Tuesday, January 27, 2009

Pasta, riza i srnetina.........







Ima li ista ljepse od domace paste....
ne mislim.
Tako jednostavno, tako predivno...
Od malo brasna i par jaja cuda se mogu napravit.
Ja je obozavam, a i svi moji ukucani.
O pasti mogu citat neprestalno, pa tako uvjek pokupim nesto novo.

Naravno , Talijani su majstori paste, ali zar moramo biti Talijani da je volimo i pravimo sa istom strasti kao i oni,
ne mislim....
Da je po tom, ja bih bila prava talijanka :):)
Ne znam sto je pravi omjer, jer ih ima mali milion...svak preporucuje nesto svoje.
Dugo godina sam radila po omjeru 1 jaje na 100 g brasna, ili za malo bogatije tijesto jedno jaje i jedno zumanjce za isti omjer brasna, ali zasto ne ici i malo dalje od toga, probati i drugacije teksture koje mozemo dobiti.

U knjizi :"Made in Italy" autora Giorgio Locatelli-a koju smatram velikim blagom, sam procitala da je radio pastu sa 52 zumanjca na 1 kg brasna....
Koje je to bogatstvo okusa moralo biti, a teksturu ne znam jeli mogu uopce zamisliti.......
Mozda i oprobam jedan dan......
nikada se ne zna ..

I mada sam jako bogata informacijama o kuhanju iz mojig kuharica i "I love food" programu na Foxtelu, nikada do nedavno nisam cula za Ursulu Ferringo, ciju sam knjigu nasla sasvim slucajno.
Ja sam se odusevila....
Poslije sam nasla jos jednu njezinu knjigu u kojoj su samo slastice "La Dolce Vita" i morala sam je imat.
Sada sam narucila sve njezine knjige koje je napisala, jer mom odusevljenju nije bilo kraja kojom jednostavnoscu i originalnoscu zena opisiva talijansku hranu.
Inace je vegetarijanka, a ideje koje iznosi i u vegetarijanskoj kuhinji su prekrasne i bas originalne.

Monsoon,poslat cu i tebi jednu kopiju :):)

Povrh svega cista jednostavnost i nista drugo, bas onako kako meni i odgovara.
Kod nje sam uzela recept za raviole od zucanice i sira, pa tada po prvi put oprobala pastu raditi sa grizom i brasnom.
Pasta radjena na taj nacin bolje drzi nadjeve, ima drugaciju teksturu od paste radjene samo od brasna.

Jucer sam radila nesto slicno, ali opet malo drugacije...
Na 300 g brasna sam dodala 100 g griza, 1 jaje i extra 7 zumanjaca i malo soli.

Pocela sam tijesto kasicno mijesiti na ruke, viljuskom muteci jaje i zumanjke u udubljenju koje sam napravila u brasnu lagano ga dodavajuci.
Kada mi je smjesa postala dovoljno izmjesana, sve sam to ubacila u food processor i na brzinu sva izmijesala u njemu.


Stvarno moje ruke ne mogu podnijet rucno mijesenje, al to nije nikakav izgovor ...
Pa u danasnje vrijeme ima kuhinjskih pomagala koliko god hocemo.


U masini je tijesto doslo u prekrasne, lagano vlazne mrvice koje istresemo na radnu plohu i samo spojimo rukama.
Tijesto bi trebalo biti prilicno cvrsto i tvrdo, a nikako mekano.
Omeksati ce stajanjem.


Tijesto obavezno treba zamotati i spremiti u frizider oko sat vremena da se opusti.
Kada je tijesto opusteno, tek ga tada valjati.
Ja svoje tijesto valjam na pasta masinu.
Postupak znate svi, najprije jedan komad tijesta razvaljam lagano oklagijom na 0.5 - 1 cm.
tada je tijesto dovoljno debelo da moze lagano prolaziti kroz masinu.

Ako je tijesto deblje od toga, masinu moze ostetit, a iz tijesta se izvuce sva vlaga,
a to naravno ne zelimo.
Najprije tijesto stavljamo kroz najsiri otvor (settings) na masini pa postepeno otvor smanjivamo i tijesto tanjimo.
Jako je vazno preklapanje tijesta jer na taj nacin ono dobije pored ravnomjerne debljine i istu elasticnost.
Kada je tijesto razvaljano do debljine koju zelimo, mozemo ga rezati ili oblikovati.
ovo tijesto je bilo prekrasno,
prekrasno bogate zute boje i tako bogato, tekstura sasvim drugacija nego sto sam je imala ranije.
Od ovog recepta sam ja radila pappardelle.












Pappardelle su inace najsira pasta u obitelji dugih pasta.
Budu inace siroke oko 2 cm, pa sam ih rezala rucno.
Ispale su prekrasne, a sada mi je tako drago da sam ih radila sa mjesavinom griza i brasna.




Pappardelle odlicno idu uz sos od divljaci koji sam takodjer radila.

Kuhala sam srnetinu, a pola sam napravila na rizot, a pola sa domacom pastom.
Divljac inace kod mene u kuci prolazi odlicno....
Prava Neretvanka.....
Pa kod nas se u Neretvi jede sve sto pliva i leti......a u Australiji i ono sto skakuce.....
Tako sam i djecu naucila na divljac...
Dobila sam meso srnetine na poklon a takve poklone jako cijenim.
Toceve od divljaci sam naucila kuhati uz mog svekra koji je bio lovac cijeli zivot.
Naravno, malo sam te recepte obradila kako meni odgovaraju, ali uglavnom, podlogu za to sam imala.
Meso sam narezala na komadice, ne bas sitne, i potopila ga u vinu.
Idealno bi to bilo ostaviti preko noci, al ja sam imala samo par sati da se meso marinira.


