Povratak i hrana za Bogove

Evo me !!!!
Nije me bilo godinu dana, al me evo nazad !
Malo starija, malo zrelija i malo više pametnija !!!!
Imala sam pauzu koju nisam odabrala sama, već stjecajem okolnosti,
al......dobro je.... nekako mi je baš godila.
Blog mi je nedostajao,
ipak je to moja "beba", al nisam se htjela javljati sve dok nisam bila spremna.
Sada sam i spremna i odmorna i evo me tu sam !!!!!
Svega se nečega skupilo u isto vrijeme, od krađe fotografija i recepata do jako "nesportskog " ponašanja na drugim stranicama na kojima sam bila uključena, do privatnih padova i nesuglasica do ponovnog uspona....
nevažno sve skrooooz,
tu sam ponovno gdje sam bila i tamo gdje mi je i mjesto !
Nisam zlopamtilo, oprostim svašta nešto, al ne zaboravljam, al opet...valjda to dođe nekako i normalno u ovom vremenu u kojem živimo.
Napokon sam došla k sebi poslije dugo vremena prilagođavanja, možda drugim riječima bi bilo bolje reći iskorištavanja,
al svejedno.....sve je to za ljude, a ima nas Bože dragi svakakvih !
Al opet kažem, nevažno skroz !
Tu sam, jača nego što sam ikada bila i tu namjeravam i ostati, a moj blog je moja stara ljubav i mada sam ga zapustila jedno vrijeme, neću ga napustiti.
Drugačije malo kada pogledam, blog je moj poseban "gušt", a ne stranica gdje trpam sve i svašta.....
ukratko, tu sam i za sve ima vremena  !!!!




Kuhalo se i spremalo, slikavalo i svašta nešto radilo u ovoj protekloj godini isto kao da se sve redovno zapisivalo i objavljivalo tako da materijala ima na pretek da ni sama ne znam odakle krenuti !
Ići ili klasikom ili šokom ????
Možda bolje klasikom za svaki slučaj !!!
Ovaj put će to biti crni rižot ili kako ga ja zovem, sva jela takvog tipa, hranom za Bogove !
Malo mu tko može odolit.
U stvari, ne znam da li ikoga znam da ga je probao a da se nije zaljubio na prvi zalogaj !!
Kada se promislim.....ne znam nikoga !
Rižot od sipe začinjen crnilom svi vole.
Mada ne izgleda strahovito primamljivo, većina ljudi sumnjičavo gleda u tanjur sa crnim sosom i rižom, al prvi zalogaj u ustima odagna sve sumnje !



Ima mali milion recepata za njega, svi su tu negdje, al poslije godina isprobavanja sam našla onaj svoj koji je meni poseban.
Isprobavala sam sve, od ribljeg temeljca, bijelog vina, kvasine, limuna, različitih maslinovih ulja, maslaca, parmezana......ma svega nečega i dobila kombinaciju koja meni najviše odgovara.
Nema velike mudrolije, jednostavno, brzo i sa samo nekoliko sastojaka imate savršeno kremast i super ukusan rižot.
Teško je dati mjere ovog jela u gram, ja ovo više radim od oka i okusa, al portudit ću se.
Moj dodatak je, naravno, malo ljute papričice; tek toliko da pogura okuse u smjeru koji meni odgovara, a ne da prevladava jelom, kao i sok od limuna, koji mi više odgovara nego kvasina.
Svakako, ovo je za mene skromna al božanska hrana!
Pa da krenemo !




Potrebno je ;

maslinovo ulje
lovorov list
1 kg sipe
2 manje kapule sitno narezane
malo češnjaka, sitno narezanog
mala vezica peršina, sitno isjeckanog
malo ljute paprike ( po želji )
ribljeg temeljca ( ili vode) po potrebi
350 g riže okruglog zrna
crnilo od sipe ( izvađeno iz sipe ako se koristi svježa ili 2 male vrećice kupovnog crnila)
sol i papar
žlica maslaca
sok od pola limuna


