Ponavljanje gradiva.....suhe i polusuhe pomidore ili rajčice....kako god tko voli

Ajmo od početka !!!!
Mislim da sam prva blogerica sa ovog područja koja je objavila recept za sušenje rajčica ili kako ih ja zovem pomidora. Sada ih ima mali milion objavljenih, ali mi se čini da je većina ljudi koji ih prave još uvijek jako zbunjena.
To što sam bila među prvima,ne daje mi pravo na njih ni pravo na soljenje nekom pameti, već znam da imam dovoljno iskustva i znanja da mogu opet i ponovno pisati o njima.
Došlo mi je od 2008, kada sam prvi put napisala recept na Coolinariku pa malo poslije i na blog,nekako sam ga ugurala između recepata, pa do danas, bar 50 puta da još jednom napišem post o ovom receptu al nekako bih uvijek odustala.
E, sada više odustajanja nema !!!!!

Moram ovo napisat, pa kako god tko shvatio, a nadam se da ću sa ovim postom puno toga razjasnitii u svakom slučaju bar nekom olakšati posao !!
Radeći godinama u "deli" navukla sam se na fine stvarčice koje možda sama ne bih nikada ni oprobala da mi nisu bile, onako, pri ruci.
"Sun dried tomatoes and semi dried tomatoes" ili suhe i polusuhe pomidore su dvije vrste sušenih pomidora sasvim drugačije  jedne od drugih, drugačije po teksturi, izgledu a i namjeni.
Suhe su, naravno suhe i ne koriste se za jelo kao ove polusuhe, već za kuhanje.
Polusuhe pomidore se koriste za jelo bez ikakve obrade.
Dijeli ih tanka linija, koju morate sami raspoznati. Dijeli ih samo par sati dužeg sušenja, a sve ostalo je isto.
Kada sam pisala prvi recept kako ih raditi, nisam baš imala prevelikog iskustva u sušenju, dok vam danas o njima mogu pričati  danima bez  prestanka.
Nema velike mudrolije, mislim da nema jednostavnijeg recepta od ovog za napraviti. Jedino je potrebno da imate prvoklasnu namirnicu, svježu, zrelu pomidoru i sunčano vrijeme.
Mogu se one raditi i bez sunca, al to već nije to....to je, rekli bi stari ljudi: "za nevolju" !
Najbolje pomidore za sušenje su "šljive" ili "šljivar" kako ih već tko  zove, a može poslužiti i i bilo koja druga mesnata zrela pomidora.
Najbolje je da se koristi vanjska pomidora koja dozrijeva na suncu, prirodno dozrela jer  bude puno slađa nego ona koja je rasla u plasteniku.
Pa da krenemo !

Čistu, zrelu pomidoru raskrižimo na pola, maknemo opnu sa  sredine ako je ima, lagano je rukom iscijedimo tako da uklonimo višak tekućine i sjemenki te je izrežemo na komade. Posložimo komade na neku prozračnu podlogu (ja koristim tanjure od dehidratora) poslaganu kožicom prema dolje, posolimo trunkicu više nego bi posolili salatu i stavimo na sunce.
Za polusuhu verziju na temperaturama od 33*-34*-35* stupnja je potreban jedan dan intenzivnog sunca, možda i nepuni dan i pol i to bi bilo to.

Na temperaturi  od 37* i većoj pazite, nekada je i jedan dan previše !
Kožica joj je lagano smežurana, meso je skoro pa suho, al još ima dovoljno vlažnosti u sebi.
Nemojte baš da ostavite napola suhu jer će se pomidora svakako natopiti uljem i lagano opustit, osušite je trunkicu jače pa će je ulje natopiti da bude taman kako treba.
Začinite je začinima koje volite i koristite.

Za začin ja koristim sito narezan češnjak, kapare i majčinu dušicu. Od suhih začina možete  staviti što god volite .
Sve zalijem ekstra djevičanskim maslinovim uljem i stavim u veću staklenku koju kako sušim popunjavam.

Vijek polusuhih pomidora nije dug kao onih što su sasvim osušene, pa morate naći način za čuvanje koji vam najviše odgovara.
Ja, osobno, ih ne volim stavljati u led i to ne radim, već kako sam gore rekla, koristim maslinovo ulje koje mi ih na puno blaži način prezervira nego led.
Ekstra djevičansko maslinovo ulje će se stajanjem u frižideru stisnuti i očuvat će vam pomidore sigurno. Inače, napravim ogromnu količinu polusuhih pomidora i ovako spremljene mi se nikada nisu pokvarile, niti uskiselile.
Kada stavljate sol na narezane pomidore, nemojte se bojati,
dovoljno je da budu malo slanije nego što bi ih solili kada bi radili salatu. Ta sol, osim što pospješuje da se brže gubi vlaga, čuva i od muha i drugih insekata, tako da vam nisu potrebne nikakve gaze, mrežice ni ikakve druge prekrivke.
Sol je dovoljna !
Ako vam nije dovoljno vruć dan i ako vam je potrebno još vremena za sušenje, obavezno pomidore unesite u kuću preko noći da se dodatno ne ovlaže od rose jer bi se  mogao uhvatiti na njima plijesan.
U stvari, ako nemate dva dana za redom dovoljno vruće vrijeme za sušenje nemojte ni počimati sušiti jer će se pomidora uplijesnit !

