš svježe namirnice već ono što uvijek imamo u kući, tako da nema potrebe ustajati rano i ići na pijacu,
netko kaže da je zbog umaka koji je vruć, jak i gust,
netko opet da  je zbog toga što se pripremao u kuhinjama Napuljskih salona za tzv. "masažu" !


Kako god i zbog čega god se tako zvala, o tome bi se moglo raspravljati u nedogled, al iskreno nije me ni briga, al da je brzo, jeftino, lagano i zamamnog okusa i mirisa, to znam.
Ovo je prava domaća "spiza" a  i savršen fast food za mene koji mi odlično odgovara bez obzira na godišnje doba.
Inače,na izgled ne izgleda kao nešto toliko posebno, al vas raspameti eksplozija okusa koju osjetite kada stavite prvi zalogaj u usta:
Umak je lagano ljut i malo slaniji zbog maslina i kapara.
Super ukusno !!!!
I još nešto, da ne zaboravim.....ne morate biti žena od tog zanata da ovo  napravite i da u ovom prekrasnom jelu uživate :)






























Potrebno je :
4-5 žlica maslinovog ulja
4-5 fileta usoljenih inćuna
 3-4 češnja češnjaka
ljute paprike
1 veća tegla pelate pomidore
2 žlice kapara
20-tak crnih maslina
sol i papar
svježi peršin
parmezan sir
500 g špageta

Pastu staviti u zasoljenu kipuću vodu da se kuhaju.
Na maslinovo ulje dodati narezane inćune i lagano ih propržiti dok se istope pa dodati nasjeckan češnjak i ljutu paprilu.
Pažljivo miješati i paziti da čašnjak ne zagori već da samo pusti miris pa dodati nasjeckane palate, kapare i masline.
Kuhati uz povremeno miješanje dok se umak lagano zgusne, zaliti sa malo vode u kojoj se kuhala pasta te ugoditi okus.
Dodati skuhanu pastu, promiješati, posuti sjeckanim peršinom i ribanim parmezanom sirom pa poslužiti.



Dobar tek !!!!

Read more...

Wednesday, May 7, 2014

Cigar burek ili opasno zarazna grickalica






Nedavno mi je moja prijateljica imala rođendan !
Iskreno, nisam baš originalna kada su rođendanski pokloni u pitanju, mada mene i najmanja sitnica obraduje kao malo dijete.
Nekako, nemam ideje za nekoga tko više manje ima sve.....
Moja "prija" inače obožava putovati i Turska joj je jako često destinacija u koju se ona uvijek, ponovno i rado vraća, pa sam se promislila da bih je mogla bar na par sati odvesti u zemlju koju toliko obožava sa večerom.
Mislim da nisam pogriješila....
Ono sam ranije rekla da nisam originalna ;)
Jedno od jela koje sam spremila je bio i "cigar burek", grickalica smiješnog ili čudnog naziva, kako god hoćete, al definitivno savršen finger food koji je stvarno opasno zarazan !


Inače, puno puta sam rekla da pišem blog onako, za sebe ili za  moju djecu ako jedan dan ne budu uz mene, a požele nešto mamino i da im to bude dostupno kada god požele,
nešto kao mamina osobna kuharica.
Tako se i ovaj recept našao na listi posebno pisanoj za moju ćerku koja obožava maminu kuhinju, a nema taj luksuz da joj mama spremi i  posluži.
Znam da ona ovakve stvari obožava i da će ovo sigurno isprobati !!!
Ona je majkin najbolji degustator i strašno mi nedostaje !
Ovo je grickalica koju tko god je probo, oduševio se.
Aposlutno savršeno !!!!
Hrskavo izvana, a prekrasno ukusno mekano iznutra.
U stvari, ovo je najobičnija pita od sira ali malo drugačija.
Napravi se na brzinu i još brže pojede i za razliku od ostalih bureka ne treba pećnica već samo tavica i malo ulja.
Inače, skoro pa uvijek sama radim domaće tijesto, kupovno stvarno rijetko koristim, al to ovdje nije slučaj
Svakako vrijedi isprobati !!!


Potrebno je:
500g gotovih kora za pite
600 g zrnatog mladog sira

1 jaje
1 žumanjak
1 bjelanjak
sol
ulje za prženje
Gotove kore prerezati na pola da se dobiju dva pravokutnika, pa opet po pola popriječno tako da dobijemo dva komada tijesta trokutastog oblika.


