Piletina u mlijeku

Kuvarijacije, nasa mjeseca igra isprobavanja recepata je opet dosla do kraja mjeseca i objavljivanja rezultata.
Ovaj mjesec odabrani recept je bio "Piletina u mlijeku" od Jamie Oliver.
Znate da sa svakim postom oduzim, ali sa ovim sigurno necu.

Recepta sam se drzala tocno po uputama, predpostavljajuci da vjerovatno necu voliti okus i bila sam u pravu.

Namjerno nisam nista htjela mijenjati jer me zaintrigrirao cimet.
Ovo nisu okusi za mene, jednostavno mi se nije svidilo.
Okus cimeta je za mene nesto sto mi odlicno ide uz slatke recepte, al ne uz piletinu.

Pile se ispeklo perfektno,imalo je prekrasnu hrskavu kozicu,a meso je ostalo super socno.

I do sada sam puno puta radila piletinu u mlijeku, ali ne na ovakav nacin.
Mozda oprobam ponovo, al bez cimeta.






U svakom slucaju mi je jako drago sto sam probala jer volim isprobavati stvari koje su za moj ukus pomalo neobicne, mada u vecini slucajeva radim samo sa sastojcima za koje provjereno znam da ce se mojima u kuci svidit.

Al moram vam reci komentar moga muza koji je reko da i nije lose, ali da ima neki cudni ukus,pa da vise ne izmisljam nego da kuham normalno, najnormalnije :):):)
Kad bih ja samo znala kako se to radi :P

Read more...

Pasta, riza i srnetina.........

Ima li ista ljepse od domace paste....

ne mislim.

Tako jednostavno, tako predivno...

Od malo brasna i par jaja cuda se mogu napravit.

Ja je obozavam, a i svi moji ukucani.

O pasti mogu citat neprestalno, pa tako uvjek pokupim nesto novo.

Naravno , Talijani su majstori paste, ali zar moramo biti Talijani da je volimo i pravimo sa istom strasti kao i oni,

ne mislim....

Da je po tom, ja bih bila prava talijanka :):)

Ne znam sto je pravi omjer, jer ih ima mali milion...svak preporucuje nesto svoje.

Dugo godina sam radila po omjeru 1 jaje na 100 g brasna, ili za malo bogatije tijesto jedno jaje i jedno zumanjce za isti omjer brasna, ali zasto ne ici i malo dalje od toga, probati i drugacije teksture koje mozemo dobiti.

U knjizi :"Made in Italy" autora Giorgio Locatelli-a koju smatram velikim blagom, sam procitala da je radio pastu sa 52 zumanjca na 1 kg brasna....

Koje je to bogatstvo okusa moralo biti, a teksturu ne znam jeli mogu uopce zamisliti.......

Mozda i oprobam jedan dan......

nikada se ne zna ..

I mada sam jako bogata informacijama o kuhanju iz mojig kuharica i "I love food" programu na Foxtelu, nikada do nedavno nisam cula za Ursulu Ferringo, ciju sam knjigu nasla sasvim slucajno.

Ja sam se odusevila....

Poslije sam nasla jos jednu njezinu knjigu u kojoj su samo slastice "La Dolce Vita" i morala sam je imat.

Sada sam narucila sve njezine knjige koje je napisala, jer mom odusevljenju nije bilo kraja kojom jednostavnoscu i originalnoscu zena opisiva talijansku hranu.

Inace je vegetarijanka, a ideje koje iznosi i u vegetarijanskoj kuhinji su prekrasne i bas originalne.

Monsoon,poslat cu i tebi jednu kopiju :):)

Povrh svega cista jednostavnost i nista drugo, bas onako kako meni i odgovara.

Kod nje sam uzela recept za raviole od zucanice i sira, pa tada po prvi put oprobala pastu raditi sa grizom i brasnom.

Pasta radjena na taj nacin bolje drzi nadjeve, ima drugaciju teksturu od paste radjene samo od brasna.

Jucer sam radila nesto slicno, ali opet malo drugacije...

Na 300 g brasna sam dodala 100 g griza, 1 jaje i extra 7 zumanjaca i malo soli.