E....to je bila priča o sušenju u idealnim uvjetima koje ja imam za ovaj posao !!!
Možete ih sušiti i u pećnici. U tom slučaju, pomidore pripremite isto kao i za sušenje na suncu te ih stavite u pećnicu uključenu na 60* i sušite 8-12 sati, zavisi o veličini komada i rezultatu koji želite dobiti, odnosno da li je želite suhu ili polusuhu..Ovo je najlakše raditi preko noći.
Temperatura veće od 60* nije dobra, ne pečete pomidore već ih sušite.
Progore i na suncu a kamoli neće na jačoj temperaturi od ove.
Dobiti ćete također suhu pomidoru, ali okus joj nije kao ova što se suši na suncu !!
I tu imate razliku, jer "oven dried tomatoes" nisu "sun dried tomatoes", sušeno u pećnici nije sušeno na suncu !!!
Polusuha pomidora je okusom koncentrat okusa, savršen balans slatkastog i kiselog !Kupila sam ja i dehidrator, al sam odavno odustala od njega jer za količinu koju ja sušim je sasvim beskorisan. Ako sušim išta više od 2-3 tanjura uzme vječnost dok se osuši, a ta količina kada se i osuši je premalena.
Dehidrator mi dobro dođe za neke druge stvari, a u slučaju pomidora mi samo dobro dođu njegovi tanjuri !

Savjete koje sam čitala po raznim blogovima i forumima od "cura koje kao znaju o čemu pričaju" su smješni i većina njih su glupi savjeti jer iskreno, nemaju pojma o čemu pričaju, u stvari naljutim se čitajuć gluposti !!!
Najprije, ne znaju razliku između suhe i polusuhe pomidore pa po tome i njihovim komentarima vidim da su to čiste gluposti koje pričaju, a ljudi koji traže savjet ponekad na to i nasjednu.
Jedan od tih savjeta je obično vezan za čuvanje osušene pomidore za zimu.
Polusuhu pomidoru morate staviti u maslinovo ulje koje će se u frižideru stisnuti, ja koristim ekstra djevičansko i to kupovno i odlično mi se sačuva. Obično ulje ne dolazi u obzir !!!! Pomidore će pustiti svoju tekućinu i "uzvrištat će se", "ukiseliti" i možete ih sve fino baciti u smeće.
Ili ih stavite u zamrzivač, al po meni, kao i sve drugo što dugo stoji u zamrzivaču, lagano projmeni okus.

Čitala sam čak da žena savjetuje kako ona ne voli maslinovo ulje pa da može slobodno i suncokretovo....za polusuhu, onu koja će se bez kuhanja jesti  ne može, to vam ja garantiram !!!!

Još nešto....slobodno sušite pomidore po malo, po onoliko koliko možete i imate. I ja sušim u turama, ne osušim sve isti dan, a stavim ih u veliku staklenku koju samo nadopunjavam. Na taj način ćete i uštedjeti na ulju. Slobodno pomidoru začinite i tijesno nabijte u staklenku i odozgo nalijte maslinovim uljem pa poslije koristite po potrebi ! Vadite po potrebi 10-tak minuta prije upotrebe da se ulje opusti.
Za suhu pomidoru možete koristiti ulje kakvo god hoćete a ne morate ga koristiti uopće, možete ih slobodno staviti u praznu teglicu ili obični škartoc, ništa joj neće biti ako je sasvim suha !!!
Ja sam ih suhe držala u papirnatoj vrećici cijelu godinu i ništa im se nije dogodilo.
Nemojte mi zamjerit, ovaj post sam napisala napola ljuta jer stvarno ljudi svašta pišu i pišu o stvarima u koje se ne razumiju, a drugi nasjedaju !!!
I još jednom da naglasim,
polusuha pomidora se jede najčešće bez termičke obrade dok suhu prelijete vrelom vodom, malo ostavite da nabubri i koristite u kuhanju !
Od ova tri načina sušenja, sunce je zakon !!!!!

Read more...