Za nadjev viljuškom lagano izmutimo jaje i žutanjak  i lagano posolimo te viljuškom sjedinimo sa zrnatim sirom.
Na svaki trokutić tijesta stavimo jednu žlicu nadjeva, preklopimo stranice tijesta prema unutra tako da nadjev ne iscuri i zamotamo u mali uski valjčić ili "cigar" . Vrh tijesta umočimo u bjelanjak pa ga zalijepimo tako da se taj dio tijekom prženja ne odvaja.


Zamotane "cigare" pržimo par minuta u zagrijanom ulju do zlatno žute boje pa vadimo na papirnate ubruse da se ocijedi višak masnoće i poslužimo.


Kore se mogu napuniti, zarolati, spremiti u frižider pa  ostaviti i par sati prije prženja pa ih pržiti tek malo prije posluživanja.
Spremljene par sati ranije će biti isto fine, ali će izgubiti svoju krasnu hrskavu koricu.
Na isti način se mogu raditi razna punjena.
Sljedeći put ću raditi mesno punjenje, s napomenom da se meso prije punjenja u tijesto mora lagano propržiti.


Dobar tek !!!!

Read more...

Wednesday, April 9, 2014

Punjene masline





Bože dragi, ima li išta što ja ne volim ??
Moja ljubav prema maslinama, a i mojih ukućana, je  dobro poznata !
U stvari, na blogu pišem o svemu onom što baš volim, nebitno da li je to čokolada, češnjak i limun, masline, pasta, kuke i šparoge ..... lista stvarno može ići u nedogled.
Volim hranu općenito i mislim da je to dobro, mada se moja kućna vaga vjerovatno više puta i ne bi složila sa mnom.
Ja i ona se u zadnje vrijeme fantastično slažemo, ali sa njom uvijek moram biti na oprezu !


Odakle sada masline ????
Definitivno im nije vrijeme, ali ovo je bio eksperiment o kojem nisam htjela ni pisnuti dok god nisam bila sigurna hoće li uspjeti ili ne.
I uspio je na moju radost a i na radost meni jako dragih ljudi s kojima rado dijelim svoje "delicije".
Ovo je stvarno "delicija" !
Prije nego sam došla "doma"  radila sam u "delicatessen" u jednom supermarketu koji je stvarno bio prebogat izborom "finih papica" koji su mi vječita inspiracija kada radim nešto novo u kuhinji.
Između ostalih "jako finih stvarčica" u ponudi smo imali i punjene masline koje su bile cijenom jako "paprene" a okusom pravo savršenstvo.
Ne sijećam se da li su bile uvoz iz  Italije ili Grčke, al nije ni važno.
Bile su punjene feta sirom, bademima ili pečenom paprikom.
Meni najdraže punjenje je feta sir koji i ima malo jači okus koji perfektno ide sa maslinama.



Inače, ove sam masline dobila na poklon. Pojma nemam koja su vrsta al morat ću to pronaći jer ću sigurno zasaditi dva stabla baš ovakvih.
Kaže meni moja tetka, tamo negdje u jedanestom mjesecu prošle godine, da ima neku maslinu koja ničemu ne valja, niti je za soljenje niti za ulje, da su plodovi ogromni, al da za ništa nije !
" A ti Brane, svakoga vraga radiš, pa ako oćeš, eno ti je dole na zemlji pa oberi ili ću je posjeć"
Kad sam pitala zašto će je sjeć, rekla je da joj smeta smokvi !!!
Ja sam umirala od smijeha, al teta je bila mrtva ozbiljna !
Pa nitko živ zbog smokve ne sječe maslinu !!!!
I tako, da žena ne "zgriješi" i ne posječe stablo masline, vraćajući se kući sa skoro cjelodnevnog branja mandarina, sam svratila sa svoje dvije prijateljice i obrali smo dva stabla ovih maslina.
Bilo ih je, Bogu hvala, možda malo i previše, al da ne propadnu, mi smo ih obavdije dobro obrstile.
I neće tetka ništa posjeć sigurno kada oproba ovo !!!!