Dno posude u kojoj kuhate rižot prelijte maslinovim uljem i dodajte kapulu i lovorov list i kada kapula  postane staklenasta dodajemo joj i češnjak i ljutu papriku ako je koristimo.
Kratko izmiješamo pa dodamo narezanu očišćenu sipu.
Posolimo i popaprimo, dodamo polovicu peršina i  kuhamo uz povremeno miješanje dok sok koji pusti sipa ne ishlapi.
Podlijemo sa malo ribljeg  temeljca i kuhamo još nekih 10-tak minuta.
U omekšalu sipu dodamo rižu te dobro izmiješamo pa sve zalijemo bijelim vinom i nastavimo miješati dok vino ne ishlapi.
Rižu neprestalno miješamo pa zalijevamo vrelim ribljim temeljcem, ako ga koristimo,ili uzavrelom vodom.
Kada je riža na pola skuhana, dodamo i crnilo od sipe i ostatak peršina i nastavimo miješati.
Kada je riža kuhana, a nikako raskuhana, sklonimo zdjelu sa vatre i dodamo maslac koji energičnim miješanjem spojimo sa sosom a zatim dodamo i sok od cijeđenog limuna.
Provjerimo okus, pustimo da odstoji par minuta i poslužimo.
U čašu crnog vina savršeno !!!!



Dobar tek !!!

Read more...

Kuke

Čini mi se da što idem starija da me sve više i više fasciniraju neki mirisi i okusi mog djetinjstva, čak ako te okuse kao dijete nisam ni volila.
Taj je slučaj bio baš sa kukama.
Kuke nisu šparoge, mada dosta ljudi ne zna razliku između njih dvoje,
a razlike ima i okusom a i izgledom.



Kuke su, kao i šparoge samonikle biljke koje su duže od šaroga, tanje su, a okusom su lagano gorkaste.
Kukama se zovu valjda zbog svog izgleda.
Podsijećaju na divlje sparoge, ali su lagano kukaste, kao povijene,  pa  valjda odatle i ime. Bar se tako zovu u mom kraju !
O ljekovitosti kuka i šparoga je već dosta rečeno,
Ti proljetni izdanci su čisti izvor zdravlja.
Preporučljivo ih je spremati odmah poslije branja, tako da ne izgube svoju nutritivnu vrijednost.
Okus je za mene ono nešto što je samo njima svojstveno, ne mogu to uporedit sa ničim drugim.
Kao dijete ih nisam baš volila toliko,
ma nisam ih volila nikako......al ne zbog okusa, već zato sto su mi bile stupave i drvenaste.
Danas, kada sam već dosta starija i vjerujem,  trunkicu pametnija i kada imam dva pojma o kuhinji i kuhanju, vidim gdje je bio problem.
Problem je bio u kuhanju onog drvenastog dijela koji bez obzira koliko se dugo kuhao je bio "drven"  a to mi nije odgovaralo nikako.



Mada je kuka i šparoga kod nas oduvijek bio u izobilju, uvijek se i kuhao taj drvenasti dio,
a to je skroz pogrešno.
Kuke su delikatna biljka isto kao i šparoga i šteta je upropastiti samo da bi se dobilo malo ekstra količinski.
Meni uvijek dajte radije manje, al da je ukusno.
Godinama sam uživala u obilju uzgojenih šparoga koje su meni fantastične, al ne samo meni već i mojoj djeci.
Njih troje sam naučila da ih vole isto kao što ih volim i ja.
Toliko ih volimo da sam ih ove godine posijala u vrtu,
Trebam biti strpljiva par godina i poslije toga ću imati šparoga u izobilju.
Al te šparoge nisu kao divlje....
Divlja šparoga je prava delikatesa !!!



Kao dijete se sijećam da je moj tata donosio šparoga i kuka i ogromnim količinama-
Na brežuljku Um ih je bilo jako, jako puno,
a moj tata kada bi tamo otišao donosio ih je na vreće !
Danas znam da u Umu ima krcato zmija....a bilo ih je i tada...al ja to nisam tada znala.
Nevažno koliko šparoge volim, ne bih se tamo nikada uputila, a niti bi ikoga svoga tamo poslala....
Ako ima životinja koju mrzim, to bi bila zmija....
ne da im sliku ne volim vidjeti, već mi je dovoljno čuti riječ "zmija"  da se naježim.
Nisam uvijek bila takva, mislim da sam taj strah dobila u Australiji, zemlji u kojoj je svaka zmija otrovana !
U stvari, sa zmijama sam bila fascinirana dok nisam tamo otišla, to su mi bile jako interesantne životinje,
emisije o njima sam upijala,
al to mi nije bilo dovoljno....
došavši u Australiju, počevši novi život, a voleći čitati knjige, naručila sam svoju prvu knjigu od Readers Digest....
nevažno koliko je moj engleski jezik bio slab, razumila sam dovoljno....uz stvari, razumila sam više nego dovoljno.....
toliko dovoljno da me je dan danas strah !!!
Knjigu sam dala na poklon zaljubljeniku zmija, a ja sam još uvijek u strahu !



