Pesto od mrkve

Ovaj post napisan čeka u draftu od prošle godine, ne znam zašto ga nisam objavila. U to vrijeme sam počela pisati i za Coolinariku i ne znam što se dogodilo....valjda sam čekala da se članak najprije objavi tamo .

Kako god, evo ga bez ikakvih izmjena !!!

Mislim da je teško isplanirati svoj život i živjeti ga po tom planu...ne znam, bar je meni tako !

Nikada nisam mislila da će moj život teći onako kako je u stvari tekao do sada.
Koliko god planirala nešto, kao da uvijek "iskoči"  nešto neplanski.
U dosta slučajeva je i dobro da je tako !
Tako sam ja završila 20 godina na drugom dijelu planete,
neplanski, nesmišljeno i neproračunato.
Kada sve zbrojim bilo mi je lijepo, ali kako god me srce odnijelo tako me i donijelo nazad.
Imala sam sreću vidjeti i isprobati svašta nešto što nisam mogla "doma" i to sam debelo koristila, al ipak kao da sam ostala vjerna onim okusima na koje sam  iz djetinjstva pamtila i koji kao da su mi nekako karakteristični za moj kraj.
U stvari, kada malo bolje razmislim, ja sam okuse mog kraja malo upotpunila i obogatila onim što sam usput zavolila i kod drugih kuhinja.
Ne mislim da kuhinja i kuhanje poznaju granice !
Kuhanje je za mene umjetnost jednako kao i glazba, slikarstvo, književnost i svašta još nešto.

Obožavam improvizirati, tražiti nešto novo od onoga što nam čini svakodnevnicu,
pripremiti na neki malo drugačiji način, poslužiti malo drugačije....
uvijek nešto malo drugačije !!!!
Više od svih drugih, obožavam talijansku kuhinju !!!!!!!
Kao stvorena je za mene !!
Jako mi je slična dalmatinskoj kuhinji..... čak i bolja !
U stvari, kada pogledam njihovu kuhinju i sastojke koje koriste kao da vidim  "moj kraj " u kojem raste gotovo sve što i kod njih....sve osim riže.
Ja volim moju Dolinu, prekrasna mi je i ne bih je mijenjala za ni jedno mjesto na svijetu !
Svako godišnje doba ima svoje čari i svako od njih nosi nešto posebno.
Trenutno je zima, mada je ove godine to kod nas nepostojeće godišnje doba, a polja su puna svega.
Između ostalog povrća mrkve ima u izobilju.
Osim u juhama i raznim varivima ljudi je jako malo koriste.

Často znam napraviti od nje krem juhicu, smotati i kiflice koje mi se savršeno ljube sa krem sirom, ispeći ih i svašta još nešto, al
uvijek koristimo samo narančasti dio, a njeno zeleno lišće bacimo.
Vjerujem da kada ste pročitali naslov da ste očekivali nešto narančaste boje ;)

Ne znam da sam odavno jela nešto ovako lijepo i ukusno. Ovakve stvari ja zovem fast food, al definitivno zdravija verzija od onih stvari koje inače nazivamo tim imenom.
Uzme svega par minuta dok se skuha tjestenina i obrok je na stolu.
Nema bacanja !!!
Kod mene se ništa ne baca !!
Ako išta mrzim onda je to bacanje hrane !
I ti prekrasno zeleni listovi bogati mineralima se mogu iskoristiti.
Evo i jednog primjera kako.

Potrebno je :

1 šalica zelenih listova od mrkve
1 režanj češnjaka
8 žlica maslinovog ulja
3-4 žlice oguljenih badema
1/3 šalice naribanog parmezana
malo soli i svježe mljevenog papra

Lišće opratii staviti u multipraktik, dodati mu bademe te pulsirati dok dobijemo grubo mljevenu smjesu,  a zatim dodati sve ostale sastojke i dobro izmješati.
Poslužiti preko vrele tjestenine.
Dobar tek !