Inače, volim ja i pečene masline, ali stvarno preferiram ne mekane već čvrste masline, bilo zelene ili crne pa sam se time vodila i u ovom receptu.
Inače, ove masline su stvarno bile velike, skoro veličine oraha i kada sam ih ugledala na stablu, odmah sam znala šta ću s njima.
Načistila sam se "špica" da sam žulj dobila na prstu, al nije mi žao !
"Špice" tj. koštice sam vadila iz sirovih, neobrađenih maslina, mada sam htjela oprobati ako mogu da ih povadim i iz obrađenih maslina, al to još nisam stigla.
Inače, moj problem sa maslinama je što dođu u vrijeme branja mandarina, kada ima posla preko glave, a vremena malo.


Ovo je opet recept bez mjerenja, već radite, onako, od oka !!!
Zdravim i neoštećenim zelenim maslinama odstranite koštice i stavite ih u posudu pa prelijte vodom tako da budu sasvim uronjene u nju.
Svakodnevno za desetak dana mijenjati svježu vodu.
Najbolje mjerilo bi bilo da nakon desetak dana uzmete jednu maslinu i oprobate je pa ako je još uvijek gorka nastavite sa mijenjanjem vode.
Meni je uzelo 20-tak dana jer su ove masline stvarno bile ogromne.
Odgorčene masline staviti u teglice po želji i preliti ih slanom vodom, koju ste prokuhali i ohladili, pa ostaviti tri mjeseca da dozriju pa ih onda koristiti.
Da bi znali da li vam je voda dovoljno slana, stavite nekuhano jaje u nju i ako jaje potone, treba dodati još soli.
Kada jaje ispliva na površinu, tek tada je  voda dovoljno slana.
Kada su prošla tri mjeseca, ja sam izvadila masline iz vode, na mjesto koštice sam stavljala komadiće feta sira pa prebacila u nove staklenke, prelila uljem i dodala komadić limuna i malo svježeg kopra.
Punila sam par teglica i sa oguljenim bademom, al nisu mi nešto napete, ove su puno, puno bolje !
Možete dodati začine po želji !!


Ovako spremljene masline su apsolutno savršene !!
Dobar vam tek !!!

Read more...

Tuesday, April 1, 2014

Ljiljini i Perini kroasani ili Pierre Herme`s croissants









Ljiljini ili Perini ????
Pa da !!!
Ljilja je moja prijateljica i možete je naći na blogu Chocolate Dust, a  Pierre Hermes ili Pero po mom, za njega svi znate tko je, a onda isto tako znate i gdje njega možete pronaći, od dobre knjige pa do Googla...sve se pronađe i čovjek se snađe kako god zna ako mu se nešto hoće






























E ovako......
Kada izračunam izgleda da jednom godišnje stavim tuđi recept na svoj blog, naravno uz dozvolu autora a to najčešće bude od osoba koji nemaju svoj blog već su najčešće članovi Coolinarike, a koji me stvaarno oduševe nečim !




Mrzim iz dna duše prepisivanje recepata sa bloga na blog, čitanje istih stvari pet puta u tjedan dana na deset različitih mjesta.
Najbolji i najefikasniji način prikazivanje nečijeg tuđeg isprobanog mi je jednostavno i jasno postavljanje linka do recepta i to je sasvim dovoljno.


Kada bih pisala recepte od svega što sam do sada isprobala imala bih doslovno stotine i stotine recepata, a ne da mi se to i što mi je još važnije, nije mi to na neki način " pristojno", apsolutno nije kolegijalno !
Neću ni danas pisat recept jer nema potrebe jer je on jasno i glasno napisan kod Ljilje i nema potrebe da trošim vrijeme na prepisivanje.
Znala sam u zadnjih par godina pisati o nekim ljudima koji su me na neki način fascinirali nečim svojim, al dva puta još nisam pisala o nikome, osim o Ljilji !
Žena je za mene posebna majstorica !
Nekoga pedantnijeg i urednijeg u kuhinji nisam vidjela do nje, svaka njezina slastica, svaka nama prikazana spremljena namirnica je dovedena do savršenstva....
i mogla bih je hvalit do prekosutra, al mislim da ste shvatili što hoću reći....
ne želim ovaj post pretvarati u hvalospjeve o ovoj ženi, mada ih je ona zaslužila.


