Nešto kao maneštra ili varivo od graha i povrća

Obožavam jesen !
Ma volim ja  svako godišnje doba, svako je lijepo za sebe al jesen mi je nekako savršeno godišnje doba. Još uvijek ima svega ljetnog i još svačega drugog što dolazi baš u ovo vrijeme.
Već odavno kao da nema proljeća ni jeseni, već kao da izravno iz zime ulazimo u ljeto ili iz ljeta u zimu,
ove godine to nije slučaj. Ove godine jesen traje i duža mi se čini nego inače.
Kada uhvatite zadnje trzaje mahuna koje više nisu onako mlade i koje su lagano prezrele da se kuhaju cijele, tada ih iskoristimo na drugi način.
Sjećam se, dok sam još bila malo dijete, da smo puštali te mahune da dobro prezru pa smo ih onda čistili i ta zrna iznutra je mama sušila i kuhala zimi.
Ne radi se to više !!!
Ja svašta nešto radim i sve probam iskoristiti al to raditi mi ne pada na pamet !!!
Al izvaditi to zrnje i onako ga svježe skuhati, to uvijek može !!!!

To sam i danas radila .
Mama mi je nedavno dala tog svježeg zrnja a meni se tada nije kuhalo pa sam ga zamrzla i danas iskoristila.
Ovo jelo je nešto kao "Maneštra" al bez kukuruza ili kao "minestrone" al bez pašte. Mogu ga zvat kako god, jako je fino i ukusno !
U ovakvim receptima mjera se ne treba slijepo držati, a može se koristiti povrće koje vam je god pri ruci.

Potrebno je:

Suhih kostiju ili komad slanine
300g svježih zrnja graha
1 kapula nasjeckana na sitno
2 poriluka, bijeli dio tanko narezan
češnjak sitno nasjeckan
2 mrkve narezane na komadiće
malo celera narezanog
4-5 narezanih pomidora (ja koristila moj pelat )
četvrtina glavice kupusa, narezanog
3 krumpira
2 žlice koncentrata od paprike ( o ovom ću u nekom drugom postu uskoro)
malo maslinovog ulja

Suho meso skuhati i sačuvati tekućinu.
Na malo ulja zafrižiti kapulu i poriluk dok omekša pa dodati češnjak, mrkvu i celer i još malo kuhati.
Dodati grahi zaliti vodom u kojoj se kuhalo suho meso. Kuhati 10-tak minuta pa dodati pomidore i kupus te paziti da je sve podliveno tekućinom. Kada je kupus napola gotov dodati krumpir izrezan na kockice i koncentrat paprike i kuhati dok se sve fino raskuha.
Odvojiti meso i narezati i poslužiti sa varivom.
Po želji prije jela sve podliti maslinovim uljem,

Paziti da voda u kojoj se meso kuhalo nije preslana da vam ne presoli varivo.
Komad kruha i čaša crnog vina je sve što vam uz ovo jelo treba.
Dobar tek !!!

Read more...

Rižot od kozica

Da se mene pita, usporila bih ovo vrijeme koje leti strahovitom brzinom.
Nekako kao da život leti pored mene, a ja samo stojim i kao da promatram bez vremena i riječi da išta izustim ili napravim.
Češće mi je u glavi dok razmišljam  20-30 - tak godina nego ovoliko koliko ih imam ! Tek kada vidim svoju djecu kolika su svjesna sam i vremena i godina !
Al, valjda je to normalno !!!
Mojoj maloj bebi je prije par dana bio 16-ti rođendan, a kao da se rodila tek prije par godina........
a žao mi to !
Da se bar vrijeme može zaustavit, ne zbog mene, već zbog djece,
i moje i vaše i svačije, da uživaju u djetinjstvu i životu bezbrižnosti samo malo duže.
Vrijeme stati neće, al zato sam ja tu, kao i svaki roditelj, da im nekako to vrijeme djetinjstva produžimo koliko god možemo, razmazimo ih koliko god možemo i udovoljimo njihovim željama,
u okvirima normalnog.

I onda kada ona zaželi kozice i rižu....naravno da ću napravit !!
Naučila je nju majka što je dobra spiza !!!
Rižot kod nas prolazi sa svim i svačim, a i ovaj je bio poprilično dobar..
u stvari, jako dobar...odličan !!!!
Kod mog lokalnog ribara sam našla svježe ulovljene kozice, došle su mi kao naručene.  To baš ne mogu naći svaki dan, al kada se na njih naleti onda se "naoruža" poprilično ;)
Nisu bile posebno velike, al to mi u ovom receptu nije bilo toliko ni važno.

Inače, one kozice u Konzumu su sasvim OK, al nisu mi za ovo jelo,
one su već skuhane i svaka daljna termička obrada bi ih napravila tvrdima i gumenima.
Al interesantno mi je kada ja rečem da su Konzumove kozice kuhane da svi "blijedo" u mene gledaju.
Gospođa koja radi u Konzumovoj ribarnici me "skoro pa uvjerila" kako je to friško, a ne kuhano..... da ne znam bolje možda bih joj i povjerovala kao i većina ljudi ovdje !!!

