Rizot od piletine

Rizote obozavam !!!
Nevazno od cega je radjen, rizot mi je jedno od najdrazih jela .
Riza se, kada je skuhana kako treba, pretvori u savrsenu ljepoticu, koja bude prekrasno kremasta a u isto vrijeme joj se svako zrno odvaja zasebno....e to volim i to mi je pravi rizot.
Pridavno sam pisala recept za rizot, ovdje na blogu, i rekla kako se riza prije kuhanja u rizotu ni slucajno ne pere i iskreno, zacudila sam se koliko je ljudi u stvari pere te je  na potpuno kriv nacin kuhaju,
bar kada je rizot u pitanju.
Znaci, nikako prati rizu,
Za kuhanje, kao i za svaki drugi posao,  mogu reci, nevazno da li nam je to svakidasni posao, obaveza  ili ne, bi trebalo imati strast, ljubav....voliti ono sto se radi, ono sto se kuha,
tada to jelo dobiva neku drugu dimenziju.



Sto se rizota tice, kada dodate rizu, zaboravite sve drugo sto radite i posvetite joj svu svoju paznju sljedecih 15 - 20 minuta.
Ona ne smije mirovati na jednom mijestu, mora se neprestalno mrdati, micati,  mijesati, naravno uz povremeno lagano dolijevanje temeljca.
Za neka jela temeljac koristim ili mu nadjem "trkacu" zamjenu, ali u rizotu ne....temeljac ovdje bude  bas ono sto mu i ime kaze "temelj" jela,
zato....potrudite se malo i nagradite sebe i svoje najblize prekrasnim rizotom.
Inace, kada radim jela sa piletinom, skoro pa uvijek u toceve ili soseve dodajem kopar, koji se za moj pojam savrseno ljubi sa piletinom.
Dodavala ga je i moja mama, ali taj okus kao dijete nisam volila nikako....sve do nekih godina, kada su me poceli vuci mirisi djetinjstva,
a kopar je bio jedan od tih mirisa.



Ovaj recept, kao i vecina mojih recepata koje postavljam je jako jednostavan, sa svega nekoliko namirnica, nicega egzoticnog,  svega par svakidasnjih namirnica  koje savrseno ide jedna uz drugu.
Postavljajuci slike ovog rizota na Coolinariku uvijek dobijem pitanje: "A di je recept ? ",
Mislila sam se, da li da ga postavim ili ne, jer zaista nije nista posebno mudro.....al mozda je to meni samo tako jer sam sa ovim jelom i ovim zacinima odrasla, a nekome drugom je nesto novo.
Pa evo i recepta da nekome posluzi,sto vjerujem da ce mladim kuharicama stvarno dobro doci.
Ponekad se cudim sto sve ljudi nazivaju rizotom,
ta jela cesto budu stosta drugo samo ne rizot.
Pridrzavajuci se samo par ovih pravila koja sam skoro svaki put naglasila u svakom svom receptu rizota, ne mozete promasiti nikako.



Potrebno je:

1 veca kapula
par zlica ulja
600-700 g piletine
lovorov list
malo kopra, suhog ili svjezeg
ljuta paprika ( ako koristite )
1 zlica mljevene paprike ( slatke ili ljute po izboru)
sol i papar
pileceg temeljca po potrebi
300- 350 g rize okruglog zrna
kockica maslaca
parmezan sir

Na zagrijano ulje dodati sitno narezanu kapulu i povremeno mijesati dok postane staklasta,
dodati lovorov list, kopar i ljutu papriku ako je koristimo.
Kapuli dodamo narezanu piletinu i lagano je zazutimo sa svih strana pa onda sve prespemo za zlicom mljevene paprike.
Dobro mijesamo oko jedne minute pa pocmemo zalijevati sa temeljcem.



Kuhamo nekih 20 -tak minuta ili dok je piletina taman skuhana, provjerimo okus pa dodamo rizu. Mijesamo u sosu od piletine dok dodje skoro u suho, pa dodajemo temeljac u malim kolicinama.
Temeljac svaki put nakon dodavanja rizi ukuhamo uz neprestalno mijesanje.
Kada je riza skuhana, maknemo sa vatre, dodamo kockicu maslaca i uz energicno mijesanje ga umijesamo u smjesu da se sasvim otopi i spoji.

























Posluzimo odmah uz salatu po izboru i svjeze mljeveni parmezan sir.
Dobar tek !!!!!!!

Read more...