Imam neke stvari zajedničke s njom, a to sigurno nije pedancija, već nesebično dijeljenje onoga što znamo, a to radimo pisanjem svakog recepta baš onako kako ga radimo, bez skrivenih ili tajnih dodataka.
I zato tu ženu jako cijenim !
Kada se sjetim svojih početaka sa tijestom obično mi se na licu pojavi lagan smiješak, jer tu se stvarno ima čemu smijati.
Ja sam bila katastrofa!!!!
Al već odavno to više nisam !!!
Znala bih u zezanciji reci da sam "kraljica tijesta", al više se ni tu ne zezam, sada mogu slobodno rećida sam stvarno "apsolutna kraljica tijesta", za svih ovih godina od kada ga radim, stvarno mogu reći da sam se usavršila u njemu.
I mada nisam neki izjedač  al izrada tijesta je za mene poseban gušt !
To su za mene posebni gušti !
Kada sam vidjela nedavno kod Ljilje ove kroasane nisam  imala mira dok ih nisam isprobala,
ne jednom ili dvaput, već pet puta !
Četri puta sam ih radila po duplu smjesu al danas, peti put, to namjerno nisam htjela napraviti jer znam što će mi se dogoditi ;)
Ni sama ne znam koliko sam različitih recepata takozvanih kroasana do sada isprobala, puno....stvarno puno,
ali ništa i ni jedno od njih do sada nije imalo ni probližan ni izgled a ni okus kao ovi.


Zato sam rekla i stvarno sam uvjerena u to, da sve što sam do sada vidjela i radila pod imenom kroasana, su u stvari "kifle", bilo lisnate ili obične, ali su "kifle",
kroasani nisu definitivno.
Ne mogu reći da nisu bili dobri recepti, a ni da nisu napravljeni kako treba, već da okusom nisu kroasani već kifle.
I nema ništa loše sa kiflama, i one mogu biti prekrasne, ali one nisu kroasani.
I zato bih vas zamolila da nađete malo vremena i da se malo potrudite i isprobate ovaj recept pa će te me shvatiti o čemu pričam.
Nije težak za napraviti a i savršeno je opisan.
Nemojte se bojati i nema potrebe tražiti izgovore za nenapraviti ga jer ovo je apsolutno savršensvo !


Primjetila sam da je na Coolinariku kao neka manija izrade kroasana, pa evo i moj mali prilog tome, naravno uz napomenu da su ovi kroasani definitivno najbolji izbor do sada !
Ljiljo, hvala ti !
Ranije nisam ni znala da ovo znam napraviti a sada imam osjećaj da sam magistrirala na njima ;)
Dobar  Vam tek !!

Read more...

Sunday, March 23, 2014

Juha od kuka ili šparoga











Prije dvije godine sam ovdje imala post o kukama koji je čamio cijelu godinu na naslovnoj stranici jer cijelu godinu iza njih nisam ništa pisala.
Izgleda da i oni koji nisu nikada ni čuli za njih su bar iz tog razloga što su toliko dugo bile tu, saznali o njima.
Suvišno je ponovno pričat kako ih volim i koliko su mi drage, al ne mogu odolit jer je upravo sada opet vrijeme proljeća i šparoga i kuka ima svugdje.
Ovaj put neću ni o zmijama, već ću samo reć da sam se dovoljno ohrabrila da i sama krenem u berbu.
 Izgleda da mi je "guzica" ipak veća od straha !
































Ljudi moji gušta !!!!
Lijepi su dani, proljeće je počelo, dan dulji, temperatura lagano raste a kuka i sunca ima u izobilju. Zadnjih dvadestak dana, kao da mi je postala rutina da poslije obavljenih kućnih obaveza, krenem lijepo sa svojim "prijama" u popodnevnu šetnju, hoću reć, u branje kuka !
Nema nas puno, to je malo al probrano društvo od nas dvi -tri jer "svoje loge" se nikome ne odaju ;)
Poslije ure vremena se osjećate kao da ste odradili jedan dooobar trening jer se stvarno dobro istegnete, odradite popriličan broj čučnjeva, a o uspješnom uvlačenju u bodljikave drače da ni ne pričam !
Povrh svega čist zrak i sunce.......odličan osjećaj, pa i da ne uberete kuka, nije ni bitno, al još se nismo vratile praznih ruku.
I kako sam ono gore rekla:"Poslije obavljenih kućnih obaveza"......hahahahhaha.... i da se ne obave, nije baš nikakav problem, sve će se to obavit i malo poslije ili malo sutra, al ove prekrasne dane ako propustite bit će vam žao a ne možete ih vratiti nazad.
Osjećaj kada dođeš kući pa ih spremiš je neprocjenjiv !!
Poseban je to gušt !!!!
Pa se pozovu "prije" na degustaciju novih recepata....pa još ako im se svidi....
Vrh !!!!!
Ima kuka i šparoga kod nas i na pijaci, nisu skupe, 10 kuna za svežanj kuka a 12 za šparoge, rekao bi netko da se ne bi za to ni mučio, al nije to to !!!
Iskreno ja bih volila da su skupe ko vrag, nama koji ovdje živimo gdje ih ima, iz razloga da se svi maknu vani i da stvarno osjete ono o čemu ja pričam !!
Al opet, nije to baš za svakoga, nije svatko za takav trening ;)
Nekim ljudima najveći treninzi i planovi padaju dok leže u fotelji, pa priča ja bi ovo ili ja bi ono, a na kraju kukaju da su im i one od 10 kuna skupe !!!!
E, pa neka im, nemaju pojma šta propuštaju !!!






