Marmelada svih marmelada ili marmelada od prtiguza, srbiguza, šipurike ili šipka !!!!!!!!

Znate li vi šta su "prtiguze"  ????
Ako niste iz mog mjesta najvjerovatnije ne znate !!!

Neke stvari kao da imaju mali milion imena.
Pitala sam majku neki dan zašto se tako zovu i nije mi znala odgovorit, a baš me silno interesiralo ;)
Poslije sam na jednoj kavici pitala isto pitanje, zna li itko šta su "prtiguze" pa su mi se svi nasmijali rekli da su to "srbiguze" !
E tad sam se i ja odvalila smijati !

A na pitanje zašto se tako zovu, sam tada dobila i odgovor. Baba Štefica mi je to odlično objasnila !
Rekla je da kada je bila dijete, kada bi jeli sirive šipurike jer nije baš bilo nekog izbora delicija ni slatkog, djecu bi "svrbila guza"  zbog dlačica koja je unutar šipurike !
Baš smo se dobro ismijale !!!!!!
Da, da....."prtiguze ili srbiguze " kako god da se zvale je šipurika !
Inače, uvijek smo je brali pa bi je mama sušila i od njih pravila čaj.
Već odavno sam htjela isprobati i marmeladu al nikako prilike.
 Lani smo ja i moj dragi išli u šetnju u brdo baš zbog "prtiguza"  i našli smo ih i on mi ih fino nabrao, al pošto mi je ovo doba godine stvarno velika stiska s vremenom, nisam ih napravila i propale su mi !
Baš mi bilo žao, al zato sam ove godine odredila to popraviti.
Prošle nedjelje iza ručka smo ja i moja mama išle na ista mjesta gdje mi ih je muž brao, al nekako kao da ih baš i nije bilo previše.
Tada mi je majka rekla da će me ona povest na jedno mjesto da ona zna di ih ima.....
ljudi moji, kada sam ja ušla u to polje, ja sam mislila da su "prtiguze" svuda oko mene, učinilo mi se kao da je cijelo polje puno njih.
Poslije kada sam tu sliku vraćala u mislima, nije baš bilo tako, al bilo je sigurno 6 prekrasnih i ogromnih grmova punih ploda .

Ona je mislila da ja berem za čaj, a kada sam rekla da ću radit marmeladu nekako me s nevjericom gledala,
nije je nikada probala iz kućne izvedbe i nije mogla predpostaviti kakvog će okusa biti. Iskreno, nisam ni ja. Volim kupovni đem od šipka, al ovo kada sam napravila  totalno me raspametilo.
Čula sam puno puta da je ovo stvarno najbolji namaz iz kućne izvedbe, al nisam mogla predpostaviti kakav je okus.
Inače se ta marmelada ni ne zove marmelada od šipurike već od šipka, mada je meni šipak nešto drugo, a ne ovo !!!
E, sad sam vas zbunila skroz ;)
Gledajući recepte po internetu naišla sam na mali milion njih i svi su više manje isti, jedina razlika je u količini šećera. Ja ne volim preslatko pa sam  našla mjeru prema mom ukusu.



Potrebno je:

1.5 kg prtiguza, srbiguza ili šipurike
voda
šećer
"Prtiguzama" otkinuti malu crnu kapicu na vrhu i odstraniti je a očišćene bobice staviti u lonac i preliti obilato sa vodom pa staviti kuhati. Po potrebi dolijevati vodu dok bobice ne omekšaju.
Još vruće voće propasirati zajedno sa vodom i to nekolika puta, osim ako imate malo bolju pasirku koja odvaja unutarnje dlačice, koje stvarno svrbe.
Ja koristim pasirku sa kojom inače pasiram pomidoru gdje mi odvaja sjemenke i kožicu odvojeno od soka.



Ako vam je previše vode ishlapilo podlijte prtiguze sa vrelom vodom.
Propasiranu smjesu izmjerite i stavite još malo kuhati da se lagano zgusne.Tada na svaki litar smjese dodajte 500 g šećera i kuhajte uz neprestalno miješanje još par minuta dok se šećer rastopi pa vruću smjesu nalijte u vrele  teglice.
Meni je izišlo oko 3 litra propasirane smjese.
Okrenite ih naopačke par minuta a zatim vratite u zagrijanu pećnicu da se lagano ohlade.




Uz svaki recept od šipurike koji sam pročitala na internetu sam pročitala i to kako je ova marmelada zahtjevna za napraviti, kao puno posla.....
meni je bila čista uživancija !!!!!!
I da.....ovo je stvarno marmelada svih marmelada !!!!!!!
Dobar tek !!!!!!!!!

Read more...

