Sunday, July 31, 2016

Ponavljanje gradiva.....suhe i polusuhe pomidore ili rajčice....kako god tko voli







Ajmo od početka !!!!
Mislim da sam prva blogerica sa ovog područja koja je objavila recept za sušenje rajčica ili kako ih ja zovem pomidora. Sada ih ima mali milion objavljenih, ali mi se čini da je većina ljudi koji ih prave još uvijek jako zbunjena.
To što sam bila među prvima,ne daje mi pravo na njih ni pravo na soljenje nekom pameti, već znam da imam dovoljno iskustva i znanja da mogu opet i ponovno pisati o njima.
Došlo mi je od 2008, kada sam prvi put napisala recept na Coolinariku pa malo poslije i na blog,nekako sam ga ugurala između recepata, pa do danas, bar 50 puta da još jednom napišem post o ovom receptu al nekako bih uvijek odustala.
E, sada više odustajanja nema !!!!!



Moram ovo napisat, pa kako god tko shvatio, a nadam se da ću sa ovim postom puno toga razjasnitii u svakom slučaju bar nekom olakšati posao !!
Radeći godinama u "deli" navukla sam se na fine stvarčice koje možda sama ne bih nikada ni oprobala da mi nisu bile, onako, pri ruci.
"Sun dried tomatoes and semi dried tomatoes" ili suhe i polusuhe pomidore su dvije vrste sušenih pomidora sasvim drugačije  jedne od drugih, drugačije po teksturi, izgledu a i namjeni.
Suhe su, naravno suhe i ne koriste se za jelo kao ove polusuhe, već za kuhanje.
Polusuhe pomidore se koriste za jelo bez ikakve obrade.
Dijeli ih tanka linija, koju morate sami raspoznati. Dijeli ih samo par sati dužeg sušenja, a sve ostalo je isto.
Kada sam pisala prvi recept kako ih raditi, nisam baš imala prevelikog iskustva u sušenju, dok vam danas o njima mogu pričati  danima bez  prestanka.
Nema velike mudrolije, mislim da nema jednostavnijeg recepta od ovog za napraviti. Jedino je potrebno da imate prvoklasnu namirnicu, svježu, zrelu pomidoru i sunčano vrijeme.
Mogu se one raditi i bez sunca, al to već nije to....to je, rekli bi stari ljudi: "za nevolju" !
Najbolje pomidore za sušenje su "šljive" ili "šljivar" kako ih već tko  zove, a može poslužiti i i bilo koja druga mesnata zrela pomidora.
Najbolje je da se koristi vanjska pomidora koja dozrijeva na suncu, prirodno dozrela jer  bude puno slađa nego ona koja je rasla u plasteniku.
Pa da krenemo !



Čistu, zrelu pomidoru raskrižimo na pola, maknemo opnu sa  sredine ako je ima, lagano je rukom iscijedimo tako da uklonimo višak tekućine i sjemenki te je izrežemo na komade. Posložimo komade na neku prozračnu podlogu (ja koristim tanjure od dehidratora) poslaganu kožicom prema dolje, posolimo trunkicu više nego bi posolili salatu i stavimo na sunce.
Za polusuhu verziju na temperaturama od 33*-34*-35* stupnja je potreban jedan dan intenzivnog sunca, možda i nepuni dan i pol i to bi bilo to.


Na temperaturi  od 37* i većoj pazite, nekada je i jedan dan previše !
Kožica joj je lagano smežurana, meso je skoro pa suho, al još ima dovoljno vlažnosti u sebi.
Nemojte baš da ostavite napola suhu jer će se pomidora svakako natopiti uljem i lagano opustit, osušite je trunkicu jače pa će je ulje natopiti da bude taman kako treba.
Začinite je začinima koje volite i koristite.