Osim spremanja šparoga i kuka na salatu sa jajima ima još mali milion recepata, a jedan od njih je i ova juha.
Prije dosta godina sam je prvi put probala, doduše sa uzgajanim šparogama, al svejedno joj je okus bio nezaboravan.
Uvijek joj se i stalno vraćam jer je stvarno odlična !


Sa divljim šparogama ili kukama je još ljepša i ukusnija, ona lagana divlja gorčina stvarno dođe do izražaja, ne previše, al dovoljno da da okus savršenstva.
E, pa da vam ispričam !!!!

Potrebno je :

par žlica maslinovog ulja
1 kapula narezana na komadiće
3 šnite pršuta
3 srednja krumpira narezana
2 stručka (vezice) kuka ili šparoga
rukohvat spanjaka
sol i papar
Kukama otkinuti tvrdi dio od mekog, a vrhove spremiti.
Tvrdi dio prokuhati. Vodu u kojoj su se kuhale sačuvati a taj tvrdi dio baciti.
Na par žlica maslinovog ulja staviti kapulu da se lagano friži, tek toliko dok postane staklasta te u to dodati i pršut narezan na komadiće, krumpire kao i srednji dio kuka.
Sve miješati minut-dva i doliti vodom u kojima smo kuhali tvrdi dio šparoga.
Kuhati dok  krumpiri omekšaju pa u to dodati spanjak te pustiti na vatri još par minuta dok spanjak povene.
Maknuti s vatre i juhu izmiksati  štapnim mikserom.
Propasirati kroz cijedaljku da se odstrane vlaknasti dijelovi ako ih je slučajno ostalo.
Na tavi zagrijemo malo maslinovog ulja pa u nju dodamo mekane vrhove kuka te ih lagano propržimo i onda ubacimo u izmiksanu juhu i poslužimo !
Ja, pošto obožavam maslinovo ulje i nikada mi ga nije dosta, opet još malo podlijem po tanjuru prije jela.
Nekako mi ova juha kao da to traži !



Količine prilagodite sebi i broju osoba za koliko kuhate !
Iskreno, uz komad finog kruha ovo je za mene kompletan obrok.
Dobar tek !!!




Read more...

Wednesday, March 19, 2014

Piletina u marinadi od limuna






Već neko vrijeme se pripremam za novi post, al nekako mi ne ide, a kada ne ide  ne volim se ni forsirati.
Ponekad mi je teško sastaviti dvi rečenice, neće pa neće....
I mada imam započeta nekolika posta, naravno svi nedovršeni al uredno poslikani, ostaviti ću ih za neko bolje vrijeme kada se nadam da ću imati malo više inspiracije za njih, a sada ću napisati nešto za što inspiracija nije nikada bila u pitanju.
Kombinacija limuna i piletine mi je savršena, mada je čista klasika bar kod nas u kući.
Kiselkasti okus nam svima paše, ovo nitko ne odbija !


Kada sam počela pisati blog, namjera mi je bila sve moje recepte sa Coolinarike ovdje prebaciti, al nekako kao da sam i za to izgubila volju, mada nije baš tako.
Uvijek se nešto novo radi, a još više od toga se ono stvarno "milion puta provjereno i ponovi".
Jedan od tih "milionti put ponavljenih recepata" je i ovaj, na Coolki davno napisan,  provjeren puno puta i svaki put nanovo ugodno iznenadi.
Uvijek ponavljam da volim jednostavne stvari i da ne volim puno komplicirati s njom, al znam ja "zalutati i u komplicirane vode", al to ovdje nije slučaj !
Jednostavniji recept od ovog ne može biti !!!!!
Ovdje meso piletine, mada je prženo, bude savršeno sočno, izuzetno mekano i prefino kiselkasto !
Moja djeca ovo obožavaju još od kada su bili jako, jako mali !