Marinirane artičoke

Možda nekima neugledna namirnica, al meni definitivno prelijepa i izgledom i okusom, artičoka me zarobila na mali milion načina.
Obožavam je na svaki način !!
Mada je jedna od najstarijih namirnica poznata svijetu, povrtnica koja raste skoro pa svugdje, od Sredozemlja, Azije, Sjeverne i Južne Amerike, samoniklo raste i kod nas.
Izgledom dosta liči našoj  "sjekavici", ona joj dođe kao divlja sestra !
Svježe plodove je najbolje iskoristiti dok su još svježe ubrani jer jako brzo izgube vlagu.

I onda vam se dogodi ono što se meni često dogodi u zadnje vrijeme, imate previše namirnica a premalo vremena da ih skuhate. Koliko god da se trudim , definitivno nisam Superwoman ;)
Ponekad mi se čini da se neke stvari sve skupe odjednom i u velikim količinama, a obično to budu baš one koje su kratkog trajanja pa se nađete u nedoumici kako ih najbolje i najbrže iskoristiti.

Danas ih koristimo svi, i muškarci i žene podjednako, dok se nekada davno davala samo muškarcima, a ženama bila zabranjena jer se smatrala afrodizijakom.
Imam par stabljika artičoka u svom vrtu, a imam i prijatelje koji uvijek ulete sa ekstra artičokama koje dobijem na poklon.
I ove godine kao i lani sam ih imala u izobilju.
Između nekoliko recepata koje sam radila, ovaj mi se učinio prikladnim......spremiti artičoke tako da ih mogu koristiti tokom cijele godine.
I mada sam ih mogla očistiti, blanširati i smrznuti, u nedostatku vremena nisam to uspjela ove godine.
Ovaj sam recept radila zadnji za ovu sezonu artičoka i koristila sam središnji dio, samo srce  !

Potrebno je:

artičoke
bijela kvasina
voda
origano
češnjak
sol i papar
maslinovo ulje
sok od par limuna

Napuniti posudu vodom i dodati joj sok od 2-3 limuna.Na ovaj način će te sačuvati boju artičoka koje će te odmah poslije čišćenja uroniti u nju i ostaviti ih dok ih ne budu spremne za kuhanje.
Artičokama istrgati listove, počevši izvana prema unutra.
Sredinu ploda očistiti od "dlačica" i uronuti u vodu sa limunom.
U međuvremenu zakuhati kvasinu i vodu u omjeru 3 dijela kvasine i 1 dio vode, dodati očišćene artičoke, dovesti ponovno do vrenja i kuhati 5 minuta. Ako su artičoke malo starije može i koji minut više.
Procijediti i ostaviti da se ohlade.
Artičoke staviti u veću zdjelu i začiniti ih origanom, češnjakom soli, paprom i malo ulja.
Sterilizirane staklenke napuniti artičokama, preliti maslinovim uljem pazeći da su dobro pokrivene i da ne ostaju mjehurići zraka.
Dobro zatvoriti i ostaviti ih na tamno mjesto da odstoje.
Poslije 4 tjedna se može probati a spremljeno na ovaj način se može držati i godinu dana.

Ovako pripremljene artičoke možete koristiti na puno načina, kao antipasto, dodatak pasti, kao nadjev za picu, za namaze , pite i još svašta nešto finoooo !!!!!
Dobar tek !

Read more...

Crni mix

Eh, kad mene krenu ovi džemovi, stvarno me krenu.
Nekako mi teško prestati praviti ih !!!
Na žalost, neko sezonsko voće tako kratko traje da mi ga dođe šteta svo pojesti, već volim ostaviti malo za hladnije dane, strpati u teglice i spremiti za zimnicu.
Neki dan sam u Lidlu naletila na svježe borovnice ( a to je u Metkoviću rijetka pojava ) i nisam mogla odoliti i da ih ne kupim. Imala sam ih namjeru pomiješati s nečim....nisam znala s čim, al to mi je bio najmanji problem.
Više>>

Read more...

Začinjeni džem od jagoda

Obični džem od jagoda, bez ikakvih dodataka sam radila prošle godine i bio je odličan.
Čak mi ga je i ostalo lanjskog jer sam se bila opskrbila jagodama kao da se ništa drugo neće jest, pa ga nisam htjela raditi ponovo ove godine.



Ove sam godine odlučila da neću kuhati ništa na veliko, već svašta nešto pomalo,
tek po par malih staklenki, ali raznovrsnije nego prijašnjih godina.
I kada sam već počela kuhati, evo još jedan jako fini džem.
Kombinirala sam jagode, balsamični ocat i metvicu.



Iznenađenje je bilo jako ugodno !