Pocela sam tijesto kasicno mijesiti na ruke, viljuskom muteci jaje i zumanjke u udubljenju koje sam napravila u brasnu lagano ga dodavajuci.

Kada mi je smjesa postala dovoljno izmjesana, sve sam to ubacila u food processor i na brzinu sva izmijesala u njemu.

Stvarno moje ruke ne mogu podnijet rucno mijesenje, al to nije nikakav izgovor ...

Pa u danasnje vrijeme ima kuhinjskih pomagala koliko god hocemo.

U masini je tijesto doslo u prekrasne, lagano vlazne mrvice koje istresemo na radnu plohu i samo spojimo rukama.

Tijesto bi trebalo biti prilicno cvrsto i tvrdo, a nikako mekano.

Omeksati ce stajanjem.

Tijesto obavezno treba zamotati i spremiti u frizider oko sat vremena da se opusti.

Kada je tijesto opusteno, tek ga tada valjati.

Ja svoje tijesto valjam na pasta masinu.

Postupak znate svi, najprije jedan komad tijesta razvaljam lagano oklagijom na 0.5 - 1 cm.

tada je tijesto dovoljno debelo da moze lagano prolaziti kroz masinu.

Ako je tijesto deblje od toga, masinu moze ostetit, a iz tijesta se izvuce sva vlaga,

a to naravno ne zelimo.

Najprije tijesto stavljamo kroz najsiri otvor (settings) na masini pa postepeno otvor smanjivamo i tijesto tanjimo.

Jako je vazno preklapanje tijesta jer na taj nacin ono dobije pored ravnomjerne debljine i istu elasticnost.
Kada je tijesto razvaljano do debljine koju zelimo, mozemo ga rezati ili oblikovati.

ovo tijesto je bilo prekrasno,

prekrasno bogate zute boje i tako bogato, tekstura sasvim drugacija nego sto sam je imala ranije.
Od ovog recepta sam ja radila pappardelle.

Pappardelle su inace najsira pasta u obitelji dugih pasta.

Budu inace siroke oko 2 cm, pa sam ih rezala rucno.

Ispale su prekrasne, a sada mi je tako drago da sam ih radila sa mjesavinom griza i brasna.

Pappardelle odlicno idu uz sos od divljaci koji sam takodjer radila.

Kuhala sam srnetinu, a pola sam napravila na rizot, a pola sa domacom pastom.

Divljac inace kod mene u kuci prolazi odlicno....

Prava Neretvanka.....

Pa kod nas se u Neretvi jede sve sto pliva i leti......a u Australiji i ono sto skakuce.....

Tako sam i djecu naucila na divljac...

Dobila sam meso srnetine na poklon a takve poklone jako cijenim.

Toceve od divljaci sam naucila kuhati uz mog svekra koji je bio lovac cijeli zivot.

Naravno, malo sam te recepte obradila kako meni odgovaraju, ali uglavnom, podlogu za to sam imala.

Meso sam narezala na komadice, ne bas sitne, i potopila ga u vinu.

Idealno bi to bilo ostaviti preko noci, al ja sam imala samo par sati da se meso marinira.

Dosta narezane kapule pustiti da lagano zazuti,
dodati joj lovorov list, ljute paprike, malo timijana, dosta narezanog cesnjaka i persina.
Dodati i ocijedjeno meso te mijesati dok se meso lagano zapece, pa svemu tomu dodati samo malo koncentrata od pomidora.

Ja ga nisam imala u kuci, ali sam imala koncentrat od suhih pomidora koji sam upotrijebila.
Koncentrat mijesati usuho sa mesom da se lagano zaprzi pa doliti vino.

Lagano posoliti i pobiberiti.

Dodati saku narezanih suhih sljiva.

Kuhati na srednjoj vari dok se vino sasvim ukuha, te dolijevati ili vrucom vodom ili temeljcem.

Moze se podliti i sa casom - dvi proseka.

Za ovo stvarno treba imati strpljenja, a mada imam ekspres lonac, za ovo jelo ga nikada ne bih koristila.

Strpljenje od par sati, koliko traje ovo kuhanje, vas na kraju nagradi prekrasno bogatim i ukusnim sosom, koje u ekspres loncu ne bi nikada dobili.

Vjerujte mi da je vrijedno svake minute kuhanja.