Potrebno je:
1 pile ili komadi piletine po želji
sok od 2-3 limuna
par žlica maslinova ulja za marinadu
maslinovo ulje za prženje
sol i papar

Pile izrezati na komade, posoliti ih i popapriti te preliti sokom od limuna i dodati par žlica maslinovog ulja. Sve lijepo umasirati u meso piletine i spremiti u frižider najmanje dva sata.Povremeno meso okrenuti da se ravnomjerno marinira.
Prije nego idemo pržiti meso, izvadimo ga iz frižidera pola sata.
Pržiti piletinu na srednje zagrijanom maslinovom ulju oko 15 minuta.
Provjeriti ako je gotovo i izvaditi komade na papirnate ubruse da se ocijedi pa poslužiti.

Meso se može lagano uvaljati u brašno, al ne mora.
Ja više volim bez brašna jer tada dobijem hrskaviju kožicu.


Dobar tek !!!!

Read more...

Sunday, January 26, 2014

Zeleni rižot ili rižot od spanjaka






Danas, dok sam nad sudoperom prala spanjak (špinat),pitala sam se :"Što je to u zelenoj boji da neke ljude odbija kada je hrana u pitanju ?"  Zašto neki odrasli ljudi neće da jedu "zelen", a o djeci da i ne pričam.
To mi nikako nije jasno.
Promislila sam se kako moja djeca nisu nikada odbijala hranu, bez obzira koje je boje bila, već su jeli sve što im se ponudilo bez prigovora,
dapače, kod nas je uvijek nešto zeleno na stolu, bez obzira što se kuha.
Ako ništa drugo, bar zelena salata.
Kupus svake vrste, salate, brokula, mahune, spanjak i da ne nabrajam dalje su nešto što je nama normalna, a više manje i svakodnevna hrana.
I nitko se ne buni !!!!!!!!!
Inače, opće je poznato da ja obožavam rižote svih vrsta.
To je za mene najbolji  "Comfort Food" !
A danas mi je dan baš bio za to. Danas kao da je bio prvi dan zime.  Hladno je,  bura vani dere kao luda a vatra lagano pucketa u peći.
Živa uživancija !!!!!!



Ovaj recept je za prave ljubitelje spanjaka, a i odlična ideja kako na još jedan način spremiti nešto svakidašnje a opet malo drugačije.



Potrebno je:
1 kg spanjaka
80 g maslaca
2-3 žlice maslinovog ulja
2 kapule
350 g riže  (arborio)
1,5 dcl bijelog vina
1l vrelog povrtnog temeljca
svježe mljeveni crni papar
sol
svježe mljeveni oraščić
80 -90 g svježe naribanog parmezana
Očistiti i oprati spanjak i onako ga orošenog staviti u zagrijan i prazan dublji lonac i poklopiti.
Nakon par minuta povrće će splasnuti i tada ga dobro procijedimo i ostavimo da se prohladi.
Kada je dovoljno hladan, dobro rukama ocijedimo višak tekućine i isjeckamo ga na manje komadiće.
U međuvremenu u teću staviti 1/2  maslaca i maslinovo ulje i dodati narezanu kapulu. Uz povremeno miješanje  kuhati dok postane staklasta pa dodati rižu i uz neprestalno miješanje nju kuhati još par minuta. Dodati usitnjeni spanjak, vino i crni papar i dobro izmješati.
Dodavati vreli temeljac po malo i miješati dok ga riža ne upije. Ponavljati dok se riža ne skuha.
To bi trebalo trajati nekih 18-20 minuta najviše.
Kada je riža skuhana maknuti je s vatre te dodati maslac, oraščić, sol, parmezan i  dobro izmiješati.
Poklopiti još minutu i poslužiti na tople tanjure.



Dobar tek !!!

Read more...

Friday, January 10, 2014

Chow Mein noodles





Ni sama ne znam zašto ovaj recept nisam stavila na blog već odavno.
Radim ga već godinama i uvijek ga rado ponavljam, pa se baš iz tog razloga i čudim što ga nisam odavno napisala.
Inače, na blog stavljam sve ono što je puno puta isprobano, dorađeno po našem ukusu i što svi moji ukućani vole. Ovo je moja posebna "kuharica" !
Koliko god znam biti i tvrdoglava i svojeglava, uvijek ponovno kažem da kada je spiza u pitanju tu sam otvorena za sve opcije.
Kontra svih dalmatinskih razmišljanja, mislim da se riba može savršeno okusima spariti sa mesom, pancetom, vrhnjem i svačim nečim drugim.
U ovom slučaju su to piletina, kozice i soja umak.
Okus je fantastičan !