Potrebno je :
700 g jagoda
350 g šećera
sok jednog limuna
4-5 žlica kvalitetnog balsamičnog octa
4-5 listova svježe metvice

Jagode očistiti od peteljki, narezati na komadiće, presuti šećerom i dobro izmiješati pa ostaviti preko noći da se fino mariniraju.
Sutradan smjesu prebaciti u lonac i staviti kuhati uz povremeno miješanje dok se skoro ne ukuha sav sok.
Pred sam kraj kuhanja dodati limunov sok i balsamični ocat.
Kada džem maknemo sa vatre umiješamo listiće metvice  i dobro izmiješamo, ostavimo ih unutra minut- dva i pažljivo ih izvadimo vani.
Vruć džem ulijemo u vruće staklenke, zatvorimo i okrenemo naopačke da odstoje par minuta pa ih onda okrenemo  i ostavimo da se džem hladi.



Okus je odličan !!!
Slatkasto je kiselkasto, a okus metvice da trunkicu svježine .




Ma volim ovo kemijanje na malo više nego spremanje velike količine.
Prednost kuhanja na malo je i ta što se sve relativno brzo ukuha.
Mrzim konzervanse, želine i ostale dodatke koji se na veliko dodaju u džemove.
Ne vidim tada svrhe kuhanja domaćeg, tada mi je jednostavnije kupiti gotov džem.



Dobar tek !!!!

Read more...

Pelat

Ne znam da li išta u mojoj kuhinji koristim kao pomidore  !
U stvari, ne mogu zamisliti svoju kuhinju bez nje.
Obožavam je i nezamjenjiva mi je !
Sreća moja da živim gdje živim bar što se voća i povrća tiče.
U mojoj dolini raste sve živo ;)
Sada je vrijeme sađenja i rada u vrtovima i koliko god teško bilo volim to vrijeme jer se već unaprijed radujem svemu onom čime će me moj vrt uskoro podarit.
Prošlo ljeto, u neznanju u što utrošiti ogromnu količinu zrelih i mirisnih pomidora, sam isprobala i ovaj recept.
Išlo je dosta brzo i nije bilo teško, a pomidore mi treba cijelu godinu.
Htjela sam je staviti u staklenke onakvu kakva jest, slatku i zrelu, mirisnu i okupanu suncem, al da bude sve prirodno i bez ikakvih kemikalija.
Kada sam mojoj mami rekla šta i kako radim, rekla mi je da isto za svaki slučaj stavim malo konzervansa, da mi se ne daj Bože ne pokvari ;)
Naravno, nisam htjela to napravit, jer takav pelat mogu kupiti u svakoj prodavnici.




Potrebno je :
zdravi i zreli plodovi pomidore
vrela voda
staklenke
veliki lonac
Oprane pomidore stavimo na kratko u lonac sa kipućom vodom, vadimo ih van i ubacimo u hladnu vodu.
Odstranimo im kožicu i cijele pomidore slažemo u staklenke.
Staklenke napunimo do vrha pomidorama koje su sada pustile svoj sok i dobro ih zatvorimo.
Na dno velikog lonca stavimo par kuhinjskih krpa i na njih pažljivo slažemo staklenke i napunimo lonac vodom toliko da razina vode bude oko 3-4 cm preko poklopca  staklenki.
Pustimo da zakuha i ostavimo da lagano ključa 20-tak minuta.
Ugasimo vatru i sačekamo da se staklenke ohlade pa ih vadimo van.
Ja to radim navečer i vadim ih tek ujutro !
Staklenke se spreme na tamno mjesto i mogu se koristiti kroz cijelu godinu.



Pomidore se mogu i narezati pa stavljati u staklenke, al meni su uvijek draže u komadu.

Read more...

Zar ovo još netko radi !!!!! Domaća konzerva ili konšerva....kako god !!!!

Da sam ovo radila tamo gdje sam ranije živjela, vjerujem da bi mi se ljudi čudili !!!
Da li ovo još netko radi ????
Vjerujte mi da radi !
Možda ne toliko puno ljudi kao ranije, al se definitivno radi !
Mi je u mom kraju zovemo " konzerva", mada se u ostalim djelovima Dalmacije zove "konšerva", al ako ćemo ispravno tada je to " koncentrat od rajčice".
I stvarno je koncentrat prekrasnih, zrelih i mirišljivih pomidora koji je nemoguće zamjeniti onim kupovnim.
Čisto sumnjam da će puno ljudi isprobati ovaj recept, al to uopće nije važno !
Kod nas se u Neretvi ovo masovno radilo dok sam ja bila dijete, a i puno prije toga.
Sjećam se da sam kao dijete pomagala majki i ćaći rezati pomidoru u velike kace i nije mi to smetalo, al mi je tada smetao miris koji se širio iz vreća u kojima se smjesa cijedila prije sušenja.
To se obično radilo krajem ljeta kada se ostatak pomidora najviše koristio za konzervu,
u stvari....namjerno su se sadile velike količine pomidore baš zbog toga.