Kada sam počela pisati svoj blog, bio je zamišljen sasvim drugačije od ovoga na što danas liči.
Mislila sam pisati o mom rodnom kraju koji mi je strahovito nedostajao, al odmah poslije prvog posta sam shvatila da će to biti nemoguće baš iz razloga što sam bila jako daleko, a htjela sam sve dočarati fotografijama koje jednostavno nisam imala.
Ne volim lažnu skromnost i znam da sam u svojoj kuhinji "apsolutna kraljica" pa sam počela pisati o onom u čemu sam jako dobra, o kuhanju  koje je bez obzira gdje živila uvijek nekako vuklo u Dolinu Neretve.
Ime sam tada promijenila u "Dvi ribe dva kumpira" po Rafinoj pjesmi koja nas savršeno opisuje.
Ako Vas slučajno put odvede na moj blog, ondje možete pronaći recepte koji su provjereni puno puta i s kojima se ja koristim u svojoj kuhinji.
Recept je obično popraćen nekom pričom ili bar detaljnijim opisom jela. Ovo je na neki način moja osobna kuharica-
Na naslovnoj stranici je moj tata koji mi je na neki način postao "zaštitni znak mog bloga ". Ovu fotografiju obožavam, mada me je puno puta vikao, jer kako on kaže :" Poslala sam ga u svijet u šporkoj robi " !

Read more...

Pečena jegulja

E.....ovo su posebni gušti, a koliko je ovo dobro to mi Neretvani najbolje znamo.
Ne sijećam se kada sam zadnji put jela pečene jegulje....ima sigurno preko 20 i ohoho godina, a i do tada bi to bilo stvarno u minimalnim porcijama i u jako, jako rijetkim prilikama.
Jegulja se nudila samo najboljim i izabranim gostima, kako u ono davno vrijeme pa skoro da je tako i danas.
Uvijek je bila i ostala poprilično skup simbol moga kraja, ali zaista vrijedi svakog zalogaja.

Puno puta sam rekla i opet ću, da mi je tako žao da nam kompijuter ne može uz slike dočarati i miris, jer za neka jela, kao npr. ovo bi to stvarno bio pun pogodak.
Koji su to prekrasni parfemi....
a o okusu da ne pričam.
Pričala sam već o mom strahu prema zmijama.... e, ovdje to prestaje,
mene ona niti trunkice ne podsjeća na zmiju, već na prekrasni i super slasni zalogaj ;)

Neke stvari kao da su ostale isto kao i prije 20,30 ili više godina....još uvijek se jegulja nudi samo probranim i posebno dragim ljudima.
Ali ljudi, odnosno ja, su danas malo drugaćiji nego prije,
ja znam samu sebe počastiti finim zalogajčićem.
Znam često reći, da čast svakome al da sam ja sebi najbolji gost i volim sebe počastiti nečim finim.
Miris pečene jegulje, kao i okus je spoj savršenstva.
Prefina lagano hrskava kožica i delikatno mekano i slasno bijelo meso....e to je jegulja.
Ne znam s čim bih vam je usporedila.
To uspoređivanje ni ne volim, muka me uhvati kada netko uspoređuje meso žabe sa piletinom.....e tu bih počela plakat od muke. Jedno s drugim nikakve veze nemaju !!!!

 Meso tanjih jegulja je savršeno za brudet, a deblje se peku na ražnju. One su dovoljno masne da same sebe podmazuju tokom pečenja.
Dosta su zasitne i ne može se količinski puno pojesti a ja je volim prelivenu limunovim sokom baš zbog njezine masnoće.
Nema ovdje nekog posebnog recepta ni posebnih sastojaka....samo jegulja i sol...apsolutno ništa drugo !!

Očišćena se jegulja vijugavo nabode na tanji ražanj te se lagano zasoli izvana i iznutra i stavi na žar uz lagano okrećanje ražnja.
Peče se ovisno o debljini ribe i obavezno posluži vruća.

Doći u Dolinu Neretve i ne probati jegulju i žabe je isto kao da ovdje niste ni bili.
Onaj tko je probao točno zna o čemu pričam a tko nije....evo mu preporuke što probati kada navrati !!!!
E pa uživajte !!!
Dobar tek !!!

Read more...