Sos je tako taman , a preukusno bogat.

Ja ovaj sos kuham oko 3 sata, tj, dok meso potpuno omesa.

Na kraju odvojim dio sosa za pappardele, a dio sosa ostavim za rizot.

moze se ubaciti i par krumpira, svakako bude jako lijepo i ukusno.

Meso sa sosom koji odvojim za pappardelle usitnim sa dvije viljuske, tako da nemamo vece komade, a ti mali komadici se oslicno spoje sa sosom.

Nemojte da vam pasta pliva u sosu, nepotrebno je.

Za mene je pasta, pogotovo domaca,

glavni junak na tanjiru pa oko nje, zavisi kojeg je oblika treba praviti sos samo kao dodatak, tek toliko da je s njim zacinjena.

Uvjek ostavite jednu casu od vode u kojoj se pasta kuhala pa je dodajte u slucaju ako vam sos izgleda suh ili tvrd, tako da s njim opustite pastu.

Nemojte je prekuhati, jer tada vam je sav trud bio uzaludan.

Mora biti al dante skuhano, tako da ima "griz" kada zagrizete, a ne da bude ljepljiva i mekana.

Jos jedna vazna stvar, pasta se mora kuhati u velikom loncu vrele vode,mora imati mijesto da pliva u njemu inace ce se zalijepit komadi jedan o drugi.

Nepotrebno je u vodu stavljati ulje, to vam nece pomoci.

Voda treba biti zasoljena i da kljuca kada u nju dodajete pastu, promijesajte , mozete i poklopit dok se voda vrati do vrenja, a tada ponovno kuhati otklopljeno uz povremeno mijesanje.

I nemojte je ispitari hladnom vodom da zaustavite postupak kuhanja, isperete one sastojke koji su vam je potrebni da se pasta priljubi uz sos.

Kazu da je omjer 100 g paste i litar vode.

U drugi dio dodam samo saku rize, taman da fino zgusne sos.

Za ovakve delicije se stvarno vrijedi i potruditi i strpiti.

I eto me ponovno, umijesto da sam stavila jedan recept, a to mi je danas trebala biti pasta, ponovno se nadovezah pa od jednog jela ispadose dva.

U slast.

Read more...

Iz moje kuhinje

Evo sudjelujem i ovaj mjesec u FBI rukavicama,gdje ovoga puta istrazivamo Gagin blog "Iz moje kuhinje" .

Iskreno, nisam mislila sudjelovati ovog mjeseca, jer sam bila jako razocarana.
Isto kao i Monsoon, pitala sam se gdje su slike i recepti.

Nekako sam nasla recepte, ali nisam ocito gledala dovoljno, jer da jesam vidjela bih da na listi recepata recepti nisu potpuni, vec samo djelomicno napisani.

Pa bilo tko moze napisati recepte, ili prepisati, a ja sam htjela vidjeti kako izgleda napravljeno, jer jedino tada priznajem trud.

Kuharica imam dovoljno , mozda i previse, i sa slikama i bez, ali blog bez slika....to mi je kao varanje neke vrste....

Monsoon me zvala i rekla mi da kako uci, a ja sam joj sada jako zahvalna.

Kada sam usla u recepte kako treba, e....ljudi moji, tada je nastala moja dilema.
More prekrasnih recepata popracenih sa slikama....

od ogromnog izbora nisam znala odakle krenuti.

Skoro sam se izgubila u svemu tome.....

odusevljena sam.

Gaga, sorry, moja je greska sto nisam znala uci odmah iz pocetka, al ja sam jos blogovski pocetnik, nadam se da mi ne zamjeras.

Kao sto sam rekla nasla sam se u moru prelijepih recepata, pa mi je bilo tesko izabrati sto isprobati.

Nedoumici je dosao kraj kad sam stitnila tag :"slane pite i gibanice".....

ja...vjeciti patnik lijepe pite sam tu nasla puno toga sto bih voljela oprobati.

Pite i gibanice nisu jelo moga kraja, kao dijete sam bureke kupovala preko velikog odmora u mlijecnom restoranu u Metkovicu.

To mi je nesto jako, jako fino i ukusno.

Mislila sam uvjek da je to ogromna mudrolija raditi i stvarno godinama probam da ga napravim onakvog kakav mi je okusom jos u ustima.