Prošle godine sam je i ja radila  prvi put sama jer sam stvarno imala puno pomidora koje sam morala negdje iskoristit.
Ovo će biti recept bez mjerenog recepta.

Zrele, zdrave pomidore narezati na polovice ili četvrtine, zavisi koje su veličine i stavite ih u veliku plastičnu posudu.
Dodajte šaku - dvi soli, dobro izmiješajte i ostavite par dana da odstoji. U međuvremenu ih bar jednom dnevno dobro izmiješajte.Ja za to koristim veliki drveni štap.
Na vrhu će se stvoriti bijeli sloj, al neka vas to ne brine.
Kada se nakon par dana pomidora skoro raspala, tada se dobro propasira.



Ocijeđeni sok se lijeva u jako gustu vreću, na vrhu se zaveže i objesi da visi.






Izvana vreću treba biti neprestalno čista, a nečistoće koje se cijeđenjem zaštopaju i ostanu na njoj treba odstraniti.
Nakon par dana, kada iz vreće više ne curi nikakva tekućina, vreća se digne i smjesa koja je u njoj ostala se ili lagano prokuha ili se stavlja u plitke posude, posoli i stavi na sunce da se suši.






U slučaju da se suši na suncu, konzervu treba svaki dan izmiješati da se ravnomjerno suši i opet dodavati na vrh malo soli.
Ja preferiram prokuhavanje jer u slučaju sušenja na suncu zbog dodavanja soli konzerva zna ispasti slana ili preslana.
Kada je prohuhavam dodam soli tek toliko da ne bude bljutava, pustim da zakuha par minuta i vrelu smjesu stavljam u sterilizirane staklenke, vrh zalijem sa malo ulja i zatvorim.
Kako se konzerva koristi, uvijek se pazi da vrh bude podliven uljem da se ne uhvati plijesan.



Ja sam se zeznula prvi put kada sam ovo radila. Problem mi je bila gustina vreće koju sam koristila i  skoro mi je sve izcurilo iz nje :(
al sam zato, za ne falit, ponovo radila i položila !!!!

Okus je fantastičan i nezamjenjiv ijednim kupovnim koncentratom, posebno u našem brudetu !!!!

Read more...

Ni Heinz mi nije ravan.......Kečap

 Toliko postova imam u draftu da ni sama ne znam odakle krenuti !
Inače, volim kuhati sezonski,
znači, volim spremati namirnice koje su trenutno u sezoni, kada su  vrhunskog okusa i mirisa,
al mislim da ću ovaj put napraviti izuzetak iz čistog razloga što me nije toliko dugo bilo i što imam puno spremljenih recepata sa kojima debelo kasnim !!!!
Pomidore ( mada ih svrstavaju u voće) su za mene najdraže povrće koje me svojim mirisom i okusom asocira na ljeto, a bez njih ne znam da bih mogla zamisliti svoju kuhinju !

Slijedećih nekoliko postova će biti obojeno u crveno ;) jer lani zakasnih, pa da ove godine budem na vrijeme ;)




Ja sam izgleda skrooooz poludila,
ali gušti su gušti !!!!
Napraviti nešto što se tako jednostavno i jako jeftino može kupiti na svakoj polici u svakoj prodavnici i da okus bude još bolji od kupovnog....e, to je za mene neprocjenjivo !
Na ovom kečapu bi mi i veliki Heinz pozavidio ;)
Heinzov kečap mi je odličan, al ovaj moj, bez lažne skromnosti, je okusom daleko bolji od njegovog !!!
Bravo ja !!!!
- Da li se ovo isplati raditi ???    -Ne
Definitivno ne, ako radite manje količine i ako gledate isplativost u novcu !
U većoj količini je već druga priča.
- Da li je okusom bolji od ijednog kupovnog kečepa kojeg ste ikada probali ???   - Definitivno "DA"
Prošlo ljeto sam se dočepala ogromne količine pomidora, pričam o nekih 250-300 kg koje ili sam trebala pobrati i napraviti nešto od njih ili su se trebale pustiti da sagnjiju.
Poznavajući mene, naravno da sam ih obrala i iskoristila !
Toliko toga sam htjela napraviti a nisam znala odakle početi !
Al kada sam krenula  nisam mogla stati !!!!