Za začin ja koristim sito narezan češnjak, kapare i majčinu dušicu. Od suhih začina možete  staviti što god volite .
Sve zalijem ekstra djevičanskim maslinovim uljem i stavim u veću staklenku koju kako sušim popunjavam.

Vijek polusuhih pomidora nije dug kao onih što su sasvim osušene, pa morate naći način za čuvanje koji vam najviše odgovara.
Ja, osobno, ih ne volim stavljati u led i to ne radim, već kako sam gore rekla, koristim maslinovo ulje koje mi ih na puno blaži način prezervira nego led.
Ekstra djevičansko maslinovo ulje će se stajanjem u frižideru stisnuti i očuvat će vam pomidore sigurno. Inače, napravim ogromnu količinu polusuhih pomidora i ovako spremljene mi se nikada nisu pokvarile, niti uskiselile.
Kada stavljate sol na narezane pomidore, nemojte se bojati,
dovoljno je da budu malo slanije nego što bi ih solili kada bi radili salatu. Ta sol, osim što pospješuje da se brže gubi vlaga, čuva i od muha i drugih insekata, tako da vam nisu potrebne nikakve gaze, mrežice ni ikakve druge prekrivke.
Sol je dovoljna !
Ako vam nije dovoljno vruć dan i ako vam je potrebno još vremena za sušenje, obavezno pomidore unesite u kuću preko noći da se dodatno ne ovlaže od rose jer bi se  mogao uhvatiti na njima plijesan.
U stvari, ako nemate dva dana za redom dovoljno vruće vrijeme za sušenje nemojte ni počimati sušiti jer će se pomidora uplijesnit !

E....to je bila priča o sušenju u idealnim uvjetima koje ja imam za ovaj posao !!!
Možete ih sušiti i u pećnici. U tom slučaju, pomidore pripremite isto kao i za sušenje na suncu te ih stavite u pećnicu uključenu na 60* i sušite 8-12 sati, zavisi o veličini komada i rezultatu koji želite dobiti, odnosno da li je želite suhu ili polusuhu..Ovo je najlakše raditi preko noći.
Temperatura veće od 60* nije dobra, ne pečete pomidore već ih sušite.
Progore i na suncu a kamoli neće na jačoj temperaturi od ove.
Dobiti ćete također suhu pomidoru, ali okus joj nije kao ova što se suši na suncu !!
I tu imate razliku, jer "oven dried tomatoes" nisu "sun dried tomatoes", sušeno u pećnici nije sušeno na suncu !!!
Polusuha pomidora je okusom koncentrat okusa, savršen balans slatkastog i kiselog !Kupila sam ja i dehidrator, al sam odavno odustala od njega jer za količinu koju ja sušim je sasvim beskorisan. Ako sušim išta više od 2-3 tanjura uzme vječnost dok se osuši, a ta količina kada se i osuši je premalena.
Dehidrator mi dobro dođe za neke druge stvari, a u slučaju pomidora mi samo dobro dođu njegovi tanjuri !


Savjete koje sam čitala po raznim blogovima i forumima od "cura koje kao znaju o čemu pričaju" su smješni i većina njih su glupi savjeti jer iskreno, nemaju pojma o čemu pričaju, u stvari naljutim se čitajuć gluposti !!!
Najprije, ne znaju razliku između suhe i polusuhe pomidore pa po tome i njihovim komentarima vidim da su to čiste gluposti koje pričaju, a ljudi koji traže savjet ponekad na to i nasjednu.
Jedan od tih savjeta je obično vezan za čuvanje osušene pomidore za zimu.
Polusuhu pomidoru morate staviti u maslinovo ulje koje će se u frižideru stisnuti, ja koristim ekstra djevičansko i to kupovno i odlično mi se sačuva. Obično ulje ne dolazi u obzir !!!! Pomidore će pustiti svoju tekućinu i "uzvrištat će se", "ukiseliti" i možete ih sve fino baciti u smeće.
Ili ih stavite u zamrzivač, al po meni, kao i sve drugo što dugo stoji u zamrzivaču, lagano projmeni okus.


