Krusne mrvice
Ovdje gdje zivim sam se iznenadila koliko ljudi koriste ili ne koriste, kako god hocete, plodove onoga sto ovdje raste i cega ovdje ima,
cini mi se da se najcesce kupuje gotovo.
Jako malo se iskoristava ono sto se ima,
skoro pa nimalo.
Ovdje bi se moglo iskoristiti sve, jer Dolina Neretve je stvarno puna svega.
Cini mi se da sam malo drugacija ili bar to zelim biti,
nije mi zanimljivo kupiti gotovu stvar, meni je puno interesantnije ako to mogu sama napraviti.
Grijeh mi je bacati hranu.
Ja ne bacam nista,
ili bar skoro nista.
Sve se da iskoristiti za nesto pa tako i stari kruh.
Kruh se kod mene u kuci i jede i ne jede,
sve zavisi sto se kuha, tako da mi je tesko ugoditi koliko kupiti i koliko ce mi se taj dan potrositi,
a ako se i ne potrosi iskoristim ga pravljenje krusnih mrvica.
Nije ovo recept da nekomu prosvijetlim pamet ili da otkrijem nesto novo,
nema puno mudrolije,
nema cak ni recepta,
ovo je za mene jednostavno iskoristavanje ostataka.
Kupovne mrvice i domace radjene se ne daju uopce usporediti jedne sa drugima.
Ponekad cak i znam kupiti kruh u namjeri da ga osusim i napravim mrvice.
One kupovne su mi presitne pa imam osjecaj da mrvice kao i da ne koristim vec da sam ih samo uvaljala u brasno.
Cak mi se dogodilo jednom pri pohanju da mi se i okus mesa promijenio, kao da sam meso uvaljala u mrvice radjene od necega slatkog,
A tko bi i znao sto oni sve mijesaju pa melju.
Volim znati sto jedem, a volim i to da kada kuham i ocekivam okus koji hocu da to i dobijem a ne da na kraju budem iznenadjena tko zna kakvim okusom.
Godinama, godinama pravim svoje mrvice, ne znam da sam ih svega par puta kupila.
Ne mogu zamisliti da ih idem kupovati a da ostatke kruha bacim u kantu za smece.
Citala sam u jednoj svojoj talijanskoj kuharici da se kod njih takodjer mrvice ne kupuju,
cak i od davnih dana su zene susile kruh preko noci i sutradan ga ribale na ribez pa koristile.
Ja ga ne ribam vec koristim multipraktik, moju svetu masinu koju obozavam i koristim za mali milion poslova u kuhinji.
Jednostavno a i na brzinu.
Kruh koji vam je preostao od dan ranije, navecer izrezite na komade i ostavite na zraku da se prosusi.
Ja ga stavim na kuharsku resetku tako da mi se prosusi ravnomjerno.
Koru ni ne skidam, meni ne smeta,
cak je i preferiram.
Prosusene komade kruha u grubo natrgamo rukama i stavimo u multipraktik te izmijesamo.
Ne mijesati dugo, bolje je raditi u nekoliko puta krace vrijeme, nego dugo odjedanput,
cak mi je pulsiranjem od nekoliko puta najbolje.
Sve zavisi koju teksturu zelimo.
malo grublje mijesamo malo krace, a finije malo duze.
Izmedju nekoliko kratkih mijesanja ja mrvice prosijem jer ne zelim da mi budu presitne, a grublje ostatke ponovno vratim u multipraktik i ponovno meljem.
Postupak mljevenja i prosijavanja ponavljam dok ne iskoristim sav kruh.
Gotove mrvice spremim u vrecice i zamrznem.
Koristim ih bez predhodnog odmrzavanja.
Tekstura, okus a i izgled su sasvim drugaciji od onih kupovnih.
Svatko moze odvojiti par kuna i kupiti gotovi paket ili vrecicu mrvica,
ali ponekad stvarno vrijedi potrositi malo vremena i raditi domace.
Iznenadit ce te se razlikom!
In this post I would like to thank the Administrators of Foodierama who chose to advertise me on their site. A wonderful opportunity for anyone!
Please check it out!!