Moram vam još reći i kako sam dobila toliko pomidora !
Nevažno što je cijena pomidorama u prodavnicama još uvijek bila dosta visoka, ono povrće koje je dozrilo baš onako kako treba se ne može prodati jer svojim vanjskim izgledom nije savršeno,
u stvari, da se ispravim,
nije svaki plod perfektne veličine da ide  na police prodavnica.
Žalosno !!!
A to da je žalosno, razumit će samo oni koji znaju što je domaća i prava stvar, a domaće pomidore svojim okusom se ne mogu mjeriti sa onima  iz dućana koje ja iz zafrkancije zovem plastičnima.
Ja sam imala problem naći domaće pomidore.
Kada dođem na pijacu kupti ih, najčešće se okrenem i vratim kući praznih ruku, jer ono što ja želim je dozrelo povrće koje je puno i okusa i mirisa a ne nešto što dozrije na silu jer se bere zeleno !
Iz vana su prekrasno crvene, ali unutra su zelene.....a meni to ne treba.
I ne pljujem sada po ljudima koji ih tako beru i prodaju, tržište je takvo i ono to traži, a ljudi se muče i rade kako znaju.
Znači, ako imate mogućnosti, sami zasadite svoje pomidore ili ih kupite kod nekog  tko ih sadi, jer to je jedini način da ono što radite bude onako kako i treba okusom biti !
Kečap je, između ostalih, bio jedan od isprobanih recepata !
Naime, kečap sam radila prije toga u manjoj količini, samo zbog probe kako će sve to ispasti.
Kada u sveznajući Google upišete "kečap"  izbacit će vam more recepata i koje ako znate što hoćete nećete sve isprobati,
ali ako iskemijate sastojke koje volite....e, to je već druga stvar !
Ja sam za probu radila 5 kg pomidora i mislila sam ako uspije odlično, a ako ne, nije ni važno....
nije neka količina za kojom ću roniti suze ;)
Dodavanjem sastojaka koji meni odgovaraju i koje imam iskemijala sam savršen kečap !

Potrebno je :
5 kg zrelih pomidora
1 1/2 šalice smeđeg nerafiniranog šećera
2 šalice jabučnog octa
1 žličica češnjaka u prahu
1 žličica kapule u prahu
3 žličice kajenskog papra
1 žličica crnog mljevenog bibera
4 žličice soli
malo mljevenog klinčića
Zrele crvene pomidore narezati na četvorine i staviti u dublji lonac, dodati ostale sastojke i ostaviti da lagano kuha dok omekša.



Sve propasirati i vratiti u lonac da se smjesa koja je sasvim tekuća reducira.
I to je to !
Manje staklenke i poklopce sterilizirati i držati u zagrijanoj pećnici pa vrele staklenke puniti vrelim kečapom, zatvoriti vrelim poklopcima, okrenuti ih naopačke i ostaviti tako da odstoje nekih 10-tak minuta.
Staklenke tada spremiti u još uvijek toplu pećnicu i ostaviti do sutradan da se potpuno ohlade.
Uživati !



Sastojke dodajte po svom okusu i ukusu.
Mada volim dodati ljutu papričicu u sve i svašta ovdje to nisam htjela,
nisam htjela vrućinu ljute paprike ali sam htjela žestinu, zbog toga sam dodala kajenski papar u količini koju sam napisala.
Počela sam sa jednom a završila sa tri žličice.
Mljeveni klinčić mi je dao dubinu okusa,
ovdje je stvarno nezamjenjiv!
Teško mi je reći koliko dugo mi je uzelo cijelo kuhanje jer sam se sva bila smotala :)
Negdje sam u nekom receptu pročitala da je ženi zagorio kečap i da ga treba neprestalno miješati pa sam ja propasiranu smjesu stavila na laganu vatru u strahu da i meni ne zagori ;)))
Al sam se načekala.....
Slobodno propasiranu smjesu stavite na jaku vatru i povremeno promiješajte po potrebi, neće vam zagoriti !!!!
Tek kada se smjesa počme zgušnjavati potrebno je češće miješanje.
I još nešto.....tko god da vam kaže da koristite plići lonac za kuhanje priča gluposti ili je željan čišćenja !
Znači, dublji lonac, povremeno miješanje, čista kuhinja i odličan kečap !




Dobar tek !!!!

Read more...

Snecin pekmez od sljiva i cokolade

Evo mene opet sa  staklenkama !!!
Kasno ljeto i pocetak jeseni i jesu vrijeme staklenki.
Mada svako godisnje doba za mene ima posebnu draz, bas ovo vrijeme mi je na neki nacin posebno.
Ja to cak ni ne zovem spremanjem zimnice, vec pakiranjem ljeta u staklenke.
I volim to raditi jakoooo.....