Čitala sam čak da žena savjetuje kako ona ne voli maslinovo ulje pa da može slobodno i suncokretovo....za polusuhu, onu koja će se bez kuhanja jesti  ne može, to vam ja garantiram !!!!


Još nešto....slobodno sušite pomidore po malo, po onoliko koliko možete i imate. I ja sušim u turama, ne osušim sve isti dan, a stavim ih u veliku staklenku koju samo nadopunjavam. Na taj način ćete i uštedjeti na ulju. Slobodno pomidoru začinite i tijesno nabijte u staklenku i odozgo nalijte maslinovim uljem pa poslije koristite po potrebi ! Vadite po potrebi 10-tak minuta prije upotrebe da se ulje opusti.
Za suhu pomidoru možete koristiti ulje kakvo god hoćete a ne morate ga koristiti uopće, možete ih slobodno staviti u praznu teglicu ili obični škartoc, ništa joj neće biti ako je sasvim suha !!!
Ja sam ih suhe držala u papirnatoj vrećici cijelu godinu i ništa im se nije dogodilo.
Nemojte mi zamjerit, ovaj post sam napisala napola ljuta jer stvarno ljudi svašta pišu i pišu o stvarima u koje se ne razumiju, a drugi nasjedaju !!!
I još jednom da naglasim,
polusuha pomidora se jede najčešće bez termičke obrade dok suhu prelijete vrelom vodom, malo ostavite da nabubri i koristite u kuhanju !
Od ova tri načina sušenja, sunce je zakon !!!!!




Read more...

Sunday, July 17, 2016

Bostan sa pršutom ili dinja.....ma kako god ga zvali





Gdje god sam živila za ovu vrstu voća svi imaju drugačiji naziv, od ćatruna, dinje, pipuna, bostana....svi ga zovu drugačije, a svi misle na istu stvar !
Ponekad mi se čini da mi je u Australiji bilo najjednostavnije razaznati o čemu se priča, jer oni za njega imaju samo jedan naziv:"Rockmelon"!
Kod mene je lubenica dinja, a ova "žuta dinja" je bostan !!!
Dovoljno imena da svakog zbuni.


Počele su vrućine i donijele svoje plodove koje sa njima dolaze pa se ni ne kuha pretjerano, već se kobinira nešto lagano, vodenasto i naravno sezonsko.
Uvijek sezonsko !!!
A trenutno nema ništa sezonskije od bostana,
prekrasno zreli, mirisni i slatki, savršena hrana za ovo doba godine.
I zato pošto su slatki prvo na pamet kada bi išli sastavit neki receptić za njih, vjerovarno promislite na neku slasticu, al meni to baš ni ne paše, već uvijek i najrađe idem na slanu varijantu.


Slatko i kiselo, slatko i ljuto ili u ovom slučaju slatko i slano.
Bostan i pršut su za mene kombinacija i pol !!!
Mada je ovo klasika talijanske kuhinje, kod nas, bar ovdje gdje ja živim, je još pomalo čudno kada ovo nekom poslužite,
nekim ljudima je čak i nezamisliva kombinacija,
a meni savršenstvo !!!
Probajte ako niste do sada, iznenadit ćete se !
Ovdje nema posebnih mjera ni posebnog recepta koji se mjeri u gramima,
ovdje jednostavno umotate očišćene, lagano rashlađene komade bostana u tanko rezan pršut i poslužite !!
I to je to !!!


Dovoljno vodenasto da ne dobijete višak kila u ovo vrijeme a dovoljno slano da vas vuče da puno pijete tekućine.
Poslužite kao fino predjelo ili kao samostalno jelo.
Fino skroz !!!
Dobar Vam tek !!!!


Read more...

Tuesday, May 17, 2016

Liker od ružinih latica




Ima li išta mirisnije od svibanjskih ruža, onih starinskih i super mirisnih ??
Mislim da nema.