Za rižot je potrebno :

1 kg svježih nekuhanih kozica
700-800 g pelata pomidore
2-3 dcl bijelog vina
1 l vode
par grančica majčine dušice
maslinovo ulje
ljute paprike po želji
1 veća kapula
300-350 g riže okruglog zrna
prstohvat šafrana
200 g biži (graška)
sol i papar
žlica maslaca
Kozicama odvojimo meso od "ljuski" pa te "ljuske" stavimo u lonac sa bijelim vinom, vodom, usitnjenim pelatom i majčinom dušicom i kuhamo 20- tak minuta te procijedimo i držimo na laganoj vatri.
Na malo maslinovog ulja "frižiti" sitno narezanu kapulu sa ljutom paprikom i majčinom dušicom a kada kapula omekša dodamo joj rižu.
Izmiješati i početi lagano dodavati vreli temeljac.
Dodati i prstohvat šafrana, te nastaviti kuhati uz neprestalno podlijevanje riže.
Posoliti i popapriti pa pred kraj kada je riža skoro kuhana dodati i "bižu".
Dodati meso kozica dvije minute prije nego isključimo vatru.
Kada je riža gotova, sklonuti s vatre, dodati maslac i dobro izmiješati te poslužiti.
Može se odvojiti prije kuhanja par kozica te ih lagano popržiti na malo maslinova ulja te poslužiti uz rižot.
Okus je savršen !!!
Preukusno, prefino i kremasto !!!

Živila ti meni moja Drage u zdravlju još puno, puno godina !!!!!
Dobar tek !!!!!

Read more...

Pesto od mrkve

Ovaj post napisan čeka u draftu od prošle godine, ne znam zašto ga nisam objavila. U to vrijeme sam počela pisati i za Coolinariku i ne znam što se dogodilo....valjda sam čekala da se članak najprije objavi tamo .

Kako god, evo ga bez ikakvih izmjena !!!

Mislim da je teško isplanirati svoj život i živjeti ga po tom planu...ne znam, bar je meni tako !

Nikada nisam mislila da će moj život teći onako kako je u stvari tekao do sada.
Koliko god planirala nešto, kao da uvijek "iskoči"  nešto neplanski.
U dosta slučajeva je i dobro da je tako !
Tako sam ja završila 20 godina na drugom dijelu planete,
neplanski, nesmišljeno i neproračunato.
Kada sve zbrojim bilo mi je lijepo, ali kako god me srce odnijelo tako me i donijelo nazad.
Imala sam sreću vidjeti i isprobati svašta nešto što nisam mogla "doma" i to sam debelo koristila, al ipak kao da sam ostala vjerna onim okusima na koje sam  iz djetinjstva pamtila i koji kao da su mi nekako karakteristični za moj kraj.
U stvari, kada malo bolje razmislim, ja sam okuse mog kraja malo upotpunila i obogatila onim što sam usput zavolila i kod drugih kuhinja.
Ne mislim da kuhinja i kuhanje poznaju granice !
Kuhanje je za mene umjetnost jednako kao i glazba, slikarstvo, književnost i svašta još nešto.

Obožavam improvizirati, tražiti nešto novo od onoga što nam čini svakodnevnicu,
pripremiti na neki malo drugačiji način, poslužiti malo drugačije....
uvijek nešto malo drugačije !!!!
Više od svih drugih, obožavam talijansku kuhinju !!!!!!!
Kao stvorena je za mene !!
Jako mi je slična dalmatinskoj kuhinji..... čak i bolja !
U stvari, kada pogledam njihovu kuhinju i sastojke koje koriste kao da vidim  "moj kraj " u kojem raste gotovo sve što i kod njih....sve osim riže.
Ja volim moju Dolinu, prekrasna mi je i ne bih je mijenjala za ni jedno mjesto na svijetu !
Svako godišnje doba ima svoje čari i svako od njih nosi nešto posebno.
Trenutno je zima, mada je ove godine to kod nas nepostojeće godišnje doba, a polja su puna svega.
Između ostalog povrća mrkve ima u izobilju.
Osim u juhama i raznim varivima ljudi je jako malo koriste.

Často znam napraviti od nje krem juhicu, smotati i kiflice koje mi se savršeno ljube sa krem sirom, ispeći ih i svašta još nešto, al
uvijek koristimo samo narančasti dio, a njeno zeleno lišće bacimo.
Vjerujem da kada ste pročitali naslov da ste očekivali nešto narančaste boje ;)

Ne znam da sam odavno jela nešto ovako lijepo i ukusno. Ovakve stvari ja zovem fast food, al definitivno zdravija verzija od onih stvari koje inače nazivamo tim imenom.
Uzme svega par minuta dok se skuha tjestenina i obrok je na stolu.
Nema bacanja !!!
Kod mene se ništa ne baca !!
Ako išta mrzim onda je to bacanje hrane !
I ti prekrasno zeleni listovi bogati mineralima se mogu iskoristiti.
Evo i jednog primjera kako.