Probala sam raditi i domace kore i razne nadjeve, ali uvjek mi je to bilo nekako suhasto i nedovoljno masno,
Nikada nisam uspjela napraviti onako rupicasto polupopunjeno, tijesto koje ne izgleda da se samo razvlacilo, vec nekako jos i napunjeno unutra kao da je dizano.

Gaga, hvala ti, jer to sam nasla kod tebe.
I nisam mogla stati na jednoj piti, vec sam radila tri.

Radila sam Gaginu gibanicu, pitu od mesa i pitu od krumpira.

Odusevila sam se.

Ja mislim da sam ja to uspjela koliko - toliko napraviti a da izgleda dovoljno autenticno,

a okusom sam i vise nego zadovoljna.

Pa da krenem redom.

Radila sam Gaginu gibanicu.

Odusevljena sam jednostavnoscu pripreme, a extra dodatak je bio izmrvljeni fetta sir, kojeg obozavam.

A sve drugo sam radila po receptu.

Okus je fantastican.

Ova gibanica je prekrasna, stvarno preukusna i socna.

Sljedeca pita koju sam radila je pita od krumpira.

Radila sam u vecoj tepsiji, pa sam koristila i vise nadjeva...mozda ga je bilo i malo previse, ali okus je bio fantastican.

Moj muz je imao samo jednu zamjerku....trebala sam je jos popapriti...
a nisam htjela pretjerati sa paprom zbog djece.

Prekrasna je ispala, jako jako ukusna.

Sljedeca pita je bila burek od mesa.

Meni su to sve bureci,

burek sa mesom, burek sa sirom, burek od krumpira.....

Ovo je bilo bas ono sto sam htjela.Nisam nikada mislila da se ovo moze dobiti sa kupovnim korama.

Prozracno, rupicasto.....dovoljno socno i masno, al ne premasno.
Namjerno sam stavljala slike sa postupkom i to sa jednim razlogom,zamolila bih Gagu ako dodje i kada dodje ovdje da mi kaze ako sam i gdje pogrijesila, jer ovo je nesto sto bih stvarno htjela usavrsit.

Ovo je za mene tudja kuhinja, isto kao i kineska ili indijska ili bilo cija druga,
za mene je tudja kuhinja sve ono sto se nije kuhalo u kuci moje majke,
a zeeeliiiim znati....

Al, ako ste mislili da sam sa ovim zavrsila, varate se, jer nisam.
Radila sam i cokoladni rizot.

Inace volim pudinge od rize, ja jedina u kuci.....cesto ih radim samo za sebe.

Ovo je tako jednostavno i lijepo,
probala sam ga vruceg, odlican je, ali meni puno drazi hladan.
U tom slucaju bih dodala jos malo mlijeka na pocetku kuhanja ili malo vrhnja kada dodamo cimet i vrhnje, jer se hladjenjem riza stisne i malo je tvrdji.

Gaga, jos nisam zavrsila s tobom,na ovaj blog cu se vracati cesto i sigurno ce biti jos recepata koji ce naci mijesto u mojoj kuhinji.
Odusevljena sam.

Read more...

Moj polubijeli kruh

Na nasoj igri, Ajme, koliko nas je, tema je integralno brasno, koju nam je zadala ovomjesecna domacica Mamajac.
Integralno brasno, koliko kog bilo zdravije od bijelog, jako je malo zastupljeno u mojoj kuhinji.
Moji ukucani nikako da se naviknu na okus, a ja ga volim.
Kruh kupim sama za sebe i smrznem, pa po potrebi koristim.
Ponekad ga kupim i njima, glumeci im da nije bilo drugog, pa da nisam imala izbora.
Za moj ukus je ukusniji nego bijeli, ali,
kao sto sam rekla nisam u kuci jedina, a vecina nije "za" .

Mislila sam sto cu napravit, dakako, kruh je bilo ono prvo sto mi je palo na pamet,
pa nisam htjela previse komplicirat kako to moj muz zna meni rec.....

Znajuci kakvi su, za pocetak sam probala mijesati integralno brasno i bijelo, cisto zbog okusa da se lakse prilagode i da mi ga mozda oprobaju.