Ružovača, ružolin, rozalin....sve je to isto, samo zavisi u kom se području kako zove.
Meni je ovaj liker čak i premirisan, a nisam ni ljubitelj "ženskastih" likera tako da ga većinom koristim u slasticama.
Najpoznatija slastica u kojoj se koristi ružovača je rožata a i ona je po ovom likeru dobila svoje ime.
Koristim je obavezno i u sirnicama, kao i uštipcima i raznim drugim tijestima i desertima.
Fino, fino i super mirisno !!!!


Iskreno, nemam neki poseban recept za ovaj liker već ga radim onako od oka kao i većinu likera koje pravim i odličan je.
Koriste se latice rascvalih mirisnih netretiranih ruža. Za okus im boja nije važna, al ruže intezivnije boje će dati ljepšu i dublju boju likeru.
Cvjetovima ruža istrgajte latice i stavite ih u staklenku širokog grla (oko 150 g ) i izmješajte sa šećerom (oko 250 g) te sve prelijte sa rakijom lozovačom (oko 1 l):
Ja koristim rakiju od mandarine i odlično mi se okusi spoje.
Promiješajte stadržaj staklenke, dobro zatvorite i iznesite na sunce te ostavite bar 40-tak dana.


Ja ostavim i duže, ne može naškoditi.
Ponekad u tih 40-tak dana, kada se sjetite, samo protresite staklenku, za svaki slučaj da se rastopi šećer.
Kada prođe 40-tak dana, procijedite rakiju, po potrebi je doradite i spremite na hladno mjesto pa koristite po želji.


Kada sam tek počela raditi likere, uvijek sam se slijepo držala recepta i puno puta dobila preslatke likere, a ja to ne volim,
zato uvijek dodam manje šećera u početku pa poslije kada procijeđivam liker po potrebi dodam po ukusu. U tom slučaju kuham šećer sa vodom dok dobijem lagano zgusnut sirup i to dodajem u liker.....malo po malo.
Meni je ovdje ovo dovoljno, a vi dodajte koliko vama odgovara, mjere doradite kako vama odgovara.
U zdravlje !!!


Read more...

Wednesday, March 23, 2016

Slatki kruh babe Tonke






Baba Tonka nije bila moja baba već baba moje strine čija je majka odlična kuharica, a sigurno znam da im je to u genima jer sam kod ćerki babe Tonke puno puta jela.
Babe Tonke odavno nema kao ni neke od njezine djece pa mogu slobodno reći da je ovaj recept  jedan od najstarijih koje radim.


Okus ovog kolača me vratio u djetinjstvo.
Davno sam pisala da moja majka nije pravila kolače, a nije ni baba. Mada je, kada pogledamo unazad 50 ili 80 godina, prema današnjem načinu života većini ljudi život bio težak, mojoj majki, babi i vjerujem svim ženama u mom kraju život bio ne samo težak već pretežak. Nisu one ni znale ni imale ni vremena ni uvjeta da prave kolače. To su bili borci i težaci !!
A sjećam se dok sam bila mala, da bi uvijek za blagdane mama kupila nešto kao slatki kruh punjen sa grožđicama i kandiranim voćem i taj okus mi je bio fantastičan. Nešto kao Panettone kruh ali nije vanjskim izgledom izgledalo kao Panettone već je bio pečen u duguljastim kalupima od kruha.
E....taj sam okus prvi osjetila kada sam tek zagrizla ovaj kruh !!!
Ovakve recepte treba čuvati kao suho zlato !


Recept sam dobila u originalu kako ga je baba Tonka napisala, al ja ću vam ga prenijeti onako kako sam ga ja radila i radeći mjerila.