Juha od poriluka i krumpira

Napokon je zahladilo.
Volim zimu, volim kad mi hladnoca i bura preberu kosti ....volim se najeziti pa onda uci u toplu kucu i sjesti gledajuci vatru kako pucketa u kaminu.
Svako godisnje doba ima svoju car, pa tako i zima.
Hrana je drugacija i  toplija, vise se jede  "kasikom" za razliku od ljeta.
A sto vas bolje moze zagrijati u hladne zimske dane od vrele guste juhe.
Ovaj put je to bila juhica od poriluka i krumpira, klasika Australske kuhinje.
Za poriluk mogu reci da se kod nas ( u Neretvi )  dosta puno uzgaja a jako slabo jede. Ljudima on kao da je neka egzoticna i nepoznata namirnica s kojom ne znaju sto ce.
A ono sto ovdje ne znaju.....ne daj Boze da nekog upitaju ili da slucajno oprobaju !
Da pojednostavnim,  rijetki su oni koji ga koriste.
Ja volim poriluk, i okus mu i miris !
Ubacivam ga gdje god stignem, kombiniram sa svim mogucim namirnicama, a posebno mi je lijep u ovoj juhi gdje mu pun okus dodje do izrazaja.



Potrebno je:

3 komada poriluka
1 srednja kapula
50 g maslaca
2 -3 krumpira
povrtni temeljac ( oko 1 l )
sol i svjeze mljeveni papar
100 - 150 ml vrhnja

Poriluk ocistiti i narezati  bijeli dio na klutice pa ga dobro oprati.
Kapulu isto ocistiti i sitno je narezati, a krumpir oguliti i izrezati na kockice.
U prikladan  lonac dodati maslac i sve sastojke koje smo pripremili te uz stalno mijesanje nekih par minuta pustiti da povrce omeksa. Nije potrebno da dobije boju.
Zaliti sa povrtnim temeljcom, da sve bude pokriveno, te kuhati na srednjoj vatri poklopljeno oko 15 minuta ili dok povrce sasvim ne omeksa.
Skinuti sa vatre pa uz pomoc stapnog miksera ili elektricnom mjesalicom sve izmjesati da dobijemo glatku tekucu smjesu,
Vratiti u lonac na laganu vatru i doraditi okus sa soli i paprom.
Posluziti uz dodatak vrhnja.



Dobar tek !!!!!

Read more...

Oslic "na bakalar"

Sve sto pliva u moru je i vise nego dobro doslo na mom tanjuru.
Obozavam ribu, njen miris koji mi ispuni kucu dok je spremam kao i okus dok je jedemo !
Ma svi u kuci volimo ribu....jako !!!
Maslinovo ulje, cesnjak, persin i limunov sok su mi je rajski spoj okus koji se jednako lijepo ljubi i sa mesom kao i sa ribom.



Ovaj recept sam isprobala od Agathe, sinjorine iz Splita koja jako fino "papa".
Volim njezinu kuhinju, obilata je jednostavnim, finim i u svakom slucaju ukusnim receptima koji se meni jako svidjaju i savrseno uklapaju u moju kuhinju.
Iskreno....na Coolinarici rijetko potrazim recepte, nije mi to ono sto je bilo prije par godina kada sam tek otkrila tu stranicu, al kada trazim, tada ih trazim od mojih provjereno dobrih "kona" .
Oslic, ili kako ga ja volim zvati, mol, inace spremam leso na juhu i obozavam ga na taj nacin, naravno, u tom slucaju kupujem friskog mola.
Ponekad ga isfiletiram i lagano poprzim, al to bi uglavnom bilo to.

U svakom slucaju....kupila sam ja smrznutog oslica i krenula u potragu za receptom. Nisam ni sama znala sto trazim, al kada sam ugledala ovaj recept, promislila sam da je to to.

Davno, kada sam bila dijete, probala sam mola sa krumpirima kao salatu kod jednih kucnih prijatelja i jako, jako mi se svidio.
Godinama na to nisam ni promisljala.....sve do nedavno.
Valjda to dodje godinama, da nam se vracaju neki okusi djetinjstva....ne znam,nemam pojma.
Isprobala sam i odusevila se.



Okus je odlican, svi se sastojci savrseno spajaju jedni s drugima.
Ovo sam spremala dva puta u tjedan dana....toliko mi se svidilo ;)



Evo i recepta :

500 g oslica

4 velika krumpira

4 reznja usitnjenog cesnjaka

sitno narezan persin

1 dcl malinovog ulja

1 suha sljiva

1 lovorov list

extra sol i biber

Krumpire ocistiti i izrezati na kockice te staviti u zasoljenu vodu da se kuha.

Vodi dodati i lovorov list i suhu sljivu (ja nisam ) 

Oslica narezati na komadice i dodati ga skoro kuhanom krumpiru i kuhati jos nekig 5- 10 minuta.

Vodu ocijediti ( ja ostavim jednu solju vode od kuhanja) te krumpir zaciniti sa maslinovim uljem, nasjeckanim persinom i cesnjakom, provjeriti okus i dosoliti i popapriti po ukusu,

malo nadoliti sa vodom od kuhanja da se smjesa malo opusti.

Krumpir lagano i znjeciti ako volite.

Posluziti uz zelenu salatu i crno vino.

Uzivati !!!!!

Ja sam dodala malo soka od limuna !!!!!

Dobar tek !!!!!

Read more...