Dosta narezane kapule pustiti da lagano zazuti,
dodati joj lovorov list, ljute paprike, malo timijana, dosta narezanog cesnjaka i persina.
Dodati i ocijedjeno meso te mijesati dok se meso lagano zapece, pa svemu tomu dodati samo malo koncentrata od pomidora.

Ja ga nisam imala u kuci, ali sam imala koncentrat od suhih pomidora koji sam upotrijebila.
Koncentrat mijesati usuho sa mesom da se lagano zaprzi pa doliti vino.
Lagano posoliti i pobiberiti.
Dodati saku narezanih suhih sljiva.


Kuhati na srednjoj vari dok se vino sasvim ukuha, te dolijevati ili vrucom vodom ili temeljcem.

Moze se podliti i sa casom - dvi proseka.
Za ovo stvarno treba imati strpljenja, a mada imam ekspres lonac, za ovo jelo ga nikada ne bih koristila.

Strpljenje od par sati, koliko traje ovo kuhanje, vas na kraju nagradi prekrasno bogatim i ukusnim sosom, koje u ekspres loncu ne bi nikada dobili.


Vjerujte mi da je vrijedno svake minute kuhanja.


Sos je tako taman , a preukusno bogat.
Ja ovaj sos kuham oko 3 sata, tj, dok meso potpuno omesa.

Na kraju odvojim dio sosa za pappardele, a dio sosa ostavim za rizot.

moze se ubaciti i par krumpira, svakako bude jako lijepo i ukusno.



Meso sa sosom koji odvojim za pappardelle usitnim sa dvije viljuske, tako da nemamo vece komade, a ti mali komadici se oslicno spoje sa sosom.

Nemojte da vam pasta pliva u sosu, nepotrebno je.

Za mene je pasta, pogotovo domaca,
glavni junak na tanjiru pa oko nje, zavisi kojeg je oblika treba praviti sos samo kao dodatak, tek toliko da je s njim zacinjena.

Uvjek ostavite jednu casu od vode u kojoj se pasta kuhala pa je dodajte u slucaju ako vam sos izgleda suh ili tvrd, tako da s njim opustite pastu.

Nemojte je prekuhati, jer tada vam je sav trud bio uzaludan.
Mora biti al dante skuhano, tako da ima "griz" kada zagrizete, a ne da bude ljepljiva i mekana.

Jos jedna vazna stvar, pasta se mora kuhati u velikom loncu vrele vode,mora imati mijesto da pliva u njemu inace ce se zalijepit komadi jedan o drugi.

Nepotrebno je u vodu stavljati ulje, to vam nece pomoci.

Voda treba biti zasoljena i da kljuca kada u nju dodajete pastu, promijesajte , mozete i poklopit dok se voda vrati do vrenja, a tada ponovno kuhati otklopljeno uz povremeno mijesanje.

I nemojte je ispitari hladnom vodom da zaustavite postupak kuhanja, isperete one sastojke koji su vam je potrebni da se pasta priljubi uz sos.
Kazu da je omjer 100 g paste i litar vode.
U drugi dio dodam samo saku rize, taman da fino zgusne sos.



Za ovakve delicije se stvarno vrijedi i potruditi i strpiti.
I eto me ponovno, umijesto da sam stavila jedan recept, a to mi je danas trebala biti pasta, ponovno se nadovezah pa od jednog jela ispadose dva.
U slast.




7 comments:

Andrea January 27, 2009 8:03 AM  

Ovo je prekrasno. I ja uživam u izradi tjestenine, a one tvoje raviole s grizom se već duže vrijeme spremam probati pa nikako da uhvatim vremena. Dragi i ja također jako volimo divljač i uvijek rado vidim novi recept za nju. Kad opet budemo imali srntinu rado ću isprobati ovaj recept. :)

maslinka January 27, 2009 8:50 AM  

predivno izgleda... griz u pasti mi je vec zapao za oko kod tebe i planiram to raditi jer volim domacu pastu... ma sve si napravila i opisala savrseno :)

nlo January 27, 2009 9:04 AM  

ovo je fantastično ali pritom mislim na paštu jer nažalost divljaći nisam ljubitelj iako ovako kad vidim kako si to spremila mi bude žao.
Da se vratim na paštu, domaću nikad nisam sama pravila nemam još ni ovu spravicu mada to nije izlika (može se i ručno zar ne,malo teže al može) kad vidim kako dobro izgleda kod tebe a i kod drugih a o okusu nemoram ni razmišljti jer vjerujem da je neusporedivo bolji poželim je odma praviti.
zanimljiv mi je i ovaj recept od 52 žumanca na 1kg brašna to mora da je savršeno i okusom i bojom.

Vali January 27, 2009 9:36 AM  

Ovo je stvarno savršeno. Tek je prošlo 9 ujutro, a ja sam spremna za ručak. Volim i srnetinu,iako je još nikada nisam sama pripremala.

SweetSensation January 27, 2009 10:02 AM  

uživala sam ćitajući ovaj post...domaću tjesteninu obožavam i volim je raditi, ali nažalost rijetko nađem vremena za to...uglavnom sam do sad uvijek uzimala isti omjer - na 100 g brašna jedno jaje...tako me mama učila :) ali svakako ću probati i neku od ovih varijanti koje opisuješ...ova sa grizom mi je posebno zanimljiva :)

Tash January 27, 2009 12:27 PM  

banjoli, nevjerovatne su ti i slike i recept i tvoja posvecenost kuvanju :) nikad nisam sama radila domacu tjesteninu, ali sigurno cu probati :)

  © Blogger templates Psi by Ourblogtemplates.com 2008

Back to TOP