Potrebno je :

1 šalica zelenih listova od mrkve
1 režanj češnjaka
8 žlica maslinovog ulja
3-4 žlice oguljenih badema
1/3 šalice naribanog parmezana
malo soli i svježe mljevenog papra

Lišće opratii staviti u multipraktik, dodati mu bademe te pulsirati dok dobijemo grubo mljevenu smjesu,  a zatim dodati sve ostale sastojke i dobro izmješati.
Poslužiti preko vrele tjestenine.
Dobar tek !































Kada sam počela pisati svoj blog, bio je zamišljen sasvim drugačije od ovoga na što danas liči.
Mislila sam pisati o mom rodnom kraju koji mi je strahovito nedostajao, al odmah poslije prvog posta sam shvatila da će to biti nemoguće baš iz razloga što sam bila jako daleko, a htjela sam sve dočarati fotografijama koje jednostavno nisam imala.
Ne volim lažnu skromnost i znam da sam u svojoj kuhinji "apsolutna kraljica" pa sam počela pisati o onom u čemu sam jako dobra, o kuhanju  koje je bez obzira gdje živila uvijek nekako vuklo u Dolinu Neretve.
Ime sam tada promijenila u "Dvi ribe dva kumpira" po Rafinoj pjesmi koja nas savršeno opisuje.
Ako Vas slučajno put odvede na moj blog, ondje možete pronaći recepte koji su provjereni puno puta i s kojima se ja koristim u svojoj kuhinji.
Recept je obično popraćen nekom pričom ili bar detaljnijim opisom jela. Ovo je na neki način moja osobna kuharica-
Na naslovnoj stranici je moj tata koji mi je na neki način postao "zaštitni znak mog bloga ". Ovu fotografiju obožavam, mada me je puno puta vikao, jer kako on kaže :" Poslala sam ga u svijet u šporkoj robi " !

Read more...

Pečena jegulja

E.....ovo su posebni gušti, a koliko je ovo dobro to mi Neretvani najbolje znamo.
Ne sijećam se kada sam zadnji put jela pečene jegulje....ima sigurno preko 20 i ohoho godina, a i do tada bi to bilo stvarno u minimalnim porcijama i u jako, jako rijetkim prilikama.
Jegulja se nudila samo najboljim i izabranim gostima, kako u ono davno vrijeme pa skoro da je tako i danas.
Uvijek je bila i ostala poprilično skup simbol moga kraja, ali zaista vrijedi svakog zalogaja.

Puno puta sam rekla i opet ću, da mi je tako žao da nam kompijuter ne može uz slike dočarati i miris, jer za neka jela, kao npr. ovo bi to stvarno bio pun pogodak.
Koji su to prekrasni parfemi....
a o okusu da ne pričam.
Pričala sam već o mom strahu prema zmijama.... e, ovdje to prestaje,
mene ona niti trunkice ne podsjeća na zmiju, već na prekrasni i super slasni zalogaj ;)

Neke stvari kao da su ostale isto kao i prije 20,30 ili više godina....još uvijek se jegulja nudi samo probranim i posebno dragim ljudima.
Ali ljudi, odnosno ja, su danas malo drugaćiji nego prije,
ja znam samu sebe počastiti finim zalogajčićem.
Znam često reći, da čast svakome al da sam ja sebi najbolji gost i volim sebe počastiti nečim finim.
Miris pečene jegulje, kao i okus je spoj savršenstva.
Prefina lagano hrskava kožica i delikatno mekano i slasno bijelo meso....e to je jegulja.
Ne znam s čim bih vam je usporedila.
To uspoređivanje ni ne volim, muka me uhvati kada netko uspoređuje meso žabe sa piletinom.....e tu bih počela plakat od muke. Jedno s drugim nikakve veze nemaju !!!!

 Meso tanjih jegulja je savršeno za brudet, a deblje se peku na ražnju. One su dovoljno masne da same sebe podmazuju tokom pečenja.
Dosta su zasitne i ne može se količinski puno pojesti a ja je volim prelivenu limunovim sokom baš zbog njezine masnoće.
Nema ovdje nekog posebnog recepta ni posebnih sastojaka....samo jegulja i sol...apsolutno ništa drugo !!

Očišćena se jegulja vijugavo nabode na tanji ražanj te se lagano zasoli izvana i iznutra i stavi na žar uz lagano okrećanje ražnja.
Peče se ovisno o debljini ribe i obavezno posluži vruća.

Doći u Dolinu Neretve i ne probati jegulju i žabe je isto kao da ovdje niste ni bili.
Onaj tko je probao točno zna o čemu pričam a tko nije....evo mu preporuke što probati kada navrati !!!!
E pa uživajte !!!
Dobar tek !!!

Read more...