Inače, za ovaj recept koristim što god mi je pri ruci, tako da se ne mora slijepo držati recepta.
Ovdje gdje živim  mi jedino nedostaje kineska zelen, al se i bez nje može napraviti savršeno jelo.
Volim ove kineske kombinacije, a dok nisam doselila ovdje, često sam ih radila.
Ovdje, ne da sam se razlijenila već iz jednostavnog razloga nedostatka namirnica, nisam baš bila česta sa ovakvim jelima, mada ovdje nisam skoro pa ništa egzotično koristila ;)
Razlika ponude koja je sada u supermarketima i prije 4 godine je ogromna, bar se meni čini.



Potrebno je:

8-10 sirovih nekuhanih kozica
2-3 pileća karabataka
2 žlice ulja, plus po potrebi
mali komadić đumbira
1/4 šalice soja umaka (kikkoman soy sauce je meni najbolji)
1 manja kapula
1 mrkva
1/4 brokule
1/4 glavice kineskog kupusa
par gljiva
par zelenih kapulica
1 paket chow main noodles
Najvažnije je da sve namirnice pripremimo za stir-fry.
Ako ne koristimo filet od karabataka, tada taj komad mesa očistimo od kosti i kožice a meso narežemo da  trakice, prelijemo ga sa soja umakom i ostavimo 20-tak minuta da se marinira.
Kapulu narezati na veće komade. Mrkvu oguliti i narezati dijagonalno na komade.
Brokuli odvojiti cvjetove tako da je svaki zaseban a kupus izrezati, ne treba ga rezati pretanko i sitno jer je dosta mekan, a ne želimo ga da sasvim omekša, već da ostane lagano živ.
Zelenu kapulu očistiti i bijeli i zeleni dio dijagonalno narezati.
U dobro zagrijan wok na par žlica ulja dodati očišćene kozice, promiješati ih i izvaditi vani čim počnu mijenjati boju u crvenkasto. To će se dogoditi u svega dvadesetak sekundi.
Izvaditi kozice van iz ulja i staviti ih sa strane.
Ponovno ugrijati ulje i u vrelo dodati piletinu sa soja smakom. Neprestalno miješati par minuta i kada je gotova i nju izvaditi van i dodati kozicama.
Dodati žlicu ulja ako treba i kada se ugrije dodamo kapulu, mrkvu i naribani komadić đumbira. Neprestalno miješamo sa dvije žlice. Dodamo cvijetove brokule i ako je potrebno dodamo par žlica vode, tek toliko da lagano omekša.
Mješamo par minuta i dodamo kupus i gljive.
Uz neprestalno miješanje kuhamo još par minuta.
U međuvremenu tjesteninu prelijemo vrelom vodom, poklopimo i ostavimo 2-3 minute da omekša.
Vodu procijedimo a tjesteninu operemo hladnom vodom ako nam umak nije gotov.
U povrće vratimo kozice i pletinu, lagano izmiješamo i probamo okus.
Ako je nedovoljno slano dodamo još malo soja umaka, a ako je previše suho dodamo malo vode u koju možemo dodati malu žlicu gustina. Pustimo da zakuha, dodamo tjesteninu, izmiješamo i maknemo s vatre.
Umiješamo narezanu zelenu kapulu i poslužimo.


Mislim da duže uzme napisati recept, nego dok se ovo jelo skuha.
Kada su sve namirnice pripremljene, sve ide relativno brzo.
Umjesto pilećeg mesa se može koristiti i svinjsko ili juneće, samostalno ili u kombinaciji.
Isto je i sa povrćem, može se koristiti što god imete pri ruci.
Ovo je za mene stvarno recept koji svaki puta kada se radi ispadne drugačije, a uvijek super ukusno, fino i brzo.
Nemojte prekuhavati povrće, neka ostane čvrsto,
kuhano al da uvijek ima svoj " griz" !


Dobar tek !!!



Read more...

  © Blogger templates Psi by Ourblogtemplates.com 2008

Back to TOP