Za današnje kuke ili šparoge, zavisi na što se naiđe. mogu zahvaliti mom mužu, koji ih apsolutno ne voli, ali će ih nabrati meni za ljubav !!!



Današnji recept je opet onaj bez omjera. Svega nečega po malo, po ukusu, kako volite !
Par jaja, skuhanih skoro pa u tvrdo,
kuka po želji, skuhanih tek par minuta,
začinjene najboljim, domaćim maslinovim uljem kojeg možete priuštiti sa tek par kapi domaće kvasine.....
Uživancija samo takva !!!!



 I mada recept, bez recepta, izgleda ili zvuči jako jednostavno, nije baš tako....
nemojte kuke raskuhati preko mjere....one su osjetljive i delikatne,
nemojte da na kraju izgledaju na slici kao da je netko povratio,
a takvih slika ima i previše...
Ima ih toliko da me muka uhvatila....
tako prekrasno delikatno jelo a tako grozno na slikama izgleda !!!!



Kuke lomite na razmaku od par centimetara,
ako se ne lome, već uvijaju, taj dio bacite, nemojte ga kuhati.



Kuhajte ih poklopljene oko 5 minuta, al svakako probajte,
na kraju dodajte vrhove u uzavrelu vodu i odmah ocijedite.
Vrhovi su toliko mekani da im kuhanje nije ni potrebno.
Zasolite, popaprite, zauljite i okvasinite po želji.....dodajte mlade kapule po želji.....
i uživajte !!!!





Dobar tek !!!!!

Read more...

Peceni bakalar na brudet ili " bakalar rosso"

 " Moj sinko, kada tebi zine guzica na nesto....."
To bi meni moja baba cesto znala rec !!!
Dok sam bila dijete, nisam bas bila pobirljiva na hrani, al se uvijek po meni vidjelo sto volim a sto ne,
valjda po nacinu na koji sam odredjeno jelo jela,
Tako bi mi i danas rekla da je vidila sto sam spremala !!!



Opet sam bila kod " Sinjorine Agathe "  u gostima !!!
To je moja previse puta  "isprobana kona" cije recepte obozavam !
Jednostavnost, brzina i savrsen okus.....njezini recepti kao da su pisani za mene. Drugim rijecima, volim njezinu kuhinju koja me svojim savrseno ukusnim okusima toliko podsjeca na moju !!!
Kada sam isprobala "Oslica na bakalar"  njezina preporuka mi je bila da isprobam i ovaj recept koji mi je, iskreno receno, promakao. I drago mi je da mi ga je preporucila jer od tada sam ovo skuhala toliko puta i svaki put smo s iznova odusevljavali.
Inace, svi znaju da obozavam bakalar, al na samu rijec bakalar ja pomislim na susenu ribu ciji miris ili obozavate ili ne mozete smisliti,
tu ono izmedju ne postoji.

Susen bakalar mi je savrsenstvo okusa a njegov miris je parfem za moju kuhinju.
Oni koji ga vole, tocno znaju o cemu pricam....
to je za mene specifican miris mog djetinjstva koji donosi mnostvo uspomena vezanih za meni drage ljude kojih vise nema.
Svjezi bakalar nema onaj intenzivan miris kao suhi, a ni ne treba ga dugo  kuhati, al svejedno, kada zagrizete komad njegovog mesa, tocno znate o kojoj je ribi rijec.
Iskreno, vidjela sam ga u zamrzivacima prodavnica ali nisam znala sto s njim raditi.
Ovaj recept je to promijenio i unio i smrznute filete svjezeg bakalara u stalni inventar mog zamrzivaca.
Ovo jelo nije pretjerano fotogenicno kao neka druga jela, al vjerujte mi na rijec, da je apsolutno fantasticno,
ma uzivancija za sva cula !!!




Ja sam recept, uz minimalne promjene prilagodila sebi i svom ukusu.
Originalni recept mozete vidjeti ovdje!