Potrebno je:
1 svježi kvasac
170 g šećera
2 žumanjka
1 šalica mlijeka
900 g brašna
220 g masti
naribana korica limuna
2 kašike rakije
prstohvat soli

Nadjev:
2 bjelanjca
3 cijela jaja
350 g šećera
350 g mljevenih oraha ili bajama (badema)
55 g čokolade 
naribana korica limuna
2 kašike rakije
3 kašike krušnih mrvica
3 kašike brašna
1 prašak za pecivo

U malo mlakog mlijeka staviti kvasac, malo šečera i brašna i ostaviti da se kvasac aktivira
Izvagati brašno pa od njega oduzimati po potrebi.
Od aktiviranog kvasca, 10 kašika brašna, par kašika šećera, mlakog mlijeka i soli zamijesiti tijesto i ostaviti ga na toplom da se udvostruči.
Nadošlom tijestu dodati rastopljenu mast i ostatak sastojaka, zamijesite tijesto i ostavite ga opet na toplom da se udvostuči.

Tijesto zatim razdijelite na 3-4 dijela i svaki dio razvaljate, premažite nadjevom, zamotate u savijaču te ostavite da se opet dignu.
Ja sam nadjev posula sa malo grožđica.
Prije pečenja savijače premazati jajem.
Peći na 160* oko 50 do 60 minuta.
Izvaditi iz pećnice i ohladiti.
Za nadjev najprije rastopiti čokoladu i ostaviti je da se malo prohladi.
Istući jaja i šećer pa njima dodati sve ostale sastojke.


Bitno je za ovakva tijesta da prostorija u kojoj radite bude topla i da nigdje ne žurite jer vam za ovakve stvari stvarno treba vremena.
Tijesto možete malo ubrzati tako da ga držite u pećnici zagrijanoj na 50 * ili da posudu u kojoj vam je tijesto stavite u neku drugu, malo veću, napunjeno toplom (ne vrućom) vodom.




E sada....ovo tijesto je toliko fino i ukusno da sam ga htjela raditi i bez punjenja. Imala sam osjećaj da bi bilo kao i najfiniji Panettone, i bila sam u pravu.
Tijesto sam zamijesila kao gore, za nadjev sam koristila moju kandiranu koricu mandarine koju držim u šećernom sirupu i grožđice.
Tijesto sam zamotala i stavila u kalupe od kruha, čekala dok se udvostruči i stavila peći.
Predobro je, preukusno, prefinoooo !!!


Kvasac možete i smanjiti. Ja uvijek imam zamjerku na taj kvasac kako ga se previše stavlja u tijesta.



Iskreno, ja ga stavim malo manje, ne smeta mi to čekanje dok se tijesto diže jer ovo radim kada imam vremena, al u tom sličaju znam tijesto i zamotati i ostaviti preko noći, tako da mi ujutro ostane samo da zagrijem paćnicu i ispečem ga.
Miris koji se širi kućom dok se ovo peče je fantastičan i vjerujte mi da se stvarno isplati čekati !
Dobar tek !!!



Read more...

Thursday, March 10, 2016

Dossy ili po mom Verajina torta




Nemam pojma koliko recepata zapisano u mojoj bilježnici nosi nečije ime.
Neke sam jednostavno tako dobila a neke sam sama "krstila" tako da znam točno i bez razmišljanja  što tražim i koji je koji.
Recept sam dobila od gospođe Veraje i po njoj sam dala ime ovoj krasotici !!!
Nedavno sam bila na jednom krštenju na kojem su se, naravno, na kraju ručka poslužili i kolači.


