Pita od tikvica i krumpira
Pite i bureci, kao sto sam i ranije pisala, nisu kuhinja moga kraja, al to ne znaci da ne mogu biti ili da ih ja ne zelim.
Volim ih ja jako, mozda cak i malo previse i to one prave pite gdje se ne koristi kupovno tijesto vec se kore izvlace fino i lagano doma rucno.
Ma nemam ja nista ni protiv kupovnih kora, ovdje u Hrvatskoj su krasne a to mi je nedostajalo u Australiji.
Tamo su kore, ili "philo pastry" pretanke za pite,
jednostavno mi nisu odgovarale nikako.
Za neke druge stvari su odlicne, al za pite ne.
Tako kada sam ovdje dosla i dokopala se i kupovnih kora odusevila sam se,
al opet.....ne mogu se one mjerit sa domacim.
Muku sam mucila dok sam naucila vuci kore i probala sam svakakve nacine,
Muku sam mucila dok sam naucila vuci kore i probala sam svakakve nacine,
neki pokusaji su bili malo manje uspjesni od drugih....
Radila sam kore po Pulinom receptu, zeni koja vise nije sa nama, al je ostavila za sobom cijelu malu zbirku recepata meni tudje kuhinje,
recepata koji su odlicno izmjereni i objasnjeni.
Prije nekoliko godina sam se cudila curama koje su na Coolki odusevljeno pricale o Pulinim pitama, bila je cijela pomama za njima kada je ona otisla sa te stranice.....ma nikako mi nije bilo jasno o cemu se radi,
k vragu, pita ko pita.....
Nije...
Probala sam dosta pita, probala sam dosta recepata za izradu jufki i ponovno, neki su bili manje neki vise uspjesni,
a i svaki put poslije toga.....
Steta bi bilo da joj recepti padnu u zaborav.
Sjetim se zene cesto,
svaki put kada iznesem pitu na stol kao da mi je ona u gostima.
Ljudi kojih vise nema nece nikada pasti u zaborav svojim najblizima, a i onima nepoznatima pogotovo kada ostave nesto iza sebe vidljivo,
bas kao ona nama svoj blog.
I milion puta sam samu sebe zapitala cemu meni ovo pisanje i slikavanje, nije bas da imam vremena na pretek i da ne znam sta cu s njim, a nisam ni nesto strasno pismena,
pa se mislim.
Al imam odgovor i na to.
Nije moje vrijeme uzaludno i ne tracim ga bez veze ako samo jedna osoba od svega ovog mog znanja nesto nauci.
E.....to mi je ljepota pisanja ovog bloga, a vjerujem da ce od svega ispisanog nekome nesto doci od koristi.
Za mene je to uspjeh i tada nije nijedna minuta provedena za kompijuterom uzaludna.
Ova pita je nastala sasvim slucajno,
u stvari pravila sam muzu njegovu omiljenu pitu, pitu od krumpira, pa na kraju mi ostalo kora a nisam imala dovoljno nadjeva i u svoj onoj strci htjela iskoristiti ostatke koje sam imala u frizideru.
Dakako, sada uvijek imam tikvica, ako ne u frizideru tada u vrtu a njihovih recepata mi nije nikada na pretek.
One kada dodju na rod, zaista dodju u izobilju.
Mama mi je dala i domaci mladi sir kojeg je bilo steta da propadne.
I eto pite..... kombinacija svega po malo, a rezultat odlican.
Pitalo je ima li jos.
Potrebno je:
500 g brasna
300ml vode
2 zlicice soli
Nadjev:
2 krumpira srednje velicine narezana na sitne kockice ili naribana
300 g mladog sira
1 kapula naribana
400 g tikvica, naribanih
1 jaje
sol i papar
Prelijev:
200 ml vode
50 g maslaca
Brasno staviti u zdjelu, dodati sol i svu vodu odjednom te zamijesiti tijesto.Ostaviti tijesto da odmara 15 minuta.
Pobrasniti radnu plohu na koju stavite tijesto pa povlaceci vanjske rubove prema sredini od tijesta formiramo loptu koju podijelimo na dva dijela.
Svaki dio, ponovno na isti nacin, formiramo u loptu koju lagano prstima spljostimo, lagano nauljimo sa zlicom ulja i ostavimo pokriveno plasticnom folijom 20 minuta.
Isto napravimo i sa drugim komadom tijesta.
Nakon 20 minuta tijesto prebacimo na stolnjak koji lagano pobrasnimo , lagano ga razvaljamo oklagijom te jagodicama prstiju izvlacimo kore od sredine prema rubovima.