Potrebno je :

600 g fileta svjezeg bakalara
1 kapula
 cesnjaka po zelji ( ne zaliti)
1 dcl maslinovog ulja
list lovora
sol i svjeze mljeven papar
2-3 dcl pasirane rajcice
ljute paprike po zelji
1 zlicica meda
1 dcl crnog vina
par vecih krumpira izrezanih na tanje snite

Odmrznuti bakalar lagano zasoliti i zapapriti te ga naglo isprziti na dobro ugrijanom malinovom ulju sa obje strane. Pazljivo filete izvaditi i staviti sa strane.
Na isto ulje dodati narezanu kapulu do dobije laganu zlatno zutu boju, pa onda dodati narezan cesnjak, lovorov list i ljutu papriku ako je koristimo.
Sve zaliti sa pasiranom rajcicom i crnim vinom.
Med razmutiti u malo vode te i njega dodati smjesi te smjesu dovesti do vrenja.
Zasoliti i popapriti po ukusu i maknuti sa vatre.
U lagano nauljenu zdjelu maslinovim uljem slagati red krumpira pa red ribe koju mozemo ostaviti u komadu ili je izlomiti.
Zaciniti i ponoviti postupak redanja.
Gornji nam red trebaju biti krumpiri koje prelijemo sa kuhanim sosom.
Pokrijemo aluminijskom folijom i stavimo u zagrijanu pecnicu na 180*.
Pecemo oko 1 sat.


Desetak minuta prije nego je jelo gotovo otkrijemo foliju i jos malo kratko zapecemo.
Lagano prohladimo i posluzimo i sve zalijemo dobrim crnim vinom.



Rekla sam vam, uzivancija za sva cula !!!!!
Dobar tek !!!!

Read more...

Muffins kao kuglof

Kada je pocela moja ljubavna afera sa cokoladom ni sama ne znam,
cini mi se da nas dvoje oduvijek ljubujemo.
Mada nisam nesto posebnog slatkog zuba, dobar cokoladan kolac nikada necu odbit.
Ali opet, nije mi najvaznije ni to sto je cokolada u pitanju, vec mora bit i cokoladan i poseban.
Ukusno i socno...e...to volim
Ovaj recept je bas to !
Odlican je, imam ga godinama, a tako dugo ga nisam radila.
Jos jedan od " mojih australskih " slastica koje kako vrijeme prolazi sve vise i vise volim.
Kod njih nema nepotrebnih kompliciranih recepata kao kod nas,
ukusno, fino, socno i jako, jako jednostavno.
Cak ni mikser nije potreban !!



Mozda zvuci cudno, ali stvarno je tako.
Obozavam teksturu koju ima  "Mud cake", a to dobijem u ovom kolacu, ali za razliku od "Mud cake"  ovaj kolac je laganiji, spuzvastiji, al svejedno socan.
U svakom slucaju vrijedi oprobati i obecavam da ljubitelji cokoladnog okusa ce se ovom receptu opet i ponovno vracati.




Potrebno je:

1 salica hladne vode
1 salica secera
125 g maslaca
2 pune zlice kakaa
nepuna zlicica sode bikarbone
2 jaja, lagano izmucena
1 1/2 salice brasna
1 zlicica praska za pecivo

Zagrijati pecnicu na 180*
U manji loncic staviti sve sastojke osim jaja, brasna i praska za pecivo.
Staviti na laganu vatru i dobro izmijesati i dovesti do vrenja.
Na sasvim laganoj vatri kuhati smjesu 5 minuta te maknuti s vatre i ostaviti da se ohladi.
U ohladjenu smjesu tada dodati jaja i brasno pomijesano sa praskom za pecivo i izmijesati da se dobije glatka smjesa.
E sada........
Ovom smjesom mozete puniti i muffine, a mozete ga ispeci kao sto sam i ja napravila u obliku od kuglofa,
ili vec po zelji.
Ako pecete kao muffine, napunite kosarice sa smjesom i pecite 15 minuta,
a u kalupu od kuglofa pecete nekih  30 minuta.
Svakako, prije nego kolac izvadite vani iz pecnice, provjerite cackalicom ako je pecen.
Pecen kolac ostaviti par minuta u kalupu, te ga onda hladiti na resetci.




Kolac je dovoljno socan i ukusan i bez ikakvih dodataka, al ja ne bih bila ja kada jos ne bih stavila cokoladu kao premaz po vrhu.
Ma uzivancija za sva cula !!!!!!!!



Jos jedna od mojih " trkacih" slastica !!!
Dobar tek !!!!!!!

Read more...