Ja kruh jako malo jedem, ali mi ga je uzivanje praviti.
Bila bi steta da pravim pa da ga bacam,
to mi vec nije nikakvo zadovoljstvo.

Al nisam htjela ni da bude bas obicni, normalni, polubijeli kruh.....
Ideju pecenja sam uzela iz jedne od mnogih kuharica koje imam, pekla sam ga u teracota pitaru za cvijece.
Mora biti malo drugacije....



Koristila sam:


325 g integralnog brasna

300 g bijelog brasna

3 zlicice secera

1 1/2 zlicice soli

2 1/2 zlicice suhog kvasca

3 zlice ulja

400 ml mlake vode



Sve suhe sastojke sam sastavila, dodala ulje i postepeno dodavala vodu dok se zamijesilo glatko tijesto.
Mikserom sam dobro izmijesila i ostavila da se dize dok kvasac ne odradi svoje, tj. dok se volumen nije udvostrucio.




Tijesto sam lagano premijesila, prepolovila u dva dijela i stavila u ciste, nauljene i dobro pobrasnjene teracota pitare.




Prekrila sam ih plasticnom folijom koju sam takodjer nauljila i ostavila da se ponovno dize.







Dignuto tijesto sam stavila u zagrijanu pecnicu na 200* i pekla nekih 45 minuta.
Peceni kruh izvaditi iz kalupa i staviti na resetku da se ohladi.








To sam vam opisala moj drugi pokusaj pravljenja ovog kruha, a prvi....
Prvi pokusaj je skoro zavrsio u smecu skupa sa pitarima.

Kad sam pocela mijesiti tijesto bila sam u zurbi i mislila sam da ga na brzinu zamjesim pa dok se vratim da mi uskvasa.
Zaboravila sam stavit kvasac....
Koja sam ja kuharica.....
kvasac ....
nema veze,samo sam ga razmutila u par zlica vode i dodala tijestu koje sam onda jos malo tukla.

Nije lose izgledalo....

Poslije sam ih oblikovala, ponovno nadigla i stavila pec,
izgledali su prekrasno, a miris kojise sirio kuhinjom je bio predivan.
kada sam tijesto htjela izvaditi iz pitara, nisam mogla nikako......

Puklo je na pola....

Al, oni koji me znaju, znaju da ja na tome necu stati....
Okus je bio fantastican, ali sam primjetila da mi je 30 minuta nedovoljno da se kruh ispece onako kako ga ja volim.

Sutradan sam radila i ispao je savrseno.





Malo vise vremena, malo duze pecenja....
Necete vjerovat, oba kruha su mi se pojela,
stvarno je preukusan.

Read more...

Kad vam dodju monsoonske kise........

Igrom slucaja sam naisla na stranicu Coolinarike na internetu,.
U nekoj sam vjecitoj potrazi za necim novim i drugacijim.
Tu sam stranicu dugo pratila i gledala dok nisam skopcala da i ja u stvari mogu biti dio toga.

I dakako, upoznala sam tu dosta ljudi,naravno samo virtualno,
vecina ih me je odusevila, mada svugdje ima i onih koji i nisu bas ono sto vama odgovara.
Medju prvima sam upoznala i Monsoon koje sada tamo vise ni nema,
vjerovatno i zbog toga sto smo obje ovdje daleko od doma, a vjerovatno i zbog drugih razloga.
Od privatnih poruka na Coolinarici prebacili smo se na telefone sve do prije par dana.

Monsoon mi je dosla u posjetu......

Ljudi moji, sta da vam kazem....
ja sam ostala odusevljena, mada manje od toga nisam ni ocekivala.
Uzivala sam tri dana u prekrasnom drustvu nje i njene obitelji.

To su za mene prekrasni ljudi,
mladi, normalni, zafrkanti sa kojima se mozes opustiti i biti ono sto jesi bez straha da ces biti krivo shvacen, pametni, interesantni........
da ih vise ne hvalim :)

A ona mi je stvarno nesto posebno.

Ne znam sto sam ocekivala,
ali sam bila stvarno, stvarno ugodno iznenadjena njom kao osobom.

Normalna....
mada po njenim sposobnostima bi mogla biti i nesto drugo ,
ali nije....
najveci problem mi je bio "sto takvom vrhunskom majstoru kuhinje skuhati".

