Kruh nas svagdasnji

Miris toplog kruha je za mene miris djetinjstva.

Majka bi ga zamijesila skoro svako jutro,a onda bi ga pekla na ognjistu ispod sacure.

Nekada ako joj je vatra bila prejaka, znala je dno kruha obloziti listovima od rastike kupusa da joj ne zagori, a usput bi dobio i miris tog kupusa.

Iskreno, kao dijete nisam volila taj miris,

drazi mi je bio, onako, obican.

Kad bi se kruh ispekao, digla bi sacuru, a krajeve kruha bi ocistila.

Stavila bi ga uvijek na isto mijesto da se hladi, a mi bi kao djeca cekali da ona zamakne iza kuta , pa bi odlomili,onako vruceg, misleci da ona nece ni primjetiti.

Puno puta nam ne bi nista ni rekla, ne sto nije primjetila, vec valjda nije htjela.

Govorila bi da sacekamo da se ohladi,ali bas je u toplom kruhu bila sva ta car...

Danas , kada ja radim kruh, moja djeca rade istu stvar, a ja sam zamjenila mijesto sa mojom majkom.

Pekla sam ga godinama i uvijek zudila za onim rupicama koje su mi se kao djetetu cinile mozda i vece nego sto su bile.

Poslije toliko godina, napokon sam dobila svoje rupice, i na moju srecu, bas su onakve kako ih i pamtim i kakve sam i sama htjela.

Danas ima stotine vrsta kruha, izbor je stvarno ogroman.

Ali pravljenje kruha mi daje posebno zadovoljstvo, a kucu mi napuni mirisom doma.

Miris pecenog kruha kao da te zove i privlaci .

Pecena focaccia je posebna mirisna prica, svaki nadjev je prica za sebe,

svaki nadjev je parfem za sebe.

Ne mogu stati samo na jednoj vrsti kruha.

Pa u danasnje vrijeme ti ni nije moguce...

bijeli kruhovi raznik oblika i tipova,kruhove raznog mijesanog brasna, sa sjemenkama,

slatke, slane, nadjevene,

kruhove od tikve,krumpira,

od tikvica,posute sezamom ili makom,

kruhove sa kombinacijama zacina i zacinskog bilja......

kruh sa srnilom od sipe....

sto god vam padne na pamet.

Mnogim ljudima, a posebno evropljanima, je obrok nezamisljiv bez kruha na stolu.