Kako inače tih torti i kolača bude više nego što treba tako i bilo i ovog puta. Kako volim više pogledati kako koja izgleda, više zbog neke ideje za ukrašavanje nego za to koju bih jela, normalo da sam pogledala oko sebe. Bilo ih je svakakvih oblika i veličina, kladila bih se, i od pol metra...ili se bar meni tako učinilo. Većina njih ukrašene su hoplom koju ja ne mogu "provariti" nikako.
Dok su se slagale plitice sa tortama i kolačima pred mene je stigla jedna koja je na neki način odudarala od svih......
ma šta na neki način, ova je torta totalno odudarala od svega ponuđenog !
Mala, rekao bi netko obična, jednostavno ukrašena prelivenom čokoladom i dva-tri mala miniaturna cvjetića, skromna, decentna......i domaća, sve ono što ne mogu reći za kupovne torte....
ma prava ljepotica !!!!
Pažljivo sam narezala jedan komadić i oduševila se prvim zalogajem....
savršenstvo !!! Sočna, mekana,lagana, ukusna i puna čokolade, sve ono što ja i volim i tražim od čokoladnog kolača.



Samo da znate, ovdje se ne može stati na jednom komadiću.
Pripovratila sam se ja na nju par puta i mada rijetko kada uzmem kolač za ponijeti kuči, ovaj nisam mogla odbit.
Naravno, dobila sam recept i pravila je već puno puta, al nikako je uslikat.
Naime, problem slikanja ove torte je što ne da ne može prenoćiti u frižideru do sutradan, već se ne može pošteno ni ohladit prije nego se nareže.
Al sam je zato jučer napravila dva puta, za ne falit !!
Jedna se pojela odmah sinoć a drugu sam ostavila preko noći jer sam htjela vidit kakva će biti kad malo odstoji,
i bila sam u pravu.



Ova koja je odstajala je, normalno, finija i sočnija, prožetih okusa i ne mrvi se kao kada se nareže odmah.
Ako vam nisam do sada rekla, torta je savršena !!!!!
Vidim da je ima i kod Sanje na blogu i na još par mjesta sa istim sastojcima, samo što sam ja radila malo drugačiji postupak,al svejedno mi je svaki put ispala odlična, ista kao i ona koja me prvi put oduševila.

Potrebno je:
250 g maslaca sobne temperature

250 g šećera
6 jaja
150 g otopljene čokolade
250 g mljevenih oraha

Glazura:
1/2 šalice vrhnja
150 g čokolade
Uključiti pećnicu na 150*
Maslac i šećer pjenasto istući mikserom te dodavati jedno po jedno jaje pa toj smjesi dodati čokoladu i lagano izmješati. Na kraju dodati i orahe te isuti u kalup za pečenje i staviti peći oko sat vremena.
Za glazuru ugrijati vrhnje i u vrelo dodati narezanu čokoladu, skinuti s vatre i dobro izmiješati da se dobije glatka smjesa.

Ohlađen kolač preliti toplom glazurom i ostaviti da odstoji preko noći.

Ohlađen kolač preliti toplom glazurom i ostaviti da odstoji preko noći.
Ja sam koristila kalup za torte promjera 23 cm pa mi je pečenje uzelo 15 minuta duže.
 Ma živa uživancija !!!!
Dobar tek !

Read more...

Saturday, March 5, 2016

Ivanova sačivica ili kako je to uvijek radila moja baba







"Mama, kad dođem doma, svaki ćeš mi dan kuhat sačivicu" !!!
Ove su mi riječi toliko puta natjerale suze u oči a rekao mi ih je moj sin koji se prije par godina odselio od mene. Prošle godine, kada mi je ćerka bila u posjeti, to smo vrijeme između ostalog  proveli kuhajući zajedno, a prvi recept koji je htjela naučiti je bila ova sačivica tako da bi je mogla spremati bratu koji neprestalno o njoj priča !


Ako se mislite što je sačivica, tako se zove leća u mom kraju !!
Inače, sačivicu spremam i na drugi način i odlična je,dosta sličan ovom,  al ovako napravljena mi je posebna.
Ranije kada bih god ovo kuhala , sjetila bih se svoje babe koja ju je skoro pa isto ovako radila,na lešo. Danas kada je radim, na pamet mi pada moj Ivan koji mi jako nedostaje i kojeg majka željno čeka !
Volim lešo skuhane stvari, lagane su mi i nekako mi, kako godine prolaze, sve bolje leže.

