Gdje god da te zivot nosi, uvik moras znati tko si.....
Metkovicu moj lipi......
Dvi ribe, dva kumpira......
5 litara crna vina,
sta mi vise triba....
kruva ispod peke,
nema meni do Neretve.....
Grozdja,mandarina,
smokava i maslina,
sta mi vise triba....
jeguje iz rike,
neretvansko ja sam dite....
© Blogger templates Psi by Ourblogtemplates.com 2008
Back to TOP
4 comments:
Branka slike su predivne !!
Ah ta nostalgija, u srcu nam rupu stvara! Iako je pokusavamo popuniti - opet ostaje praznina. Cini mi se da nam je utjeha to sto ovako preko bijela svijeta dijelimo istu tugu, lakse je podnijeti !
Puno pozdrava iz Svedske !
Hvala ti Rijeka sto si tu i na ovom prekrasnom komentaru :)
Lijepo mi je ovdje gdje zivim, ali moj dom i moj kraj mi je u srcu i nedostaje mi beskrajno.
I kao sto kazes....uvijek ostaje praznina.
Cao, uvijek se rastopim kad vidim slike Metkovica, sasvim slucajno sam naletila na ovaj tvoj blog i morala sam se javiti, ko zna mozda se i poznamo.
A Zupa je bio dio moje ekipe uvik na maskarama u hotelu mada je stariji od mene ali eto nekako smo bili ekipa.
Nemam svoj blog ali evo morala sam ti se javiti.
Nisam bila u Metkovicu 18 god mada sam u kontaktu sa nekim ljudima dole.
A mozda i odem uskoro.
Puno te pozdravljam.
Djoje, pozdrav i tebi,
tako mi je drago da si naletila :)
Zupa , moj profesor, je zakon.
I poslije toliko vremena, svaki put kada cujem ovu pijesmu, meni "svaka dlaka drito stoji" doslovno.
Nisam ni ja bila dugo u Metkovicu,
prije tri godine sam bila prvi put nakon 15 godina...i nedostaje mi strasno, i grad i ljudi....
Post a Comment