Izvucene kore lagano nauljimo i punimo nadjevom te smotamo.
za mene je metoda sa stolnjakom najlaksa.
Volim i motanje gdje nadjev stavimo na rubove izvucenih kora u obliku kruga pa tada preklopimo rubom tijesta nadjev, pa motamo nadjev sa tijestom uvijek lagano vukuci tijesto iz sredine.
U ovom slucaju nije potrebno bas tijesto jako tanko izvuci jer ga izvlacimo kako motamo.
Smotano stavimo u tepsiju, ponovno lagano nauljimo i stavimo u zagrijanu pecnicu da se pece do zlatnozute boje.
Smotano stavimo u tepsiju, ponovno lagano nauljimo i stavimo u zagrijanu pecnicu da se pece do zlatnozute boje.
Par minuta prije nego sto je tijesto sasvim peceno prelijemo ga prelijevom kojeg smo zakuhali na vatri.
Vrelu pitu preliti prelijevomi vratiti u pecnicu jos par minuta.
Ne brinite, kore ce popiti tekucinu.
Nadjev:
Tikvice naribamo, zasolimo i ostavimo u cjedaljci da ispuste tekucinu.
Nakon 20-tak minuta isprati ih pod mlazom vode i dobro ocijediti.
Dodati ih sitno nasjeckanom krumpiru, siru i kapuli.
Sve povezemo sa umucenim jajem
Jos se nisam navikla na kombinaciju pite i jogurta osim kada je pita os sira u pitanju,
meni uz ovo savrseno pase casa hladnog piva !
Dobar tek !!!!
10 comments:
Ja obožavam pitu a nama je jedna od najdražih tikvenjača, ne nikako bućnica već baš ona prava tikvenjača: samo tikva izrezana na kockice, soli dosta papra. Mislim da sam objavila i video na svom blogu.
I slažem se s tobom što se tiče pisanja bloga: nekome će dobro doći!
Joj, ovo je prelijepo! Kako se nikada neću upustiti u izradu tijesta kao ti (znam da je 100 puta bolje od kupovnog), mogu samo uživati u tvojim slikama i odličnom objašnjenju.
Kad se radi o nekim tradicionalnim jelima, jednostavno za mene ne postoji dobro kao domaće. U tu kategoriju spadaju kore za pite, mlinci, štrukli, slatke štrudle ... Istina je da za razvlačenje kora bilo koje vrste treba vremena, istina je da žene rade dva posla, onaj na poslu i onaj doma, ali opet ne treba toliko puno vremena kako neki žele prikazati - daleko više vremena treba za izradu nekih torti, počevši od pečenja kora, pa do kuhanja krema, da ne govorim o pranju suđa i čišćenju nakon svega, ali samo za ta narodska jela ispada da se nema vremena.
Volim razvlačiti kore sama, kao prvo ne radim to svaki dan, a dok to činim nekako se osjećam u duhu bliža mami i baki koje su također to radile i osim toga na domaćim korama nema konzervansa niti čudnih sastojaka kojih u kupovnima ima (dovoljno pročitati deklaraciju).
Žao mi je što sam doznala da autorice citiranog bloga više nema :-(
Hvala na komentarima !
Roman Tales u pravu si,
za ovakve recepte uvijek imamo izgovor koji je najcesce vrijeme a obicna torta ili kolac su u stvari vremenski zahtjevniji.
Za autoricu bloga sam cula na Coolinarici a i meni bas zao :(
odlična mi je ova pita ! i ti si je odlično napravila, baš se razveselim kada god vidim novi post na tvom blogu jer znam da je to uvijek nešto dobro . Što se razvlačenja kora tiče ne znam da li ću se upustiti, ali pitu bih baš rado isprobala. Izgleda predobro !
Uživala sam u slikama i postu, jer poznat mi je i burek od Mamamaje, kao i Pulin recept za jufke...
Slike su tako lepe i tople, a pitu ne smem ni da komentarišem, jer je pola dva izjutra :)))
Fantasticno!!! Ja obozavam pitu i odrasla sam gledajuci moju baku i mamu kako je prave. Ja nikad nisam probala dok se nisam preselila za Australiju, a onda sam morala da naucim da je pravim!
Hvala na divnim fotkama i receptu :)
Puno pozdrava.
Divno!!!
U izradu vučenog tijesta se još nisam upustio, ipak to prepuštam mami :) Ovo ljeto sam probao pitu od tikvica i sira i moram priznati da me jako oduševila, probao sam i krumpirušu po bosanskoj recepturi i isto je tako nešto jako fino :)
I ovaj tvoj recept printam i spremam. Rado ću ga isprobati :)
super
Post a Comment