Snecin pekmez od sljiva i cokolade

Evo mene opet sa  staklenkama !!!
Kasno ljeto i pocetak jeseni i jesu vrijeme staklenki.
Mada svako godisnje doba za mene ima posebnu draz, bas ovo vrijeme mi je na neki nacin posebno.
Ja to cak ni ne zovem spremanjem zimnice, vec pakiranjem ljeta u staklenke.
I volim to raditi jakoooo.....



Vec odavno sam vidjela ovaj recept na Coolinariki, al nisam ga probala do prosle godine....doduse neuspjesno tada, ali dovoljno da me miris koji je preplavio tada moju kucu osvoji.
Lani sam u nedostatku sljiva radila pola kolicine sljiva, al sam se zezla i pekla puno vrijeme koje je bilo naznaceno pa mi je ostao tvrd, ali kazem vam, miris je bio fantastican.
Toliko me je osvojio da sam ove godine jedva cekala sezonu sljiva pa da ga napravim kako treba.
Jednostavne stvari u zivotu su najcesce one najbolje, pa tako i ovaj pekmez.
Nema ovdje puno mudrolije a ni previse dodataka, al je opet poseban na svoj nacin.
Ovaj recept je Sneca postavila na Coolinariku prije par godina, a ja ga, naravno, uz njezino dopustenje postavljam ovdje na blog.
Sneca je inace, za mene, jedna jako fina "dama" za koju sam davno primjetila da voli fino papat !
Po mom misljenju jedna odmjerena, pristojna i pametna dama puna prekrasnih recepata.
Neke sam probala a neki su u planu uskoro, tako da sam uvjerena da cu obogatit svoji kuhinju jos kojom ljepotom !



Probala sam pekmeza i pekmeza, al ovaj pekmez mi je poseban iz vise razloga.
Najprije, ne treba ga mijesati ni visiti nad loncem satima, vec staviti sve u dovoljno duboku i veliku posudu, staviti u pecnicu i zaboraviti na njega.
Nema prskanja ni nepotrebnog ciscenja i ribanja, a nema ni mijesanja.
Slobodno dok vas se sve lijepo ispece mozete odraditi milion drugih stvari po kuci.
Druga stvar koja mi se svidja je okus.
Dok vam se pekmez pece po kuci ce se sirit prekrasan miris,a kada se ohladi sebe cete nagradit necim posebnim.
Osjete se i sljive i cokolada, a i rum.
Cokolada, posto se ne stavlja u nekoj ogromnoj mjeri da neku posebnu notu, osjetite je, al ne dominira.
A treca stvar koju kod ovog recepta volim je tekstura.



Voce kao da ostane u komadu, ali kada ga razmazete na kruh ili gdje ga god koristite, se maze i ne osjete se komadici, tako da i oni koji vole samo glatke namaze ovo mogu jesti i vjerujem da se nitko ne bi bunio ;)



Pekmez se ostavi malo rijedji, nije ga potrebno previse ugustit.
Ovo mi je bilo takodjer interesantno jer je Sneca rekla da ga oni jedu zlicicom iz teglica kao slatko, a posto ja slatko nisam nikada ni jela ni pravila  probala sam pogoditi pravu teksturu i mislim da sam uspjela.
I da dalje ne duljim evo i recepta !

Potrebno je:
4 kg ociscenih sljiva
3kg secera ( ja sam koristila malo manje od 2 kg)
100 g fine gorke cokolade
4 kasike ruma

Ociscene sljive narezat na pole i staviti u lonac i presuti secerom.
Peci na 170* 3-4 sata.
Dodati cokoladu koja se moze predhodno rastopiti, dodati u prahu ili samo nalomiti i pazljivo je umijesati u vrelu smjesu, te dodati i rum.
Peci dok se ne pocne zgusnjavati, ali paziti da se ne zgusne previse.
U vruce tegle pazljivo stavljati vruc pekmez i ostaviti u vrucoj pecnici da se uhvati korica na pekmezu.
Sutradan staviti poklopce i spremiti.




Ja u kuhinji, a i inace volim precice, volim kada neke stvari mogu ubrzati i usput sebi olaksati posao al da na kraju dobijem isti okus odnosno da mi okus ne ostane odskrnjen,
negdje to mogu postici, a negdje ne tako da dolazim do zakljucka da cu se radje za nesto pomuciti, posebno ako cu takvo nesto jesti cijelu godinu, kao ovaj pekmez, nego ubrzati i koristiti razne dodatke samo da dobijem na vremenu.
Ovdje mislim na razne zelee i zelatine kojih danas ima kupiti u svakoj samoposluzi, gdje je kao dovoljno sa njima kuhati voce jako kratko....cini mi se tek nekoliko minuta, i da cete dobit pravu stvar.
Necete!!!!
Sigurno necete!



Iako mi je okus na prvom mijestu volim znati sto jedem i sto koristim u svojim receptima, a to sigurno nisu neke kesice sa "carobnim praskom" !!
Volim se ja pomucit ako treba, a to u ovom receptu stvarno nije problem !



Dobar tek !!!!!

Read more...