Vec odavno sam vidjela ovaj recept na Coolinariki, al nisam ga probala do prosle godine....doduse neuspjesno tada, ali dovoljno da me miris koji je preplavio tada moju kucu osvoji.
Lani sam u nedostatku sljiva radila pola kolicine sljiva, al sam se zezla i pekla puno vrijeme koje je bilo naznaceno pa mi je ostao tvrd, ali kazem vam, miris je bio fantastican.
Toliko me je osvojio da sam ove godine jedva cekala sezonu sljiva pa da ga napravim kako treba.
Jednostavne stvari u zivotu su najcesce one najbolje, pa tako i ovaj pekmez.
Nema ovdje puno mudrolije a ni previse dodataka, al je opet poseban na svoj nacin.
Ovaj recept je Sneca postavila na Coolinariku prije par godina, a ja ga, naravno, uz njezino dopustenje postavljam ovdje na blog.
Sneca je inace, za mene, jedna jako fina "dama" za koju sam davno primjetila da voli fino papat !
Po mom misljenju jedna odmjerena, pristojna i pametna dama puna prekrasnih recepata.
Neke sam probala a neki su u planu uskoro, tako da sam uvjerena da cu obogatit svoji kuhinju jos kojom ljepotom !



Probala sam pekmeza i pekmeza, al ovaj pekmez mi je poseban iz vise razloga.
Najprije, ne treba ga mijesati ni visiti nad loncem satima, vec staviti sve u dovoljno duboku i veliku posudu, staviti u pecnicu i zaboraviti na njega.
Nema prskanja ni nepotrebnog ciscenja i ribanja, a nema ni mijesanja.
Slobodno dok vas se sve lijepo ispece mozete odraditi milion drugih stvari po kuci.
Druga stvar koja mi se svidja je okus.
Dok vam se pekmez pece po kuci ce se sirit prekrasan miris,a kada se ohladi sebe cete nagradit necim posebnim.
Osjete se i sljive i cokolada, a i rum.
Cokolada, posto se ne stavlja u nekoj ogromnoj mjeri da neku posebnu notu, osjetite je, al ne dominira.
A treca stvar koju kod ovog recepta volim je tekstura.



Voce kao da ostane u komadu, ali kada ga razmazete na kruh ili gdje ga god koristite, se maze i ne osjete se komadici, tako da i oni koji vole samo glatke namaze ovo mogu jesti i vjerujem da se nitko ne bi bunio ;)



Pekmez se ostavi malo rijedji, nije ga potrebno previse ugustit.
Ovo mi je bilo takodjer interesantno jer je Sneca rekla da ga oni jedu zlicicom iz teglica kao slatko, a posto ja slatko nisam nikada ni jela ni pravila  probala sam pogoditi pravu teksturu i mislim da sam uspjela.
I da dalje ne duljim evo i recepta !

Potrebno je:
4 kg ociscenih sljiva
3kg secera ( ja sam koristila malo manje od 2 kg)
100 g fine gorke cokolade
4 kasike ruma

Ociscene sljive narezat na pole i staviti u lonac i presuti secerom.
Peci na 170* 3-4 sata.
Dodati cokoladu koja se moze predhodno rastopiti, dodati u prahu ili samo nalomiti i pazljivo je umijesati u vrelu smjesu, te dodati i rum.
Peci dok se ne pocne zgusnjavati, ali paziti da se ne zgusne previse.
U vruce tegle pazljivo stavljati vruc pekmez i ostaviti u vrucoj pecnici da se uhvati korica na pekmezu.
Sutradan staviti poklopce i spremiti.




Ja u kuhinji, a i inace volim precice, volim kada neke stvari mogu ubrzati i usput sebi olaksati posao al da na kraju dobijem isti okus odnosno da mi okus ne ostane odskrnjen,
negdje to mogu postici, a negdje ne tako da dolazim do zakljucka da cu se radje za nesto pomuciti, posebno ako cu takvo nesto jesti cijelu godinu, kao ovaj pekmez, nego ubrzati i koristiti razne dodatke samo da dobijem na vremenu.
Ovdje mislim na razne zelee i zelatine kojih danas ima kupiti u svakoj samoposluzi, gdje je kao dovoljno sa njima kuhati voce jako kratko....cini mi se tek nekoliko minuta, i da cete dobit pravu stvar.
Necete!!!!
Sigurno necete!



Iako mi je okus na prvom mijestu volim znati sto jedem i sto koristim u svojim receptima, a to sigurno nisu neke kesice sa "carobnim praskom" !!
Volim se ja pomucit ako treba, a to u ovom receptu stvarno nije problem !



Dobar tek !!!!!

Read more...