Ono sto se vidi na slikama je jedno, ali ponuditi nekoga s tim i vidjeti reakciju iz prve ruke....e, to je nesto sasvim drugo.
Nisam nikada ni mislila da je ona osoba koja bi i u komentaru napisala ono sto ne misli, ali ipak....

Moja i njezina kuhinja se dosta razlikuje, pa mi je i to bilo malo skakljivo, sto izabrat a da je pravi izbor....
a povrh svega, vegetarijanka.......

Mjesec dana prije dolaska, u stvari cim mi je rekla da ce navratit kod mene, ja sam vec pocela spremat jelovnik u glavi, ali dakako, kod mene je to najnormalnija stvar, zadnji minut se to sve izmjeni i napravim nesto sasvim drugo.

Vikend ranije prije dolaska sam bila na marketu i htjela sam kupiti kamenice, kojih naravno, koliko sam sretna nije uopce bilo.

Bilo je otvorenih, ali njih ja ne kupujem, jer za 4 dana dok ona dodje mogu ih baciti u smece,
a njih necu kupiti ni u prodavnici, jer ja njima ne vjerujem

Covjek od kojeg inace kupujem kamenice je uzeo odmora 2-3 tjedna tako da ih nisam mogla nabaviti kod njega.

Ovdje sam nedavno stavila recept od raviola punjenih sa blitvom i sirom, pa sam se odlucila za to.

Dobila sam i jegulje koju sam posebno cuvala za ovu priliku, tako da sam napravila i neizbjezni neretvanski brudet, tako da joj pokazem deliciju moga kraja.

Neizbjezni Labneh, sir koji nam je ona na Coolinarici pokazala....

Par dipova....musule,
rostilj, jer nismo svi vegetarijaci.....
hobotnicu, tabouli,
pastrvu na salatu....

Nase ljeto ovdje je jako prevrtljivo, tako da jedan dan zna biti jako vruce, a drugi dan za deset stupnjeva hladnije, pa znajuci to pratila sam vremensku prognozu, kao da mi zivot od toga ovisi.....

Temepratura 26, pa 27, 30, 38,37, 28...

Kada sam vidjela da ce onaj dan kad ona dolazi biti 37 i 38 doslo mi je da placem.
U kuci u kojoj trenutno iznajmljivam nemam klime.....

Tako da sam morala prilagodit jelovnik.

Kruh sam spremila par dana ranije i zamrzla, pastu napunila pa je isto tako zamrzla, labneh sam pripremila par dana ranije....
Dip napravila isto dan ranije, kao i sushi, hobotnicu i tabouli,

Godivine prekrano prhke bobmice koje su se doslovno topile u ustima i Ana Marijinu gresno cokoladnu tortu, takodjer....

tako da mi je po onoj vrucini ostalo samo skuhati musule i brudet.

Bilo je toga jos, ali nisam bila sigurna u okus pa to nisam ni posluzivala

Da li se vama dogodi da gostima zaboravite nesto iznijet na stol,

meni skoro svaki put.....

I pored visoke temperature i vani i u kuci,
ja zaboravila na sladoled......

nadam se da im nije nedostajao, da je bilo svega dovoljno,
al mi zao zbog djece.....

U prvim kontaktima na Coolinariki smo pronasle da imamo i zajednicke prijatelje u Canberri,

pa smo zadnji dan njezinog boravka svi skupa isli na veceru.

Kad sam se spremila za veceru povirila sam na Coolinariku i iznenadila se jer sam proglasena za cool chef, pasmo to usput skupa i proslavili.

Draga Monsoon, bilo je tako lijepo i ugodno, nadam se skorom vidjenju uskoro....

O, skoro da zaboravih....mozda se pitate sto su one dvije ruke gore na vrhu.....

posto Monsoon nece svoje slike da stavlja na internet, a ja sam toliko puta bila optuzena da sam ona ili njezin klon....

cure drage,

morat cu vas razocarat....

nisam.

Cak su primjetili i da imamo iste ruke.....

da, jesu slicne,

ali nisu bas iste....

Jedva cekam da mi ponovno pocmu padati monsoonske kise........

Read more...