Potrebno je:
350 g sačivice
3-4 režnja češnjaka u ljusci
1 lovorov list
1 mrkva
malo peršina, sitno narezanog
sol i svježe mljeveni crni papar
4-5 krumpira, narezanih na kockice
malinovo ulje
Opranu sačivicu obilato preliti hladnom vodom i staviti kuhati na laganu vatru.Dodati lovorov list, češnjak u ljusci i mrkvu. Pustiti da lagano kuha dok sačivica ne omekša.
Kada je sačivica skoro kuhana, u drugi lonac u lagano zasoljenu vodu stavimo kuhati krumpire .
Izvadimo kuhani češnjak i istisnemo ga iz ljuske pa ga u posebnom loncu na malo maslinovog ulja izmiješamo i lagano zgnječimo. Tome dodamo kuhanu sačivicu i polovinu tekućine u kojoj se kuhala i kuhani krumpir i dio njegove tekućine.

Posolimo i popaprimo i dodamo peršin.
Provjerimo okus i poslužimo obilato preliveno maslinovim uljem.

Dobar tek !!!


Ova juha je nježnog okusa, tek lagano začinjena i dovršena prvoklasnim maslinovim uljem, savršena !!
Ovo jelo je dosta jušno, a možete gustinu prilagoditi prema svom ukusu.


Read more...

Wednesday, January 20, 2016

Pečeni kupus pupčar








Trenutno imamo kupusa svih vrsta u količinama koje su tolike da su možda većini nas na neki način i dosadile. Obični glavati bijeli kupus, pa kelj, brokul, raštika, pupčar .....ma kupus na sve strane !!!!
 Još ako imate mog susjeda Matu, nema šanse da će vam ga nestat cijelu zimu !!!!

Kupus pupčar ili "omraženi Brussels Sprouts" su inače noćna mora svakog djeteta pa tako donekle i moje djece koja su ga nerado jela. Te miniaturne glavice kupusa  imaju intenzivan i okus i miris. Najbolje i najukusije su mi baš u ovo vrijeme godine, kada ga je led "opalio" par puta i nema više one žestine koja je karakteristična za njega.
Volimo kupus svih vrsta al ne želim dopustiti da nam pređe u dosadu  zbog jednoličnog načina pripreme.
I jučer opet dobih vrećicu pupčara kojeg obično samo prokuham i dodam koji krumpirić pa podlijem maslinovim uljem,
to danas nisam htjela radit.
Znam da ga neki ljudi prokuhaju do pola pa tada lagano proprže na ulju, al nisam htjela ni to...
Inače, imam pravilo kojeg se držim, a to je da  kuhanje bude super jednostavno i bez prevelike količine namirnica. Jednostavnije od ovog ne može !!



Potrebno je:
700 g očišćenog kupusa pupčara
200 g pancete izrezane na komadiće
sol i papar
par žlica ulja
1-2 žlice balsamičnog octa
Zagrijati pećnicu na 200 *
Očišćeni kupus prerezati na pola, podliti sa uljem, posoliti i pobiberiti te istresti u tepsiju dovoljno veliku tako da sve bude u jednom sloju. Presuti pancetom i svatiti u zagrijanu pećnicu oko 35 minuta.


 Promiješati par puta pazeci da ne zagori, al potrebno je da uhvati malo boje.
Pečeno izvadimo iz peći i polijemo sa balsamičnim octom i poslužimo.

Miris koji mi se širio kućom dok se ovo peklo je mamio na isprobavanje !!!
Okus je bio fantastičan !!!

Ovo je definitivno moj "novi najdraži način" spremanja kupusa pupčara !!!
Dobar tek !!!!

Read more...

  © Blogger templates Psi by Ourblogtemplates.com 2008

Back to TOP